Чланци

Ishrana bolesnika obolelih od kancera pluća

Neuhranjenost povezana sa onkološkim bolestima obično se prikazuje kao kalorično-proteinska pothranjenost sa prevladavanjem energije / kalorija, u kojoj postoji smanjenje zaliha hranljivih materija i energije i obično je povezana sa nuspojavama hemoterapije, poput anoreksije i promena u krvi pritisak, apsorpcija i varenje i mešovita kalorijsko-proteinska pothranjenost, koja se javlja u situacijama kataboličkog povećanja u odnosu na tretmane ili komplikacije svojstvene onkološkim bolestima kao što su infekcije. Uzroci koji izazivaju neuhranjenost mogli bi se podeliti u tri grupe, one vezane za pacijenta, vezane za tumor ili zbog lečenja raka.

Neuhranjenost povezana sa pacijentima zavisi od mnogih faktora, uključujući starost, opšte stanje, istovremene bolesti i vrstu i lokaciju tumora, kao i njegov obim. Individualne karakteristike svakog pacijenta su važne, jer neki pacijenti imaju način života koji favorizuje nutritivne nedostatke (duvan, alkohol). Osim toga, neke povezane bolesti doprinose promeni nutritivnog statusa, poput anksioznosti i depresije.

Neuhranjenost izazvana karateristikama povezanim sa tumorom može nastati usled mehaničkih ili funkcionalnim izmena digestivnog sistema, kao kod  tumora koji mogu da izmene gutanje, tumora Otorinolaringoloških područja koja mogu uticati na funkcionisanje pljuvačnih žlezda, žvakana, gutanja, tumori digestivnog područja (želudac, jednjak, kolorektalni sistem), koji mogu da promene gutanje, kao i da izazovu anoreksiju, pa čak i opstrukciju i tumore koji izazivaju bol na različitim nivoima koji mogu da promene opšte stanje i ograniče unos hrane I tečnosti.

Uzroci neuhranjenosti

Uzroci povezani sa metaboličkim poremećajima: Proizvodi ih sam tumor, lučenjem određenih supstanci (faktor nekroze tumora, interleukin (IL) 1, IL-6, interferon α) koji izaziva anoreksiju, gubitak težine, kaheksiju itd. Na isti način, javljaju se i drugi metabolički procesi, kao što su povećana sinteza proteina u akutnoj fazi i katabolizam proteina, povećana lipoliza povezana sa smanjenom lipogenezom i promene u glikolitičkom putu sa povećanom glukoneogenezom, smanjenjem glikogena i povećanom potrošnjom glukoze. Sve ove izmjene dovode do povećanja potrošnje energije sa posljedičnim gubitkom mišićne mase i masti.

Uticaj raka pluća na ishranu

Rak pluća ima direktan uticaj na nutritivni status pacijenta zbog spoljašnje kompresije, ako postoje fistule u digestivnom traktu ili zbog lučenja anorektičnih supstanci ili zbog povećanog katabolizma. Indirektno rak pluća, utiče na stanje ishrane zbog tretmana kao što je operacija (pleuralne fistule koje komprimiraju digestivni trakt, promena intratorakalnog pritiska) ili upotrebom hemoterapije i radioterapije koja izaziva radikalni, gljivični ili virusni ezofagitis, mučninu i povraćanje, gastroezofagealni refluks pa čak i pneumonitis.

Operacija

Operacije raka pluća mogu da izazovu komplikacije koje mogu uticati na uhranjenosti, I na anoreksiju, bol ili promene digestivnog trakta. Sve ove promene dovode do mehaničkih problema, ali i do nedostatka u apsorpciji masti, žučnih soli, vitamina i minerala, između ostalog.

Radioterapija I hemioterapija

RadioterapijaIma se pojačava toksično dejstvo u odnosu na zračeno područje, primljenu dozu i raspored primene, i ako se istovremeno kombinuje sa hemoterapijom toksini postaju još prisutniji u organizmu. Kao rezultat radioterapije, mogu se pojaviti opšti simptomi kao što su umor, anoreksija i drugi neželjeni efekti zbog upale koju izaziva u organima u blizini tumora, kao što su bol ili otežano gutanje usled zračenja jednjaka (ezofagitis) i crvenilo kože na tretiranom području (dermatitis) koji obično nestaju nakon završetka tretmana.

