Чланци

Brzopletost u djece i kako je prepoznati

/0 Comments/in /by

Svi znamo da su brzopletost i mucanje usko povezani, te često dolazi i do zabune. Kao i mucanje, brzopletost je poremećaj fluentnosti ( tečnosti u govoru), ali se ipak jedan od drugoga u mnogočemu razlikuju.

Brzopletost uključuje povremene „blokade“ u govoru, koje mogu zapravo rezultirati iz neorganiziranog govora, a to može značiti da se govori vrlo brzo, ili da je osoba zapravo nesigurna u ono što želi reći.

Za razliku od mucanja, gdje osoba zapravo zna što želi reći , ali nije u mogućnosti to izgovoriti.Pošto brzopletost nije još toliko poznata, mnogi su brzopletost poistovjećivali sa mucanjem, te su se mnogi brzopletaši opisivali kao osobe koje mucaju, ali je u praksi opće poznato da često sa brzopletošću ide i mucanje, kao i obrnuto.

Sindrom brzopletosti se može očitovati u četiri osnovne komunikacijske aktivnosti:razumijevanju, govoru, čitanju i pisanju.

Ako imamo osobu kojoj se nešto govori, a ona misli na nešto drugo, osoba ga neće razumijeti, i to je situacija koja se događa većini nas, ali ako uz to imamo odsustvo pažnje, dolazi do smetnji u razumijevanju, te i neobraćanje pažnje na formu, te se to redovno sve odražava na govor.

Kako prepoznati brzopletost?

brzopletost kod dece

-vrlo često je to konfuzan i neorganiziran govor 
-ograničena je svjesnost svoga govora
-povremeno „bolji govor“ ( tečniji govor), kada se osobu upozori da malo uspori u govoru, ili da više pazi na govor ( da se kontrolira)
-tzv. „skraćivanje“ riječi i to onih dužih sa suglasničkim skupinama ( npr. „parkiralište“ skrate u „pakirište“…)
-vrlo nerazumljiv govor
-obiteljska anamneza-netko u obitelji ili familiji ili muca ili je brzopletaš
-poteškoće u učenju koje nisu rezultat smanjene inteligencije ili dijagnosticirane disleksije ili disgrafije
-često i neuredan rukopis
-smanjena pažnja, koncentracija i vrlo često hiperaktivnost
-poteškoće sa auditivnom percepcijom ( teškoća sa zahvaćanjem glasova)

Dakle, poremećena je osnova govora, tj. sve što predstavlja veće cjeline,organizaciju: disanje, intonacija,glas,ritmičnost pa i akcenti, gramatika.no,poremećeno je i ono što bismo uvjetno mogli nazvati detaljima govora, a to su laksik i izgovor glasova. Brzopletaš često ima vrlo siromašan rječnik bez obzira na godine koje je proveo u školi,ne razumije i ne upotrebljava rjeđe i biranije riječi, a posebno ne one koje se obično nauče čitanjem. 
Kod onih fonetski kompliciranijih i rjeđih može imati problema, jer te ne sjeća točno njihove glasovne i slogovne strukture.Izmišlja nove riječi, starima daje krivi ili izmijenjeni smisao.kada se ne može sjetiti riječi ili je ne zna brzopletaš se katkad služi verbalnim opisima ili gestama.Isto tako mnogo se služi poštapalicama i uzvicima.

Govorni nedostatci

U doba polaska u školu , roditelji i nastavnici obično počnu primjećivati govorne nedostatke djeteta s brzopletošću i posljedično zaostajanje u svladavanju tehnike čitanja i pisanja. Počinju prigovarati i kažnjavati dijete. Kako je jedan od najviše uočljivih simptoma brzopletosti u govoru zastajkivanje, ponavljanje i saplitanje, mali se brzopletaš nerijetko proglašava i mucavcem.

Ako govorimo o brzopletosti u dječjoj dobi, to je obično neuredno i nemirno, ali simpatično, vedro i otvoreno dijete. Vrlo teško ili nikako prihvaća norme okoline. Ponaša se prirodno, ne poštujući pravila koja su u biti prisile. Jede kad je gladno, spava kad mu se spava, zaboravlja se oprati, obući uobićajene dijelove odjeće. Vrlo se teško se uklapa među djecu jer mu svaka igra brzo dosadi pa se možre asocijalno ponašati.

Obično mu je govor neprihvatljiv te postaje objekt poruge. Neuredno jede, diže se sa stola, ne sluša što mu se govori. U školi su to djeca koja brbljaju, dižu se iz klupe, šeću razredom izazivajući opći smijeh, no ona to ne čine zato što su zločesta ili nepristojna, nego jednostavno zaboravljaju gdje su i kako se trebaju ponašati. Zaboravljaju zadaće, knjige pa i torbu, a da ne govorimo o svim mogućnostima koje pružaju odjeća i obuća. Jedna cipela smeđa, a druga crna, na jednoj nozi čarapa, a na drugoj je nema, umjesto školske torbe mamina torbica…

Odstupanja u komunikacijskim sposobnostima

Okolina, a posebice roditelji lakše primjećuju odstupanja u ponašanju u komunikacijskim sposobnostima što dolazi kasnije. Počinju prigovori, kažnjavanja. Roditelji, a kasnije i nastavnici nastoje izjednačiti tu toliko drukčiju jedinku s njezinim vršnjacima. I dijete može naučiti sjediti, držati vilicu i nož, paziti da ne izađe bez hlača iz kuće. No, to su sve vanjske stvari. Misli se ne mogu kontrolirati, pažnja i dalje luta. Može se sjediti, a ne slušati, tako da se posljedice iskazuju upravo u govoru i srodnim mu aktivnostima kao i učenju.

Brzopletost najbolje prepoznajemo kad osoba čita, tj ovisno o drugim pogreškama govora, početak čitanja teksta može biti relativno dobar-osoba se u početku koncentrira na tekst, no međutim što čitanje traje duže, greške postaju sve brojnije jer je pažnja sve kraća, te misli na nešto drugo.Tada se osoba trgne, pa opet nešto dobro pročita, ali su ti svi trenuci kraći, i kad oni dolaze usred čitanja rečenice, ipak mu ne pomažu pri razumijevanju teksta.
Ako se radi o težim oblicima brzopletosti, tada on ne prepoznaje sva slova ni kada ih izdvojimo, te kada mu damo tekst da čita pogodi ih, no ne uvijek. Nerijetko se događa da „napamet čita“, što znači da pogađa riječi, no ne uvijek, čak se može desiti da iščita približno dobru riječ-dobro iščitana 2-3 sloga u riječi, dalje pretpostavlja.

Osobe ne razumeju ono što čitaju

Osnovno je kod svih brzopletaša da ne razumije pročitano, tj ne može učiti čitanjem. Tako je nekako i kod pisanja, tj brzopletaš će i kod pisanja pokazati svoj kaos kao i u govoru.To se najbolje može vidjeti u pisanju slobodnog sastavka, jer on neće imati logički slijed, tj „glavu i rep“.Rečenice su kratke, a to inače izgleda ovako-„Ja imam sestru.
Danas idem na more sa tatom a i svima, ali neću uzeti knjigu.Marko mi je uzeo autić, nije mi prijatelj…..“, a zapravo je počeo pisati o svojoj obitelji. Niti pravopis nije jaka strana brzopletaša, tj nerijetko pišu kako govore, te im nije važno kako se točno gramatički pišu riječi.

Rukopis je neuredan, dezorganiziran, ne prate linije na papiru, a pogoptovo ako je prazan papir, tada se ne mogu orjentirati na ravninu pisanja, te nerijetko im riječi kreću prema dolje, od sitnih postaju veća slova, te i teko razumljiva.

Teško se razlikuju grafički slična slova: a-o,b-d-g-p,m-n,r-v,s-z,o-u… Tada se događa da nerijetko učitelji, tj nastavnici često zamijene sindrom brzopletosti za disleksiju i disgrafiju ili se čak ponekad dijete okarakterizira kao lijeno i nezainteresirano, i tada je dobro potražiti pomoć logopeda da se takve zabune ne bi događale.

Što znači „nered u mislima“?

problem u komunikaciji dete

U osnovi brzopletost je kratki raspon pažnje, a i ta fluktuirajuća pažnja, ukoliko se brzopletaš baš i ne koncentrira, nije jako intenzivna. Nered u govoru posljedica je nereda u mislima, ali da bismo ga prepoznali, nered u mislima mora se nekako očitovati. Dok se emocije mogu pročitati i iz samog izraza lica, mimike ili geste, nered u mislima očituje se u radu, govoru, pisanju, ponašanju. Najviše se prepoznaje u govoru i pisanju.

To je izvjesna kaotičnost, brz prijelaz s jedne misli na drugu, nedovoljno ograničavanje osnovne ideje, nemogućnost razrade osnovne misli, čudne asocijacije koje su ravnopravne po važnosti osnovnoj ideji, nemogućnost koncentracije na bitno, a sve se to prenosi putem usmenog izraza.

Što se događa brzopletašu?

On kao da ne zna što će unaprijed reći,disanje nije pravilno , pa u duljoj i kompliciranijoj rečenici može doći do tzv „respiracijske“ krize ( „krivo disanje“).Ipak nije to tako često, jer su kod brzopletaša rečenice većinom kratke, po strukturi su krajnje jednostavne.Unutar tih kratkih rečenica melodija je obično ili monotona ili neadekvatna. Vrlo je lako osjetiti da kod brzopletaša nešto ne „štima“ u govoru, jer izjavna rečenica može zvučati upitno, ili čak ostaje visjeti intonacijski, kao da nije dovršena.

U duljim rečenicama može doći do gramatičkih pogrešaka, jer se ima dojam kao da je osoba nešto zaboravila o čemu se govorilo, tek tada mu dolazi „kaos“ u glavu, te traži riječi ili mu se riječi nagomilavaju, ili pokušava izgovoriti istovremeno dvije riječi, što dovodi do ispravljanja, saplitanja, zamuckivanja.

Kod sindroma brzopletosti vrlo često možemo naići i na poteškoće u izgovaranju ( dislalija), jer zapravo brzopletaš površno sluša, te mu je i pažnja fluktuirajuća ( raspršena). Samo površno slušanje se odnosi na slušanje drugih, ali i na slušanje samog sebe, te i na kontrolu samog govora. To je posebno važno za doba učenja govora, kada je slušna samokontrola primarna kontrola govora. Najčešće tu se radi o leksičkim dislalijama, i to sigmatizmu i rotacizmu, ali artikulacija može biti i općenito oštećena, i to zbog same površnosti. Izgovor je takav da su glasovi jedva prepoznatljivi, te se doima kao da se jednostavno preko nekih „klizne“.

Ako povežemo takav način artikulacije sa neadekvatnim govornim disanjem,poremećajem ritma i tempa, siromašnom upotrebom gramatike, siromašnim rječnikom, monotonijom ili krivom intonacijom, a i na kraju dođe zamuckivanje, dobivamo pravu slikuz brzopletaša. Što je najzanimljivije u svemu tomu da sve to pravom brzopletašu ne sm,eta, dapače vrlo je veseo, rado govori, te nema nikakvih kompleksa, jer nije svjestan svoga govora.

 Kratki osvrt na sindrom brzopletosti

U govornoj patologiji, način govora koji bi odgovarao neredu misli nazivamo brzopletošću, a služimo se i engl. nazivom „cluttering“ ili pak starim nazivom „batarizam“ prema imenu legendarnog libijskog kralja Batharosa čiji je način govora prema opisu, odgovarao brzopletosti.

U osnovi poremećaja kratki je raspon pažnje, što se odražava u svim aktivnostima. Nakon vrlo kratkog svraćanja pažnje na jednu aktivnost, brzopletaša počinju zanimati druge stvari, zaboravlja na prošlu aktivnost, gdje je, s kime je, u kojoj situaciji, ne razumije, odnosno i ne primjećuje da mu se nešto govori, da se nešto događa. Stane djelovati ili govoriti, ili oboje, ali u neskladu sa situacijom.

Sindrom brzopletosti sadrži u sebi razne oblike verbalnog i neverbalnog ponašanja. U govoru se može očitovati na razne načine pa je taj poremećaj dugo bio tretiran kao slučajni zbroj govornih smetnji u iste osobe, a kako je ujedno i jedan od najčešćih simptoma zapinjanje u govoru, često je smatran mucanjem.

SAVJETI RODITELJIMA:

-dijete treba stalno upozoravati da najprije smisli što će reći, da rewčenicu izgovori u sebi, pa tek onda naglas
-češće treba mijenjati aktivnost djeteta i davati mu nove, njemu prihvatljive zadatke
-obzirom da im je sposobnost pamćenja siromašnija, treba prakticirati pričanje i prepričavanje priče u koju treba uključiti i što više detalja.
-između rečenica treba praviti veće pauze kako bi dijete imalo dovoljno vremena formulirati novu misao
-pjevanje kao i recitiranje pridonose usporavanju govora i izgradnji ritma i melodije koji takvom djetetu nedostaju
-treba se usredotočiti na samo osvješćivanje, jer su mnogi brzopletaši nesvjesni svog brzog govora
-nije dovoljno govoriti samo „uspori“, nego ih treba pokušati usporiti metodom lupkanja po slogovima

Amiotrofička lateralna skleroza ALS

/0 Comments/in , /by

Motorički neuron je živčana stanica koja služi u prijenosu infirmacija između živčanog sustava i mišića u tijelu. Postoji gornji i donji motorni neuron. Gornji se nalazi u mozgu , a donji u leđnoj moždini. Kada želite učiniti neki pokret ( npr. uhvatiti čašu) tada se preko gornjeg motoričkog neurona u mozgu prenosi naredba u donji motorički neuron u leđnoj moždini koji opet prenosi naredbu u grupu mišića ruke koji sudjeluju u toj radnji.

Kod ALS-a dolazi do propadanja gornjeg i donjeg motoričkog neurona i tako dolazi najprije do slabijeg, a na kraju i do prestanka prijenosa između mozga i voljnih mišića. Dolazi do propadanja mišića koji atrofiraju( nestaju), oslabe i dolazi do pojave fascikulacija( osjećaja titranja mišića ispod kože). Bolest je češća u muškaraca i najčešće se javlja između 40. te i 70. te godine mada se može javiti u svakoj dobnoj skupini. 

Simptomi bolesti 

Karakteristika je bolesti da mogu biti zahvaćeni svi volji mišići u tijelu pa tako uz mišiće ruku i nogu oslabe i mišići koji sudjeluju u govoru, žvakanju, gutanju i u disanju. Sposobnost rasuđivanja, mišljenja, gledanja,osjeta dodira , okusa, mirisa i sluha kao i osjećaj za pražnjenje mjehura i crijeva ostaje nedirnuta.