Upala pluća

Kašalj, groznica ili respiratorni distres mogu se pojaviti i zbog upale pluća koja se obično javlja 1-3 meseca nakon završetka lečenja, ako je blaga, ne zahteva lečenje i sama se leči. Ako je ozbiljna, možda će biti potrebno lečenje steroidima i antibioticima. Osim ovih akutnih efekata, zračna terapija može uzrokovati hronične posljedice, poput ožiljaka u plućnom tkivu u blizini tumora koji obično ne proizvode simptome, ali povremeno mogu uzrokovati hronični kašalj i smanjeni respiratorni kapacitet.

Svi ovi efekti su češći kod pacijenata koji primaju zračenje u kombinaciji sa hemoterapijom. Najvažnija toksičnost je radikalni ezofagitis koji se može zakomplicirati superinfekcijom virusima, bakterijama i gljivicama i koji je izraženiji pri istovremenom liječenju hemoterapijom Svi ovi efekti su češći kod pacijenata koji primaju zračenje u kombinaciji sa hemoterapijom. Najvažnija toksičnost je radikalni ezofagitis koji se može zakomplicirati superinfekcijom virusima, bakterijama i gljivicama i koji je izraženiji pri istovremenom liječenju hemoterapijom Svi ovi efekti su češći kod pacijenata koji primaju zračenje u kombinaciji sa hemoterapijom. Najvažnija toksičnost je radikalni ezofagitis koji može biti komplikovan superinfekcijom sa virusima, bakterijama i gljivicama i koji je izraženiji u istovremenom liječenju hemoterapijom.

Hemoterapija obično proizvode sporedne efekte brzom proliferacijom tkivima jer deluje na mehanizmima ćelijske proliferacije. Iz tog razloga, najčešći efekti na digestivnom nivou imaju veze sa mukozitisom i mučninom i povraćanjem. Ove promene izazivaju probleme sa usnama, kao i malapsorpciju.

FUNKCIONALNE KOMPLIKACIJE

Neuhranjenost je najčešća sekundarna dijagnoza kod pacijenata sa rakom i obično je mešovitog tipa (kalorijski-proteinski). Prehrambeni status pacijenata obolelih od raka utiče na različite aspekte, poput evolucije bolesti (morbiditeta i mortaliteta), terapijske usklađenosti i tolerancije, kvaliteta života i psihosocijalne sfere.

U glavne komplikacije spadaju:

  • Gubitak mišićne mase i slabost
  • Oštećen imunološki sistem
  • Promena digestivnog Sistema
  • Izmena procesa lečenja
  • Smanjena efikasnost tretmana i poremećena tolerancija
  • Promene u kvalitetu života

Gubitak mišićne

Gubitak mišićne mase koji se javlja kao rezultat pothranjenosti dovodi do gubitka snage što ima važne posledice po funkcionalno stanje pojedinca, povećavajući njihovo stanje zavisnosti. Osim gubitka težine, pacijent često ima anoreksiju i asteniju, što će zauzvrat doprineti povećanoj neaktivnosti zbog slabosti. S druge strane, funkcionalno pogoršanje koje se javlja ako je zahvaćena respiratorna muskulatura pogoduje pojavi atelektaze (kolapsa ili smanjenja volumena pluća) i infekcija, što objašnjava zašto je upala pluća jedan od najčešćih uzroka smrti zbog promjene pluća. respiratorna muskulatura u kontekstu neuhranjenosti. Slično, ako su zahvaćeni srčani mišići, mogu se pojaviti električna provodljivost i poremećaji srčanog ritma.

Oštećenje imunog sistema

Energetsko-proteinska neuhranjenost dovodi do pogoršanja imunološkog sistema koje fundamentalno utiče na ćelijski imunitet, što za posledicu ima imunosupresiju. Osim toga, nedostatak sinteze proteina menja mehaničke barijere protiv infekcije, poput kože i sluzokože. Sve ovo je dodatno komplikovano imunosupresijom uzrokovanom operacijom, radioterapijom i hemoterapijom, što dovodi do raznih komplikacija koje ponekad zahtevaju terapijsko preispitivanje.

Promena digsetivnog sistema

U probavnom sistemu, pothranjenost pogoduje atrofiji resica i takođe može promeniti sintezu digestivnih enzima, uzrokujući malapsorpciju i doprinoseći pogoršanju nutritivnog statusa ovih pacijenata.

Smanjenje sinteze proteina doprinosi promjeni procesa zarastanja tkiva podvrgnutih radioterapiji ili operaciji, sa posljedičnim povećanjem rizika od komplikacija, poput dehiscencije šava i fistula, kao i povećanjem rizika od pojave čireva.