Bolest počinje polako sa blažom slabošću neke grupe mišića u tijelu i postupno zahvaća druge. Obično počinje sa slabošću u rukama, nogama i na kraju se proširi i na govor gutanje i disanje. Rjeđe može početi sa smetnjama gutanja i govora takozvanim bulbarnim simptomima. Kako bolest napreduje tako je slabost u mišićima sve veća i na kraju postanu potpuno oduzeti.

Simptomi ALS-a mogu biti:

  • slabost u rukama ili nogama( npr. javi se nespretnost, poteškoće u zakopčavanju, vezanju cipela, okretanju ključa u bravi, rezanju, ustajanju iz kreveta, umivanju, itd).
  • smetnje govora ( govor je tiši i nerazgovjetan, govor“ kroz nos“, poteškoće kod izgovaranja duljih riječi i rečenica,nerzgovjetan)
  • smetnje žvakanja i gutanja najprije neku hranu , a na kraju svaki oblik hrane i slinu
  • na kraju smetnje disanja zbog čega moraju biti priključeni na aparate za umjetnu ventilaciju

Do zadnjeg stupnja dolazi otprilike u prosjeku unutar 3-5 godina od početka bolesti mada neki bolesnici prežive i po desetak godina. Uzrok smrti su uglavnom komplikacije najčešće infekcije kao npr. upale pluća. 

Uzrok ALS-a je nepoznat.U 90% slučajeva nastaje sporadično dok ih se oko 10% javlja kao nasljedni oblik. U 20% slučajeva nasljednih slučajeva nađena je promjena u enzimu jednog gena (SOD1). Znanost i dalje traga za drugim promjenama gena koje bi mogle imati ulogu u pojavi ALS-a.

Kod sporadičnih slučajeva smatra se da bi uzrok mogao biti u pojačanoj aktivnosti glutamata (tvari u živčanom sustavu, vrsti neurotransmitora, prijenosnika) kojim se živčane stanice služe u prijenosu signala. U bolesnika s ALS-om nalazi se previše glutamata što može uzrokovati smrt živčanih stanica. U istraživanju su i drugi mogući uzročnici kao što su virusi , otrovi iz okoline i drugi. 

Dijagnostički testovi 

Amiotrofička lateralna skleroza als
Stiven Hoking najpoznatija ličnost sa ALS

ALS je bolest koju je teško dijagnosticirati u početku. Ne postoji jedan test kojim se može postviti sigurna dijagnoza te je potrebno učiniti više testova i isključiti druge slične bolesti.

Osim neurološkog pregleda čine se ovisno o kliničkoj slici:

  • EMNG- metoda kojom se ispituje električna aktivnost u mišićima i provodnjivost živaca
  • MR mozga i leđne moždine
  • labortorijski testovi krvi i urina, likvora itd.
  • ponekad i biopsiju mišića

Terapija ALS-a 

Na žalost terapija ALS-a još ne postoji. Jedini lijek koji ja do sada odobren je RILUZOL (RILUTEK) za koji se vjeruje da usporava razvoj bolesti i da kraće produžava život bolesnika (otprilike za tri mjeseca). Djeluje na način da smanjuje razinu glutamata u živčanom sustavu. Ne djeluje na smrtnost, to jest ne postoji razlika u broju smrtnih slučajeva kod bolesnika koji su uzimali Rilutek i onih koji to nisu. Ne smije se davati ljudima s bolesnim jetrama, a bolesnici koji ga uzimaju moraju stalno kontrolirati funkciju jetara preko jetrenih enzima ( AST, ALT I GGT).

Ostali lijekovi koji se koriste kod oboljelih od ALS-a služe u smirivanju pojedinih simptoma kao što su ukočenost ruku i nogu (Baclofen-Lioresal), neredovita stolica, jaka salivacija (otežano gutanje i stvaranje puno sline koja se ne može progutati), bolovi, depresija itd. 
Korisna je i blaža fizikalna terapija u smislu vježbi za očuvanje snage i pokretljivosti u mišićima i zglobovima.

Vježbe govora u kojima se uče tehnike govora za lakši izgovor i razumijevanje. Poslije se bolesnici koji više nisu u stanju govoriti mogu služiti osobnim računalom i na taj način komunicirati.

Kako bolest napreduje nastaju dišne smetnje pa je potrebno olakšati disanje maskom za kisik i aparatom za upuhivanje zraka u pluća. Na kraju potrebno je donijeti i odluku o priključivanju na respirator (aparat pomoću kojeg se diše) . 

Preporuke o prehrani 

Poznato je da mnogi sastojci koji se danas dodaju u prehrambene proizvode, bilo da se koriste u preradi ili u poboljšanju okusa i izgledu hrane, djeluju neurotoksično a za neke se namirnice vjeruje da djeluju neuroprotektivno. 

Preporuke: 

1. izbaciti iz prehrane svu prerađenu hranu te hranu u kojoj ima umjetnih boja, aditiva, umjetnih aroma, umjetnih zaslađivača i konzervansa. 

Smatra se da je jedan od najopasnijih dodataka prehrambenim proizvodima glutamat jer kod bolesnika s ALS-om već postoji povišena razina glutamata u tijelu. Naime, postoji razlika između prirodne glutaminske kiseline koja se nalazi u prirodnoj, neprerađenoj hrani i koja je potrebna za funkcioniranje ljudskog organizma, i umjetno dobivene glutaminske kiseline koja je neurotoksična.

Skraćeno, svaki proizvod koji je poluproizvod ili gotova hrana najvjerojatnije sadržava glutamate u što su uključeni gotovi dodaci jelima, zatim gotove juhe, kocke za juhu, želatine, ultra -pasterizirani mliječni proizvodi, sosevi i gotovi umaci za salate itd. 

2. izbjegavati Aspartat – umjetni zaslađivač te ga kao i druge umjetne zaslađivače treba  i potpuno izbaciti iz prehrane 

3. izbaciti hranu koja sadržava glutene ( protein koji se nalazi u pšenici, ječmu i raži) 
Hrana koja NE sadržava glutene su: raž, heljda, soja, krumpir i kukuruz i to je dopušteno 

4. izbaciti mliječne proizvode budući da sadržavaju glutamate zbog procesa „ultra pasterizacije“ kada se mlijeko podvrgava visokim temperaturama. 

5. izbaciti šećer ( preporučuje se zamjenski Xylitol) 

Ukratko jesti što više svježeg voća, povrća, mesa i jaja iz organskog uzgoja, ribu umjereno, krumpir, kukuruz, soju, raž, heljdu, ulja koja su bogata omegom 3 i 9 kao što su maslinovo ulje, sezamovo ulje, sjemenke, lješnjake, bademe, orahe ( ne i kikiriki). Pripremati svježe kuhanu hranu bez gotovih dodataka jelima. Jesti manje i češće. 

Zaključak

ALS je teška i kobna bolest. Dobrim poznavanjem tijeka bolesti, mogućim komplikacijama te mogućnostima koje se pružaju u pomoći u liječenju kod kuće , moguće je olakšati liječenje i pripremiti se za poteškoće koje slijede i koje pogađaju samog bolesnika ali i njegovu obitelj. 