Izmena režima lečenja

Neuhranjenost smanjuje odgovor na radioterapiju i hemoterapiju, pored toga što uzrokuje nižu toleranciju na ove tretmane i povećava neželjene efekte. Mnogi hemoterapeutski lekovi se vezuju za proteine plazme, a pošto su oni smanjeni zbog neuhranjenosti, njihove farmakokinetičke karakteristike su promenjene. Nadalje, smanjenje oksidativnog metabolizma i glomerularna filtracija mogu dovesti do smanjenog djelovanja i veće toksičnosti citostatika. Sve ovo dovodi do povećanja toksičnosti, što često uslovljava odlaganje primene lečenja i / ili smanjenje doza. S druge strane, varijacije u masi bez masti takođe dovode do značajne promene u zapremini distribucije citotoksičnih lekova,

Kod neuhranjenih pacijenata česte su promene u šemi terapije radioterapijom, kako u ukupnoj dozi, tako i u frakcionisanju dnevne doze, kao i kašnjenja ili odlaganja primene. Nekoliko studija sugeriše da nutritivna podrška tokom terapije radioterapijom pomaže u usporavanju gubitka težine i smanjuje potrebu za hospitalizacijom u vezi sa toksičnošću lečenja, kao i prekidima lečenja.

Smanjenje kvaliteta života

Kvalitet života je višedimenzionalni koncept koji procenjuje fizičke, psihološke i socijalne faktore koji utiču na dobrobit pacijenata. Fizičko blagostanje je povezano sa odsustvom simptoma i funkcionalnih sposobnosti osobe, te psihološkim i socijalnim blagostanjem sa emocionalnim aspektima i društvenim odnosima. Kod pacijenata obolelih od raka, zdravstveno stanje je dobar odraz mere kvaliteta života, na koju u velikoj meri utiču nutritivni aspekti.

Smatra se da između 20% i 30% kvaliteta života zavisi od unosa i nutritivnog statusa. Slično, neke studije su pokazale da nutritivna intervencija može doprinijeti poboljšanju kvaliteta života ovih pacijenata, bez obzira da li se podvrgavaju liječenju sa kurativnom ili palijativnom namjerom.

Mnogo je faktora koji utiču na kvalitet života pacijenata obolelih od raka, poput evolucije bolesti, agresivnosti tretmana i komplikacija koje su sekundarne u odnosu na njih, a koji izazivaju bol, anksioznost, pogoršanje opšteg stanja i neuhranjenost. Pothranjenost povezana sa rakom, zajedno sa složenošću interakcija između proinflamatornih citokina i metabolizma domaćina, može napredovati do kancerogene kaheksije i dalje uticati na kvalitet života pacijenta. Ovo može predstavljati slabost mišića, asteniju, poteškoće u kretanju, promene društvenih navika, simptome depresije, apatiju i promene u razvijenosti tela,

PROGNOSTIČKE KOMPLIKACIJE

kancer pluća

Prognoza karcinoma pluća zavisi od vrste tumora (rak malih ćelija pluća ili rak pluća bez sitnih ćelija), stadijuma bolesti i opšteg stanja pacijenta, kao i nutritivnog statusa i gubitka težine, jer utiče na funkcionisanje različitih organa i Sistema organa koji čine ljudsko telo. Od svih njih, možemo intervenisati u mršavljenju i pothranjenosti. Tumorska kaheksija je najveća neuhranjenost i biće direktno ili indirektno odgovorna za smrt kod skoro trećine pacijenata obolelih od raka, u zavisnosti od osnovne tumorske patologije.

Na Međunarodnoj konferenciji za konsenzus o kaheksiji, kancerogena kaheksija je definisana kao „multifaktorijalni sindrom koji karakteriše gubitak masti u skeletnim mišićima (sa ili bez gubitka masnog tkiva) koji se ne može potpuno preokrenuti uz konvencionalnu nutritivnu podršku. do progresivnog funkcionalnog oštećenja. Patofiziologiju karakteriše negativan proteinski i energetski bilans, zbog promenljive kombinacije smanjenog unosa hranjljivih materija i izmenjenog metabolizma “.

Pokazana je lošija prognoza za pacijente sa rakom sa gubitkom težine u poređenju sa pacijentima sa stabilnom težinom, da postoji pozitivna statistička korelacija između povišenog serumskog albumina i preživljavanja i da je gubitak masnog tkiva, kao što je nizak nivo fosfolipida u plazmi, povezan sa dvostruko kraćim opstanakom. Prognostički indeks ishrane je faktor nezavisno povezan sa preživljavanjem i postoperativnim komplikacijama kod pacijenata sa rakom pluća.