Ortoreksija – opsjednutost zdravom prehranom

/0 Comments/in , /by

Kada je 1997. g. dr. Steven Bratman otišao iz rodne Kalifornije u New York raditi kao kuhar u komuni, nije ni sanjao da će postati svjetski poznat. U komuni se bavio kuhanjem i uzgojem hrane osobama koje su mnogo pozornosti posvećivale pravilnoj prehrani. S vremenom je uočio da njihova okupiranost namirnicama postaje otežavajuća u svakodnevnom životu. Dobivena saznanja skupio je u knjizi koja je uskoro postala bestseller Health Food Junkies Overcoming The Obsession With Healthy Eating. U njoj je prvi put naveo i kovanicu orthorexia od grčkog “orthos” što znači pravilan i “orexis” apetit. Ortoreksičar je osoba opsjednuta zdravom prehranom. U tih osoba javlja se osjećaj krivnje ako jedu nezdravu hranu kao što je npr. fast food ili brzu hranu.

Steven Bratman, MD, MPH

Steven Bratman, MD, MPH

Istodobno su opsjednuti izbjegavanjem pesticida, herbicida, GMO hrane i nastoje kupovati samo ekološke namirnice. Često je njihov pogled na hranu povezan s prihvaćanjem holističnog pristupa zdravlju, to jest vjerovanju da je naše zdravlje u prvome redu određeno kvalitetom hrane koju jedemo. Ortoreksija se razlikuje od anoreksije po tome što je kod anoreksičara preokupacija vitka linija i nije važno postiže li se zdravom prehranom ili gladovanjem. Na ortoreksiju nailazimo kod veganaca, vegetarijanaca i makrobiotičara koji se postupno počinju odricati sve većeg broja namirnica u nastojanju da se pravilno hrane. O poremećaju se može govoriti kada se smanji broj socijalnih kontakata (ručkova i večera) zbog suženog izbora hrane.

Šta je Orthorexia neurosa

Orthorexia

Orthorexia neurosa nije poremećaj prehrane i ne razvija se zbog niske razine osjećaja samopoštovanja. Obično počinje neprimijećena izbacivanjem nezdrave hrane – poput grickalica, slatkiša i gaziranih pića, no u međuvremenu slijedi izbacivanje cijele skupine namirnica.   

Hrana postaje glavna stvar i jelovnik se planira po nekoliko dana unaprijed. U psihičkom pogledu javlja se osjećaj superiornosti nad ljudima koji se “nezdravo” hrane. Javljaju se i prvi zdravstveni problemi sužene prehrane kao što su manjak vitamina i minerala, oslabljena građa kostiju, probavne poteškoće i izostanak menstruacije.

Bratmanov test za ortoreksiju

Ortoreksija

Ako odgovorite potvrdno na više od četiri pitanja, možda imate simptome poremećaja ortoreksia nervosa.

1. Trošite li više od tri sata na dan razmišljajući o zdravoj hrani?
2. Primjećujete li kako planirate obroke za nekoliko dana unaprijed?
3. Je li vam prehrambena vrijednost obroka važnija od uživanja u jelu?
4. Je li vam kvaliteta života snižena otkad se povećala kvaliteta vaše prehrane?
5. Jeste li u posljednje vrijeme postali stroži prema izboru hrane?
6. Poboljšava li vam konzumacija zdrave hrane osjećaj samopoštovanja?
7. Jeste li se radi konzumacije „prave“ hrane odrekli hrane u kojoj ste uživali?
8. Uzrokuju li vam prehrambene navike teškoće u konzumaciji hrane izvan kuće, udaljavajući vas od obitelji i prijatelja?
9. Osjećate li ikad krivnju ako tu i tamo „skrenete“ od svojih pravila?
10. Osjećate li potpun mir i kontrolu nad samim sobom ako jedete zdravo?

Zaključak

Dr. Bratman vjeruje da ljudi koji su opsjednuti zdravom prehranom zaista imaju problem i trebaju se ozbiljno liječiti, poput anoreksičara i bulimičara. „Ortoreksija je često samo izvor psihološkog distresa, a ne fizička opasnost“, Dodaje da ortoreksija može voditi u poremećaj prehrane kako prehrana postaje sve rafiniranija, a sa stajališta roditelja ili partnera postaje slična anoreksiji“.Ortoreksija počinje prilično nevino sa svrhom poboljšanja općenitog zdravstvenog stanja, a prerasta u opsesiju.

„Što jesti, koliko i koje su posljedice nepravilne prehrane, vremenom postaje sve veći dio dnevnih preokupacija ortoreksičara“, kaže Bratman.

Bez obzira na to je li ortoreksija samo termin smišljen za punjenje stupaca ženskih časopisa ili legitimno medicinsko stanje, činjenica jest da određena dijetalna pravila mogu upravljati životom osobe koja na njima inzistira do samih krajnosti, a posljedice mogu biti slične, jer osoba opsjednuta zdravom prehranom radije će se izgladnjivati nego jesti nešto za što nije sigurna da je potpuno ‘čisto’ i ‘ispravno’.

Nervni sistem i bolesti nervnog sistema

/0 Comments/in /by

Nervni sistem omogućava čoveku da upozna spoljašnji svet i da se istovremeno upozna sa dešavanjima u samom organizmu. Ovaj sistem daje pokretnu snagu svim mišićima, upravlja radom svih žlezda, omogućava izražaj volje, osećaja i ostalih umnih radnji. Nervni sistem se deli na: centralni (srednji), periferni i autonomni sistem.

Centralni nervni sistem (CNS) je sastavljen od centralnih organa: velikog i malog mozga, produžene i kičmene moždine.

Periferni nervni sistem se sastoji od 12 pari moždanih i 31 para kičmenih nerava.

Autonomni (vegetativni) nervni sistem sastoji se od simpatičkog i parasimpatičkog dela.

Nervni sistem

autonomni nervni sistem

Nervni sistem ima milijarde nervnih ćelija. Osnovna jedinica je nervna ćelija – neuron. On se sastoji od tela i njenih produžetaka (nervna vlakna). Nadražajem nervnog vlakna na mestu nastaje fizičko hemijska promena koja se brzo prenosi kroz nervno vlakno. Ovaj proces je sličan električnoj pojavi i naziva se nervni impuls. Oragni rade kada nervni impuls dođe do njih, npr. mišići se kotrahuju, žlezde luče itd. Nervna ćelija – neuron je vrlo osetljiv i hrani se preko krvi. Ako neuron ostane bez krvi nekoliko minuta on propada.

Nervi (živci)

Nervi (živci) su tvorevine u obliku vrpce koje se sastoje od mnoštva nervnih vlakana. Oni spajaju mozak i kičmenu moždinu sa drugim delovima tela.

Kičmena moždina

Kičmena moždina
Kičmena moždina

Kičmena moždina je deo CNS, smeštena u kičmenom kanalu. To je vrpca (uže) dužine oko 50cm i debljine oko 10mm. Od nje polazi 31 par kičmenih ili spinalnih nerava. Njena uloga je da provodi impulse iz mozga na periferiju tela, da omogući određene refleksne rednje (koje se vrše bez uticaja volje: pražnjenje mokraćne bešike, čmarnog creva i neke radnje polnih organa). Produžena moždina je deo mozga koji se pruža od kičmene moždine do mosta. Nalazi se u kičmenom kanalu i lobanjskoj duplji.Ima oblik zarubljene kupe. Duga je samo 2,5 cm. Ona sadrži centre za upravljanje procesa disanja, rada srca, kašlja, gutanja, povraćanja, itd. Osetljiva je na pritisak i jak pritisak na produženu moždinu može izazvati smrt.