DIJAGNOSTIKA

Da bi se izvršila odgovarajuća nutritivna intervencija koja omogućava smanjenje komplikacija, optimizaciju odgovora na lečenje, izbegavanje rane smrti i, uglavnom, poboljšanje kvaliteta života pacijenta, neophodno je rano otkrivanje pothranjenosti. Neophodno je identifikovati one pacijente koji su u riziku od pothranjenosti, bilo zbog osnovne bolesti, njenog produženja ili tretmana koji su primili ili će ih primiti radi sprovođenja preventivnih radnji.

Postoji mnogo metoda skrininga ishrane (približno 70). Koriste se metode brzog skrininga koje procenjuju različita antropometrijska merenja, kao i podatke o prehrambenim navikama, pa čak i biohemijskim parametrima. Među najčešće korišćenim metodama skrininga su Univerzalni alat za skrining pothranjenosti (MUST), Skrining rizika od ishrane (NRS-2002), Mini procena nutritivne vrednosti (MNA) i Alat za skrining pothranjenosti (MST). Evropsko društvo za kliničku ishranu i metabolizam (ESPEN) preporučuje izvođenje MUST-a za pacijenta koji živi u zajednici, NRS-2002 za hospitalizovanog pacijenta i MNA za starije osobe.

Parametar koji se najčešće koristi u različitim skrininzima i koji na jednostavan način odražava stanje i evoluciju nutritivnog statusa pacijenata obolelih od raka je nehotično mršavljenje i lako se koristi u apotekama u zajednici. Značajan gubitak težine povezan je sa povećanjem morbiditeta i mortaliteta, smatra se da je gubitak težine veći od 5% u 6 meseci u odsustvu kriterijuma gladovanja za kaheksiju raka.

U proceni nutritivnog statusa mogu se koristiti različiti antropometrijski parametri (indeks telesne mase [BMI], nabori, obimi itd.), Analitički parametri (albumin, prealbumin, holesterol, transferin itd.) I strukturirani upitnici. Ove parametre treba uporediti sa prethodnim merenjima pacijenta.

Procena nutritivnog statusa mora se sprovesti na različitim nivoima zdravstvene zaštite za koje se mora zbrinuti onkološki pacijent sa rakom pluća: lekar primarne zdravstvene zaštite, hirurg, medicinski onkolog i radioterapija.

CILjEVI

Nutricionistička intervencija kod pacijenata sa rakom široko je proučavana, kako u različitim serijama pacijenata sa istom patologijom, tako i kod pacijenata lečenih istom terapijskom opcijom, primećujući da je nutritivna intervencija neophodna u svim stadijumima neoplastične bolesti i sa svim terapijskim strategijama. Odgovarajući nutritivni tretman doprinosi kontroli simptoma povezanih sa rakom (anoreksija, mučnina, povraćanje, dijareja, mukozitis itd.); smanjuje postoperativne komplikacije (fistule, isušivanje šavova, između ostalog) i stopu infekcijea doprinosi smanjenju boravka u bolnici i pratećih troškova; poboljšava toleranciju na lečenje i povećava imunološki odgovor kod domaćina. Čak i u nekim studijama, nutritivna intervencija je povezana sa poboljšanjem kvaliteta života.

Ciljevi nutritivne podrške moraju biti prilagođeni svakom stadijumu bolesti. Oni će sprečiti ili ispraviti pothranjenost, kao i komplikacije koje mogu nastati zbog toga, kao i poboljšati toleranciju na onkospecifični tretman i pogodovati njegovoj efikasnosti dopuštajući da se sprovede u utvrđeno vreme i sa potrebnom dozom i trajanjem. Nastojanje da se smanji boravak u bolnici i smanje zdravstveni troškovi povezani sa neuhranjenošću. Kao prioritetan rezultat, poboljšanje kvaliteta života.

Kod pacijenata sa palijativnom negom, nutricionistička intervencija je prvenstveno usmerena na suzbijanje simptoma (mučnina, rano zasićenje, dijareja itd.), Održavanje adekvatnog stanja hidratacije, očuvanje težine i telesne građe što je više moguće, a pre svega na održavanje ili poboljšanje Kvalitet života.

Kada bilo koji oblik nutritivne podrške ne donosi dobro pacijentu ili bilo kakvo poboljšanje kvaliteta života, trebalo bi razmotriti da se ukine.