Mozak

Moždanom stablu pripadaju međumozak, srednji mozak, most i produžena moždina.

Most je proširenje mozga iznad produžene moždine. Mali mozak se nalazi u lobanjskoj duplji, iza mosta i produžene moždine. Mali mozak održava ravnotežu, raspoređuje impulse u mišićima i automatski reguliše voljne i poluvoljne radnje. Srednji mozak se nalazi iznad mosta. U njemu se nalaze centri za sluh i vid.

Međumozak se nalazi između leve i desne hemisfere velikog mozga, a iznad srednjeg mozga. Bočne delove međumozga predstavljaju dve jajaste tvorevine – talamusi, a donji deo je hipotalamus u kome se nalaze centri za regulaciju metabolizma i visinu krvnog pritiska kao i seksualne funkcije.

Veliki mozak je najrazvijeniji deo CNS, težine oko 1350 g, podeljen na dva dela (hemisfere): levu i desnu hemisferu. Površina hemisfere je naborana – moždane vijuge.

U pogledu građe razlikuju se siva i bela masa. Sivu masu izgrađuju tela nervnih ćelija, a belu masu čine produžeci nervnih ćelija. Svaka hemisfera je obavijena sa tri opne (moždanice – meninge) : prva je meka i sarži krvne sudove, druga je tanka (paučinasta), a treća je čvrsta (tvrda opna). Sve tri opne spuštaju se u kičmeni kanal i obavijaju na isti način kičmenu moždinu.

Sve moždane komore i prostor između meke i paučinaste opne ispunjava bistra tečnost – likvor. Ukupna količina likvora iznosi 60- 150 ml. Ona ima ulogu vodenog jastuka koji štiti mozak i kičmenu moždinu od tvrdih koštanih delova, kao i ulogu da sprečava ulazak štetnih materija u nervno tkivo.

U kori mozga nalaze se oblasti sa određenim funkcijama. To su centri: motorni – koji omogućavaju izvođenje voljnih pokreta i radnji; senzitivni – omogućavaju da se oseti dodir, bol, temperatura; -senzorijalni (čulni) nervi – u kori slepočnog režnja nalaze se centri za sluh, miris i ukus. Centar za vid je u kori potiljačnog režnja. Povreda svakog režnja dovodi do prestanka funkcije centra.

Bazalne ganglije

Bazalne ganglije (repato i sočivasto jedro) i druge sive mase mozga su funkcionalna celina – ekstrapiramidalni sistem – koja regučiše automatske pokrete i tonus mišića. Zapaljenje bazalnih ganglija poznato je pod nazivom Parkinsonova bolest.

Periferni nervni sistem 

Periferni nervni sistem čine moždani i kičmeni nervi. Od mozga polazi 12 pari nerava namenjenih mišićima i organima glave i vrata. Od kičmene moždine polazi 31 par nerava za mišiće, vrata, trupa i ekstremiteta.

Autonomni ili vegetativni nervni sistem

Autonomni ili vegetativni nervni sistem je deo nervnog sistema koji upravlja onim funkcijama ljudskog organizma koje su od važnosti za život i ne odvijaju se pod uticajem naše volje. Sastoji se od dva dela:
• simpatički
• parasimpatički.

Simaptički nervni sistem (simpatikus)

Simaptički nervni sistem (simpatikus) povećava krvni pritisak, ubrzava rad srca, pojačava metabolizam, povećava nivo šećera u krvi, širi zenice i koči rad stomačnih organa.

Parasimpatički nervni sistem ( Parasimpatikus )

Parasimpatikus (parasimpatički nervni sistem) širi krvne sudove, snižava krvni pritisak, usporava rad srca, pospješuje rad stomačnih organa i usporava metabolizam. Simpatikus biva podražen adrenalinom kojeg proizvodi nadbubrežna žlezda a parasimpatikus acetil-holinom.

Oštećenja nervnog sistema imaju za posledicu oštećenje organa čijim radom upravljaju. Ali postoje i takva oštećenja mozga koja remete psihičke funkcije, čija je posledica pojava duševnih bolesti.

Najčešće bolesti nervnog sistema su:

• Moždani udar i druge cerebrovaskularne bolesti
• Alchajmerova bolest
• Parkinsonova bolest
• Glavobolje (migrena i drugi oblici glavobolja)
• Multipla skleroza
• Lumboishijalgija
• Polineuropatije
• Neuropatski bol
• Epilepsija
• Vrtoglavice

Lekovito bilje u terapiji bolesti nervnog sistema

lekovite biljke koje vam pomažu

Lekovito bilje koje ima uticaja na funcionisanje nervnog sistema je : odoljen, hmelj, matičnjak, nana, vranilovka, selen, slačica, kantarion, lavanda, ruzmarin i dr.

Recept 1. Protiv nesanica

Pomešati po 50 g odoljena i hmelja. Tri supene kašike popariti sa 400 g ključale vode. Ostaviti poklopljeno 2 sata. Procediti i piti po 200 ml ujutru i 200 ml uveče pre spavanja.

Recept 2. Nervni bol (neuralgija)

Pomešati po 1 supenu kašiku bosiljka, cveta nevena i dve kašike korena odoljena. Preliti sa 600 ml ključale vode i ostaviti poklopljeno 2 sata. Procediti i piti po 200 ml pre doručka ručka i večere.

Recept 3.Oblog za bolna mesta

5 supenih kašika sitno izrendanog korena rena i po 1 supenu kašiku sitno iseckane ljute papričice, kantariona, ruzmarina i sapunjače. Sve dobro izmešati i priviti na bolno mesto. Obloge držati po 2 sata. Pre stavljanja obloga potrebno je bolno mesto namazati maslinovim uljem. Nakon skidanja obloga mesto obrisati mlakom vodom i premazati maslinovim uljem.
Za dobar san: Jedna velika kašika meda uzeta pre spavanja smiruje nerve i pospešuje san. Preporučuje se i posjesti 1 jabuku pre spavanja.

Recept 4. Protiv glavobolje

Uzeti 3 supene kašike matičnjaka i po 1 kašiku dobričice, korena maslačka i peršunovog lista. Sve preliti sa 1 litrom ključale vode. Ostaviti poklopljeno 2 sata. Procediti i piti 3-4 puta dnevno po 200 ml čaja.

Hormonski disbalans – Hronični stres najčešći uzrok zdravstvenih problema

/in /by

„Da zaista znate šta se događa sa vama kad ste pod stresom totalno bi odlepili. Tada se dešavaju neke veoma loše stavri“ – ovo je moja izjava za vreme jedne naučne konferencije i uošte se nisam šalio kad sam ovo izjavio. Ja mogu da napišem nekoliko knjiga o tome kako stres izaziva masivne haotične rekacije u vašem telu.

Ako želite da izbegnete stres, rođeni ste u pogrešno vreme. Hronični stres je postao epidemija u društvu u kome što je brže to je bolje dok pokušavamo da upakujemo previše obaveza u svoj raspored.