DIJETSKE PREPORUKE

Dobra ishrana je od suštinskog značaja za sprečavanje pothranjenosti. Saveti o ishrani su prvi korak u ishrani pacijenata obolelih od raka. Čak i kada su naznačeni dodaci ishrani ili veštačka ishrana, mere ishrane ne treba zanemariti. Čak i kada nema simptoma koji ometaju unos, saveti o ishrani moraju biti prisutni. Njihov cilj je dai osiguraju zdravu ishranu, ekstremne higijenske mere i olakšati varenje.

Preporučuje se dijeta na najmanje 4 obroka: doručak, ručak, užina i večera. Čaša mleka ili jogurta pre spavanja, ako se dobro podnosi, može pomoći u postizanju većeg unosa kalorija i proteina.

Obroci sa niskim sadržajem masti: na pari, kuvani, pečeni, u mikrotalasnoj pećnici, papiloti, meke tepsije ili na žaru.

Ograničite potrošnju masti životinjskog porekla: za drugo jelo poželjno izaberite ribu (plavu 2-3 puta nedeljno, sve dok se dobro podnosi), nemasno ili belo meso (piletina, nemasno goveđe meso, svinjski but ili zec) konzumirajte češće od masnijeg mesa i konzumirajte obrano mleko (2-3 porcije dnevno).

Konzumirajte mahunarke 2 do 3 puta nedeljno. Mogu se samleti radi lakše probave.

Osigurajte 2 do 3 komada voća dnevno.

Jedite svežu hranu poštujući njihovu sezonalnost. Ako se sirovo povrće (voće i povrće) ne prija, može se preporučiti u tečnom obliku.

Zamena neprijatne hrane drugima iz iste grupe namirnica. Na primer, ako se mleko loše podnosi, testirajte toleranciju na jogurt ili mleko bez laktoze.

Pijte 6 do 8 čaša tečnosti dnevno (voda, čajevi, čorbe, sokovi).

Lečenje hemoterapijom I ishrana

Za vreme lečenja hemoterapijom ili radioterapijom često se stavlja znak pitanja nad ishranom. Ne bi trebalo da idete na post radi lečenja, osim ako vam to nije rekao vaš lekar. Obroke treba činiti u mirnom okruženju, polako jesti i dobro žvakati hranu. Agresivna pića poput kafe, čaja, kole i slično treba ograničiti.

Različiti tretmani koji se koriste u lečenju raka (hemoterapija i radioterapija), sami ili u kombinaciji, mogu izazvati niz simptoma kao što su: gubitak apetita, mučnina i povraćanje, teškoće pri gutanju (disfagija), promena ukusa (disgeuzija)) , upale sluzokože usta (oralni mukozitis), suva usta (kserostomija) itd., koji veoma otežavaju hranjenje.

Oni izazivaju anoreksiju (nedostatak apetita), za borbu protiv toga, preporučuje se da iskoristite doba dana kada imate najviše apetita da jedete hranu bogatu energijom i proteinima i izbegavate preskakanje obroka. Važno je da jedete česte i male obroke (doručak, ujutru, ručak, užina, večera i užina pre spavanja). Može biti korisno pripremiti jedno jelo u kojem su zastupljena prva i druga jela i gde povrće, brašna i proteini visoke biološke vrednosti (meso, riba, mlečni proizvodi ili jaja) moraju uvek biti prisutni. Obroke treba obogatiti hranom koja obezbeđuje velike količine kalorija.

Kada dođe do promene ukusa i mirisa, pomaže, začiniti (po mogućnosti tokom pripreme) hranu začinskim biljem i začinima tokom njihove pripreme kako bi se pobljšao njihov ukus i aroma. Koristite pojačivače ukusa poput maslinovog ulja ili sojinog sosa, uzimajte hranu sa umacima ili čorbama da biste poboljšali ukus i izbegli da jedete veoma hladnu ili jako toplu hranu.

Duvan i alkohol isušuju usta i teže je proceniti ukus pa se moraju u potpunosti isključiti. Ako dođe do promene ukusa (kao što se na primer dešava sa citostatskim tretmanima, u kojima pacijenti imaju metalni ukus), pomoć možete pronaći u korišćenju plastičnog pribora za jelo i drvenog ili glinenog pribora za kuvanje, probajte jela sa kontrastnim ukusima: slatko i slano, kiselo i slatko, a crveno meso može se zameniti piletinom, ćuretinom, sirom, mahunarkama i žitaricama, kao i poželjno hladnom hranom ili hranom na sobnoj temperaturi: kremovima, smutijima, salatama od pirinča ili testenina. Izbegavajte gorak ukus (kafa, čaj, čokolada), metalni ukus (veštački zaslađivači) i hranu sa vrlo intenzivnim ukusima i mirisima. Ponekad može pomoći uzimanje kiselog voća (pomorandža, kivi, mandarina, jagoda, limun) kako bi metalni ukus nestao.

S obzirom na promene u mirisu, možete ublažiti ventilaciju prostorije pre jela, koristiti kuvanje koje ne ostavlja mnogo mirisa, kao što je kuvano, papilote ili u mikrotalasnoj pećnici i jesti toplu ili prilično hladnu hranu kako biste sprečili miris i smanjili ukus .

Pomoć nutricioniste

Vaš nutricionista

Profesionalizam

Naš tim nutricionista, homeopata, fitoterapeuta i lekara radi zajdno 7 godina.

Kvalitet

Do sada smo uspešno poboljšali stanje kod više hiljada korisnika.

Proizvodi

Za naše klijente obezbeđujemo najkvalitetnije organske proizvode.

Potrebna vam je pomoć nutricioniste, homeopate ili fitoterapeuta? Imate zdravstvenih problema? U mnogo slučajeva pravilna ishrana uz kavlitetnu podršku suplementacijom, lekovitim biljem, eteričnim uljima vitaminima i mineralima mogu da pomognu kod poboljšanja opšteg zdravstvenog stanja. Mi smo obučeni tim stručnjaka sa 7 godina iskustva i možemo pomoći kod:

  • autoimunih oboljenja
  • dijabetesa
  • prevelike ili premale kilaže
  • kardiovaskularnih problema
  • osteoporoze
  • artritisa
  • kancerogenih oboljenja
  • virusnih infekcija poput HPV virusa, herpesa i dr…
  • infekcija izazvanih bakterijama heliko bakterija, e. coli, hlamidija… 
  • problemi sa hormonima, štitna žlezda, menopauza…
  • problemi sa bešikom prostatom i stomakom
  • demencija
  • psihološki saveti

I mnogih drugih oboljenja koja nisu navedena. Pozovite nas i kontaktirajte prve konsultacije su besplatne. Našim inovativnim pristupom, kombinovanjem različitih tehnika prirodne medicine postižemo odlične uspehe. Prepustite Vaše probleme profesionalcima. Kontaktirajte nas putem Viber, Whatsapp ili Facebook masanger aplikacija ispod:

U slučaju povraćanja i mučnine izazvane tretmanima ili samim tumorom, preporučuje se:

  • Jedite polako i dobro žvačite hranu.
  • Jedite česte i male obroke.
  • Suva hrana se bolje podnosi: sendviči, peciva, kolačići, tost.
  • Pripremite jedno jelo u kome je predstavljeno prvo i drugo jelo. Povrće, brašno i proteini visoke biološke vrednosti (meso, riba, mlečni proizvodi ili jaja) moraju uvek biti prisutni.
  • Birajte hranu sa malo masti: belo meso, nemasni narezak, bela riba, obrano mleko ili nemasni sirevi.
  • Birajte jela i kuvanje za čije je pripremanje potrebno malo masti (rerna, tava, kuvano, papilote).
  • Izbegavajte prženu hranu, veoma slatku ili jako začinjenu.
  • Hrana umerene temperature ili na sobnoj temperaturi bolje se podnosi nego veoma hladna ili jako topla.
  • Kuvano voće i povrće se bolje podnosi od sirovog.
  • Pijte tečnost ili piće između obroka (voda, biljni čajevi, žele). Gazirana pića, uzeta u malim gutljajima, olakšavaju varenje (npr. Kola, soda, gazirana voda).
  • Kuvajte sa začinima i blagim začinskim biljem poput cimeta, nane, majčine dušice, bosiljka, lovorovog lista ili đumbira.
  • Održavajte okolinu hladnom, dobro provetrenom i bez mirisa.
  • Odmor uključen nakon obroka. Ne leži odmah.
  • Nosite široku odeću koja ne pritiska struk ili stomak.
  • Održavajte oralnu higijenu, perite zube ili ispirajte usta nakon svakog obedovanja.
  • U slučaju epizoda dijareje zbog tretmana, mogu se jesti česti obroci i obroci male količine, a hrana bogata nerastvorljivim vlaknima može se eliminisati. Umjerite šećer i zaslađivače, uklonite začine i iritanse i razmislite o zamjeni mlijeka jogurtima i mlijekom bez laktoze. Ne zaboravite na pravilnu hidrataciju.