Hormoni i stres

hormonski disbalans i stres

U svom ovom haosu, jedna analiza u koju je uključeno 300 studija je dokazala da hronični stres može da naudi vašem imunom sistemu. I to nije sve,  jer velika doza stresa vas čini debljim i utiče na razvitak dijabetesa.

Naučnicima je već duže vreme poznata činjenica da stres izaziva viši nivo šećera u krvi a takođe i povećava debljinu. Kada se organizam nalazi u stanju hroničnog stresa, nivo insulina raste. Ovo stanje dovodi do metaboličke disfunkcije kojom se povećava telesna težina. Vremenom dolazi do otpornosti organizma na insulin i naravno dijabetesa.

Više informacij o lečenju dijabetesa možete pročitati u članku homeopatski tretman za dijabetes

Kad ste pod stresom, vaše nadbubrežna žlezda oslobađa hormone kao što su adrenalin i kortizol koji preplavljuju vaš organizam, povećavajući broj otkucaja srca, povećavajući krvni pritisak, povećavajući gustinu krvi i stvarajući krvne ugruške, stvarajući oštećenja na mozgu i u centru za memoriju, povećavajući telesnu težinu i generalno stvarajući haos u vašem organizmu.

Hrana i hormonski disbalans

hrana za tiroidnu žlezdu

Ovaj hormonski disbalans kao što vidimo stvara negativne posledice. Naprimer stanete da popijete kafu u omiljenom kafiću na putu za posao. Zaleđeni pred milionski zahtevima i gužvom u saobraćaju, shvatate da niste uopšte doručkovali, poručujete krofnu sa kafom.

Gledajući  na naizgled bezazlenu situaciju doručka, kofein iz kafe povećava kateholamine, hormone stresa. Organizam kao odgovor na stres stvara kortizol, koji zajedno sa šećerom povećava insulin. Insulin povećava upalu i to utiče na kompletno stanje vašeg organizma. Šećer iz krofne povećava kortizol i adrenalin, hormone stresa. Šećer bukvalno stvara eksploziju hormona stresa iako niste pod stresom.

Velike šanse su  da će se nastaviti sa konzumiranjem ove vrste hrane u toku dana. Na taj način se stvaraju savršeni uslovi za hormonski disbalans koji iza sebe ostavlja umor, nesreću i velike masne naslage.

Prava dijeta može da smanji uticaj stresa na vaš život i vaše telo. Kad jedetecelu, pravu hranu, vraćate otpornost organizma na insulin, kortizol i druge hormone u normalu.

Kad očistite svoju ishranu od namirnica od kojih ste zavisni kao što su kofein, alkohol, derivati šećera i redovno unosite zdravu hranu da bi ste izbegli kratkoročni stres gladi, uspćete da održite svoj organizam u manjoj dnevnoj dozi stresa.

Ako zamenite ovu hranu sa čistim proteinima, zdravim mastima, lisnatim povrćem, bobicama, sa puno zrnevlja i manje glutena osećate se mnogo bolje. Hrana je informacija koja kontroliše ekspanziju gena, hormone i metabolizam. Kada jedete pravu hranu, regulišete nivo šećera u krvi, vrćate balans u hormonski sistem i smanjujete stresom izazvana oštećenja.

Izvor stresa

Stres je veoma realna pretnja iako nije stvarna i opipljiva. Ako je tako mi bi trebali da imamo potpunu kontrolu nad stresom jer je on nešto što se ne dešava spolja već je on u nama.

Definicija stresa je sledeća:

 „Stres je skup nespecifičnih reakcija čovekovog organizma na štetne faktore iz radnog i životnog okruženja. Štetni faktori iz čovekovog okruženja aktiviraju adaptacioni mehanizam u organizmu kako bi se organizam zaštitio uspostavljanjem ravnoteže sa sredinom.“

Ovde postaju stvari još interesantnije.  Možete zamisliti da je vaš suprug ljut na vas. Bez obzira na druge okolnosti vama će se podići nivo stresa. Kako god delovalo, organizam stvara određeni odgovor tela na određene spoljne informacije.

Većina ljudi, kad se usresrede na moj život i kad ga analiziraju misle da sam lud i uvek me pitaju zašto nisam pod stresom iako sam stalno okružen nezadovoljnim ljudima, iako vodim veoma veliku istraživačku kampanju u raznim naučnim sferama, iako otvaram novi klinički centar, takođe sam pod stalnim obavezama prilikom nabavke novih sredstava za rad i otkrivanju novih tehnologija i preparata za lečenje, iako sam uključen u rad i poboljšanje zdravstvene politike u našoj zemlji i pored praktičnog rada sa ljudima, ujedno kao otac, sin, brat, partner, prijatelj šef i u mnogim drugim ulogama u svom životu. Odgovor je zapravo mnogo jednostavan. Ne brinite o stvarima mnogo. Jednostavno probudim se i radim svaki novi zadatak najbolje što mogu.

Uzroci prisustva stresa

meditacija za otklanjanje stresa

Ja rukovodim ovim odgovornim obavezama koje sam vam naveo uz pomoć nekoliko tehnika koje mi pomažu da se oslobodim stresa. Među njima ovih 12 su moje omiljene.

1. Nedostatak magnezijuma, vitamina b12, povećan nivo žive i aluminijuma, alergija na gluten mogu da utiču direktno na nivo stresa. Promenom navika možete promeniti stanje vašeg uma.

2. Ljudi su opterećeni da stalno rade nešto. Iako ne radite, vaš um i dalje funkcioniše naučite kako da se aktivno odmorite. Da biste odmorili moćne snage uma i tela morate raditi nešto opuštajuće. Možete samo sedeti i gledati televiziju ili čitati knjigu. Možete samo duboko disati ili samo ležerno prošetati, bitno je pronaći tip relaksacije koji vam odgovara.

3. Naučite nove veštine kao što su joga ili progresivna relaksacija mišića, napravite sebi kupku, vodite ljubav, idite na masažu, gledajte zalazak sunca ili napravite šetnju po šumi ili na plaži.

4. Vežbanje je moćan, dokazani način da sagorite i izbacite stresne hemikalije iz vašeg organizma i da dmorite vaš um. U studijama je dokazano da se vežbanjem postiže mnogo više nego nekim lekovima u cilju izlečenja depresije.  Probajte treninge sa jakim intezitetom ako imate malo vremena a želite dobar rezultat.

5. Uzimajte multivitamine i dijetetske suplemente da bi ste pomogli vašem organizmu a to su vitamin c, b kompleks, cink, magnzijum .

6. Uzimajte razne biljke kao što su sibirski ginseng, kordiceps, ašvaganda.

7. Koristite parno kupatilo ili saunu da pomognete vašem telu da se oslobodi od toksina i da se oslobodi stresa.

8. Preispitajte vaše reakcije i ponašanje, odgovore u određenim situacijama i prilagodite se da biste smanjili stres.

9. U kontinuitetu gradite mrežu prijatelja i vašu harmoničnu zajednicu. Potrebno će vam biti mnogo saveznika da se biste uspostavili svoj harmonični balans.

10. Većina nas ima kratak odsečen dah. Duboko i spor disanje ima duboki uticaj na smanjenje odgovora organizma na stres, jer nerv za relaksaciju prolazi kroz dijafragmu i aktivira se kad duboko udahnete. Udahnite duboko sada i posmatrajte kako ćete se osećati drugačije već u sledećem trenutku.

11. Meditirajte uz vežbe koje vam odgovaraju.

12. Spavajte dovoljno, jer nedostatak sna povećava hormone stresa.

Depresija i aksioznost i uzrok nastanka

/in /by

Depresija i aksioznost su u porastu širom celog sveta. Loše raspoloženje, manjak poveranja, melanholija, često plakanje, poremećaj sna, loša koncentracija kao simptomi koji se manifestuju najmanje dve nedelje u kontinuitetu su siguran znak za dijagnozu depresije.

Depresija spada u grupu poremećaja karakteriziranih kao poremećaji raspoloženja (unipolarni poremećaj). Depresivno raspoloženje karakterizira povlačenje

Depresija uzrok

depresija slika

U bezbroj slučajeva nastanka jedne od ove dve bolesti stanje se pogoršalo zbog hrane koju su konzumirali bolesnici. Pojedinci koji su konzumirali zdravu, nekuvanu hranu, sveže voće i povrće, cela zrna i druge hranjljive sastojke u tom obliku su primetili značajno popravljanje svoga stanja. Treba naglasiti da neki veoma teški simptomi gore navedenih bolesti nastaju konzumiranjem određenog tipa namirnica.

Alergije na hranu su jedan od sigurnih preduslova za nastanak depresije. Alergije na hranu se ograničavaju obraćanjem lekaru koji je stručnjak za alergije ili prestankom uzimanja hrane koju najčešće koristimo. Prekid uzimanja pojedine hrane se prolongira u dužini od 21-og dana, ako nestanu simptomi alergije sa velikom verovatnoćom se može utvrditi da je uzrok nastanka alergija hrana.

Brojna oboljenja poput poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, depresije, autizma i mnogih drugih intelektulanih oboljenja takođe mogu biti uslovljeni alergijemo na hranu. Ova osetljivost organizma na hranu može da ide čak do nastanka upale mozga kao rezultata alergijske reakcije. Jedan od najčešćih uzroka alergije su mlečni proizvodi. Migrene takođe mogu da budu podstaknute alergijom na hranu.

Ishrana i depresija

Šećer, beli otrov se smatra veoma lošim kad se konzumira često i na duge staze. Šećer je jedan od glavnih uzroka nastanka depresije.

Upotrebom povećane količine trans masnih kiselina se povećava taloženje ovog jedinjenja na zidove ćelija. Ako se stvori dovoljno debeo omotač trans masnih kiselina oko ćelija, može da dođe do promena i velike štete u organizmu jer kiseonik i insulin nemaju mogućnost da se u dovoljnim količinama probiju do unutrašnjosti ćelije. Ako veliki broj ćelije uđu u ovo stanje veoma je moguće da će se razviti insulinski zavistan dijabetes melitus. Najčešće trans masne kiseline koje izazivaju ovo oboljenje su kikiriki, margarin, pržena hrana.

Trans masne kiseline sprečavaju asimilaciju esencijalnih masnih kiselina. Budući da su omega 3 i esencijalne masne kiseline vodeća podrška ishrani onima koji boluju od depresije ili aksioznosti treba naglasiti njihov uticaj na smanjivanje efekta trans masnih kiselina u ljudskom organizmu. Vaš mozak sadrži 60 procenata masti i njegove potrebe za omega 3 masnim kiselinama su veoma visoke. Istraživački timovi su otkrili odnose ismeđu lošeg raspoloženja i veoma niske koncentracije omega 3 masnih kiselina u organizmu.

Omega 3 i esencijalne masne kiseline kontrolišu intelektualne probleme pošto povećavaju sposobnost receptora moždanih ćelija da relaizuju signale povezane sa temperamentom i nekim drugim moždanim reakcijama, ovi procesi u mozgu mogu biti jedan od uslova pod kojima nastaje depresija i aksioznost.

Sledeći sastojci sadrže veliku koncentraciju omega 3 masnih kiselina i esencijalne masne kiseline: laneno ulje, riblje ulje, orasi i spirulina.

Teški metali

Teški metali kao što su živa i aluminijum takođe jedan od uslova pod kojima nastaje depresija aksioznost. Teški metali su takođe indentifikovani kao jedan od razloga nastanka autoimunih bolesti, poput insulinski zavisnog dijabetes melitusa. Ako se neko suočava sa intelektualnim poteškoćama bilo bi dobro da zameni sve tave, lonce i pribor za jelo koje su od aluminijuma. Aluminijum se vezuje sa hlorom koji sadrži voda iz česme, unosi se u organizam i nanosi štetu ljudskom telu. Takođe treba ispitati nivo žive u krvi. Ako je povećan treba povećati unos ribe da bi se organizam očistio od vog teškog metala.

Pročitajte Čišćenje organizma od uranijuma i drugih teških metala takodje i Kako izbaciti radioaktivne čestice za 7 sati

Ekcitotoksini su elementi, uglavnom aminokiseline koji uzbuđuju receptore ukusa na jeziku. Ovo su supstance koje predstavljaju aromatizatore i dodatke hrani. Kad se nađu u mozgu ova jedinjenja uzrokuju da moždane ćelije postanu toliko motivisane da uzrokuju poremećaje u DNK. Jedno od ovih jedinjenja je aspatam a njegova neželjena dejstva su sledeća:migrena, nervoza, aksioznost, osećaj beznadežnosti, demencija, bipolarno ponašanje, malignitet mozga, alchajmerova bolest, multipla skleroza i drugo.

Neki od primera Ekcitotoksina su:

Aspartam:

aspartam
Prilično je jasno da je najvažniji uzrok depresije u većini zemalja aspartam. Ovaj ekcitotoksin motiviše moždane ćelije daleko od uobičajenog stanja. Ova motivacije može da uzrokuje smrt moždanih ćelija. Hrana koja nema šećer može sadržati aspartam. Pojedini ljudi konzumiraju aspartam da bi održali telesnu težinu i da bi bili vitki a nisu ni svesni da je ovo jedan od faktora pod kojima nastaje depresija.

Natrijum glutamat je hidrolizovani biljni protein. Ova zver je dopuna skoro svakoj hrani koja predstavlja smeće za naš organizam. Ovo jedinjenje je izuzetno opasno i smatra se za jedan od glavnih uzroka nastanka deperesije.

Lekoviti preparati koji pomažu ljudima koji boluju od depresije su: vitamin B3, niacin, vitamin b6, vitamin b9, folna kiselina,vitamin b12, kobalamin, triptofan amino kiselina, omega 3.

Autizam – tragedija dece 21 veka

/in /by

Autizam je bolest razvoja koja nastaje u ranom detinjstvu i često se primećuje kod dece od tri godine starosti. Ova bolest utiče na društvenost i komunikaciju, ponašanje osobe koja boluje od autizma.

Postavljanje dijagnoze, nerazumevanje okoline, malo stručnjaka i specijalizovanih institucija, samo su neki od problema osoba sa autizmom i njihovih porodica. Na Međunarodni dan osoba s autizmom lekari upozoravaju da ta bolest poprima razmere epidemije.

Zbog rasta broja mališana s autizmom, tu bolest nazivaju tragedijom dece 21. veka.

Svetska statistika kaže da u svetu osobe s autizmom čine jedan odsto populacije. Poznato je da ih samo u Evropi živi oko pet miliona s tom bolešću. U Srbiji nema preciznih podataka, ali se pretpostavlja da ih je oko tri hiljade.