U suprotnom slučaju, pre pojave opstipacije, treba povećati unos vlakana u hrani, unos obilne tečnosti osigurati odgovarajuće stanje hidratacije i, koliko je to moguće, povećati fizičku aktivnost.

U slučaju upale sluznice, topla ili hladna hrana se bolje podnosi od vruće. I mora se redovno održavati odgovarajući unos tečnosti, ograničavajući gazirana i alkoholna pića. Izbegavajte kiselu hranu i suvu i vlaknastu hranu.

Disfagija uputstva

Kod čvrste disfagije, konzumiranje čestih obroka male količine pomaže u održavanju adekvatnog unosa i osiguravanju potpunog obroka. Preporučuje se da jedete mekanu hranu, kao što su pire, kreme, sladoled, jogurt, smoothie, krema, flana, kuvano voće i dodajte čorbu, blage sosove ili mleko u hranu kako biste postigli mekšu i glatkiju konzistenciju i olakšali gutanje. U slučaju da nutritivni zahtevi nisu pokriveni tradicionalnom ishranom, mogu se koristiti komercijalni preparati prilagođene osnovne hrane.

U slučaju disfagije tečnosti, može biti korisno zgušnjavanje svih tečnosti (voda, mleko, infuzije, čorba), kao i lekovi koje treba uzimati sa vodom. Osigurajte odgovarajuću hidrataciju (1-1,5 litara vode), koja se može unositi zgusnuta ili kroz geliranu vodu. Želatini nisu pogodni za većinu pacijenata sa tečnom disfagijom jer želatin na sobnoj temperaturi gubi konzistenciju i postaje tečan. Izbegavajte konzumaciju rizične hrane.

Ovim preporukama moramo dodati da obrok treba raditi u tihom okruženju, bez žurbe i ometanja. U pravilnim položajima, izbegavajući razgovor, gledanje televizije. Poželjno je sedeti ravnih nogu na podu, dajući prednost većim i lakšim obrocima noću.

Opšti nutritivni zahtevi stabilnog pacijenta sa rakom ne razlikuju se mnogo od potreba opšte populacije za jednak pol, starost i situaciju. Ali postoji mnogo prilika u kojima će nutritivne potrebe biti različite i specifične za svakog pacijenta u zavisnosti od tretmana i stanja pacijenta. U tim slučajevima bit će neophodno izvršiti nutritivnu intervenciju.

Tradiconalna ishrana

tradiconalna ishrana

Tradicionalna ishrana, kada je to moguće, idealan je izbor za jelo, sve dok obezbeđuje sve neophodne hranljive materije u odgovarajućim količinama za održavanje dobrog nutritivnog stanja.

Saveti o ishrani su prvi korak u nutricionističkoj intervenciji i mogu biti dovoljni kada pacijent uspe da ispuni najmanje 75% nutritivnih potreba i ako se ne očekuje smanjenje unosa ili se u narednim danima mora započeti lečenje nutritivnog rizika. Saveti o ishrani će imati za cilj smanjenje, ublažavanje ili kontrolu simptoma ili efekata proisteklih iz tumora ili iz samog tretmana, kao što su anoreksija, dijareja, zatvor, disfagija ili mukozitis.

U slučaju disfagije, ako prilagođavanje teksture ishrane ne zadovoljava nutritivne potrebe, pacijent će preći na sledeći korak, gde se nalazi ishrana izmenjenih tekstura. Dijeta sa modifikovanim teksturama je ona dijeta koja je modifikovana kako bi bila pogodna za različita klinička stanja, što omogućava, osim što hrani, održavanje zadovoljstva pri jelu i olakšava unos ljudima koji to imaju poteškoća. Uključuje: iseckane dijete visoke hranljive vrednosti, modifikatore teksture i proizvode sa modifikacijom teksture.

Modifikacijom tekstura tradicionalne hrane (drobljene), cilj je postići glatku i homogenu teksturu (bez ostataka trnja, kostiju, kože ili niti) prilagođenu karakteristikama pacijenta i koja predstavlja raznovrsnu, uravnoteženu i dovoljnu ishranu .

Uprkos ovim prednostima, neke namirnice se teško melju, pored toga preparat može imati nižu nutritivnu gustinu: količina hranljivih materija se razblažuje dodavanjem čorbe kako bi se postigla odgovarajuća tekstura, a organoleptičke karakteristike mogu biti neprijatne: ukus, miris ili izgled.