Autizam simptomi

Deca koja pokazuju simptome karakteristične za autizam ne komuniciraju i ne uživaju na isti način kao potpuno zdrava deca njihovog uzrasta. Iako su uzroci autizma brojni i raznovrsni, sa sigurnošću se može ustanoviti da univerzalni tip nastanka u  raznim kulturnih i društvenim grupama  je u znatnom porastu u poslednjih 30 godina. Podaci pokazuju da su dečaci podložniji ovoj bolesti u odnosu na devojčice i da je većina slučajeva nasledna.

Simptomi autizma nastaju usled velike koncentracije mikroba ali nisu toliko izraženi zbog njihovog prisustva koliko zbog oslobađanja velike količine mikrotoksina u krvotok. Mikrotoksini povećavaju kiselost organizma i manifestuju se određenim reakcijama u mozgu.

Jedan od čestih uzroka nastanka autizma su paraziti koji se nalaze debelom crevu i jetri.

Autizam je povezan sa infekcijama majke od strane rubeola virusa, citomegalovirusa, clostridium virusa tako da i sam embrion postaje zaražen ovim oboljenjem. Kad se beba rodi nastaju greške u njenom razvoju a ovi virusi se zadržavaju u crevima novorođenčadi.

Uzroci nastanka autizma

Deluje da još ni jedan uzrok autizma nije prepoznat u nama ili našem okruženju. Međutim, sledeći faktori izgleda da igraju veoma bitnu ulogu: GMO hrana, mikrobi, vakcine – ne kao rezultat imunizacije već zbog sadržaja žive, toksini iz okruženja, aspartam, natrijum glutamat (ako ga koriste trudnice), hemikalije u kozmetici (kad ih koriste trudnice), pojedini proteini koji su prisutni u kravljem mleku iz žitarica kojima se krave hrane, sojino mleko koje konzumiraju veoma mala deca ( jer to izaziva višak minerala).

Izvori koji vrše klasifikaciju slučajeva autizma su potvrdili da genetski modifikovana hrana je bila uzrok nastanka kod nekoliko slučajeva. Ova hrana je izazvala promene u telu dece na nivou DNK. Pod nastankom autizma od GMO se definiše unos ovih namirnica u vidu hranjljivih materija potrebnih organizmu za razvoj i normalno funkcionisanje koje su genetski modifikovane.

Mikrobi i autizam

mikroorganizmi bakterije

Iz nepoznatih razloga, sledeći mikrobi mogu da se pronađu u organizmu autistične dece u veoma visokim nivoima:

Virus rubeola (razvoji i deoba ovog virusa obično počinje u ustima i grlu).

Citomegalovirus je veoma često prisutan u telu ljudi obolelih od autizma.

Borrelia burgdorferi mikrob (uzrok nastanka Lajmske bolesti) takođe može biti povezan sa autizmom, posebno ako je majka deteta zaražena ovim virusom. Ovi mikrobi se prenose u toku trudnoće. Infekcije ovim mikrobom mogu da izazovu nestabilnost imunog sistema deteta prilikom razvoja embriona u majčinoj utrobi

Razne vrste Clostridium bakterija koje se mogu pronaći u crevima.

Konvencionalna medicna i autizam

Oni koji su istraživali izvore nastanka autizma tvrde da su vakcine takođe jedan od uzročnika nastanka. MMR vakcine nisu korištene od kraja 90-tih godina prošlog veka i predstavljaju veoma diskutabilan slučaj. Ovo je kompozitna vakcina koja stvara imunost organizma od malih boginja, zauški i rubeole. Ova vakcina sadrži u sebi oslabljeni oblik malih boginja, zauški i rubeolu i stvara otpornost organizma na ova oboljenja.

Konvencionalna medicina nema predrasude i podložna je teoriji biologije. Usled prisutnosti nekih jedinjenja i organizama postoji mogućnost razvoja autizma kod male dece, što potvrđuje konvencionalna medicina o to su sledeći: virusi, kvasac, gljivice, plesan i bakterije.

U virusnoj strukturi, ovi organizmi mogu da veoma dobro i lako prođu selektivno izdvajanje prilikom formiranjn vakcina koje nemaju cilj da naude bakterijama u organizmu.  U smislu imunizacije organizma MMR vakcine održavaju u životu određenu vrsu virusa u rastvoru aluminijuma i žive stvarajući veoma loš uticaj po organizam ovim metalima. Ovi virusi takođe mogu ostati u crevima deteta, što može zajedno sa otrovima dovesti do određenih oblika autizma.

Autizam u Srbiji

Vesna Trajković se već 13 godina bori sa bolešću sina Uroša.

„Prvi susret sa autizmom je bio kad se Uroš rodio i ono što je jako važno to je ta rana dijagnostika, rad sa porodicom. Mi smo na žalost to preskočili. Pravu dijagnozi smo dobili oko pete godine, a već oko druge nam je bilo jasno o čemu se radi“, priča Vesna.

Autizam spada u najteže neurorazvojne poremećaje dece. Neizlečiv je, a svi simptomi se javljaju do treće godine života.

Neuropsihijatar dr Mila Selaković ističe da je izuzetene važnosti ta rana dijagnostika i rana intervencija.

„U svetu sada takva situacija da autizam nazivaju tragedijom dece 21. veka jer je prosto broj dece, nove dece sa autizmom ide tako kao da je epidemija“, kaže dr Selaković.

U većini slučajeva roditelji se teško suočavaju s problemima koje bolest donosi! Najviše ih brine budućnost dece.

„Naši najveći strahovi su šta u momentu kada mi više ne možemo da brinemo o našoj deci. Jer šta se sada dešava. Dešava se ono o čemu svi ćute, to je realnost. U momentu kada se roditelju nešto desi iz Centra za smeštaj i dnevni boravak dece ometene u razvoju prosleđuju ih Centru za socijalni rad i deca bivaju smeštena u Kuline, Stamnice, Veternik“, napominje Vesna Trajković.

Zbog toga je, smatraju, važna izgradnja Centra za autizam u Denkovoj bašti, koja se čeka već dve godine. Tu bi moglo da stanuje 30 do 40 osoba. Planirana je i ambulanta, u kojoj bi roditelji dobijali sve informacije.

Dr Mila Selaković objašnjava da je zapelo na republičkom nivou, u Ministarstvu za planiranje i urbanizam.

„Na toj poziciji se čekao generalni urbanistički plan, eto to je bio pravi razlog. Mi se nadamo da u daljem postupanju neće biti prepreka“, kaže dr Sleaković.

Srbija za sada ima samo jedan Stacionar za autizam, u Beogradu, koji prima 45 osoba do 26 godina. Da je to malo, govori i podatak da samo u prestonici ima više od 1.200 osoba sa autizmom i da se taj broj stalno povećava.

Lečenje autizma

Jedan od mogućih lekova za autizam i za neke druge poremećaje mozga, pošto mnogi poremećaji mozga imaju veoma slične izvore nastanka su dugoročne terapije na uzrok nastanka poremećaja. Nutricionističkim tretmanima kao što su smanjivanje unosa šećera i otklanjanjem sintetičkih jedinjenja u hrani se može postići mnogo. Mineralnim dodacima is suplementima se može ukloniti višak toksina iz debelog creva koji su nastali usled prisustva žive i aluminijuma.

Prihvaćeni tretmani u lečenju autizma su podrška u razvoju deteta, razni oblici terapija i dijetetski tretmani.