Na tržištu postoje prehrambeni proizvodi sa modifikovanom teksturom i industrijom razrađeni na bazi povrća, mahunarki, mesa, ribe ili jaja, modifikovane teksture i ukusa i posebno dizajnirani za odrasle osobe sa poteškoćama u žvakanju i / ili gutanju.

Lako se pripremaju, imaju određenu nutritivnu vrednost i održavaju izgled domaće hrane. Obično imaju visok sadržaj proteina, imaju malo natrijuma, zasićenih masti i holesterola i idealna su opcija za ručak i večeru.

Tu su i žitarice i voćni preparati za doručak i užinu. Ne smemo zaboraviti važnost brige o prezentaciji kako bismo očuvali izgled „domaćeg jela“, doprinoseći tome da ono bude prijatno za pacijenta. Prehrambeni proizvodi sa modifikovanom teksturom (prilagođena osnovna hrana) mogu se naizmenično mešati sa domaćim jelima kako bi ih obogatili i učinili privlačnijim.

Cilj modifikatora teksture je postići efikasno gutanje (sprečavanje pothranjenosti i dehidratacije) i bezbedno (smanjujući rizik od aspiracione upale pluća) kod pacijenata sa disfagijom tečnosti, kao i olakšati davanje lekova. Modifikacija teksture na onu veće viskoznosti može se izvesti tradicionalnom hranom ili komercijalnim preparatima.

Komercijalni zgušnjivači su preparati sastavljeni uglavnom od modifikovanog skroba i maltodekstrina, iako u nekim slučajevima sadrže vitamine i minerale. Dodavanjem veće ili manje količine zgušnjivača različitim tečnostima dobićemo više ili manje viskoznu teksturu.

Obogaćivanje ishrane su namirnice ili moduli makro i / ili mikronutrijenata, koji dodavanjem domaćoj hrani poboljšavaju nutritivne karakteristike ove druge. Uopšteno govoreći, mogu se dodavati u tečnosti i pire, hladne i tople, i nemaju tendenciju da previše menjaju boju, teksturu ili ukus hrane kojoj se dodaju. Komercijalni moduli mogu uključivati module zasnovane na kompletnim proteinima, aminokiselinama, ugljenim hidratima, vlaknima ili mastima koji mogu uključivati vitamine, minerale i elemente u tragovima.

Dodaci ishrani su hemijski definisane formule dizajnirane da dopune običnu hranu kada same po sebi nisu dovoljne da zadovolje potrebe pacijenta. One mogu, ali i ne moraju biti potpune formule (u zavisnosti od toga da li obezbeđuju sve neophodne hranljive materije da služe kao jedini izvor hranljivih materija), i nisu nužno uravnotežene.

Cilj oralne suplementacije je povećati ukupni unos nutrijenata, održati i / ili oporaviti nutritivni status, održati i / ili poboljšati funkcionalni kapacitet, održati i / ili poboljšati kvalitet života, te smanjiti morbiditet i mortalitet.

Oni su naznačeni kada je pacijent, uprkos savetima o ishrani, sposoban da unosi između 75% i 50% svojih potreba više od 5 dana zaredom.

Što se tiče kvaliteta života, primećeno je znatno manje smanjenje kvaliteta života, kao i znatno brži oporavak od njega.

Dodaci ishrani nadopunjuju uobičajenu ishranu, ali ne bi trebalo da je zamene.

Enteralna ishrana (EN) se sastoji od primene hemijski definisanih nutritivnih formula kroz digestivni trakt, kako bi se izbegla ili ispravila pothranjenost kod pacijenata. Indikovano kod pacijenata koji ne mogu da unesu dovoljne količine hranljivih materija kako bi zadovoljili svoje nutritivne potrebe (<50% nutritivnih potreba i sa funkcionalnim gastrointestinalnim traktom.

Trenutni trend ka sve kraćim boravcima u bolnici čini enteralnu ishranu kod kuće (NED) svakim danom uobičajenu za pacijente kojima je potrebna nutritivna podrška i ne zahtevaju hospitalizaciju. NED je potpuno opravdan, jer poboljšava kvalitet života pacijenta i njegovog porodičnog okruženja i predstavlja značajnu uštedu za zdravstveni sistem, uzimajući u obzir visoke troškove bolničkog kreveta i komorbiditete povezane sa neuhranjenošću.

Izbor načina davanja formule mora biti pažljivo isplaniran i zavisi od strategije ishrane koja je planirana na individualnom nivou, ova strategija zavisi od nutritivnog statusa i starosti pacijenta, kao i od dijagnoze osnovne bolesti. kao najvažniji faktor vrednovanja. Treba proceniti uticaj simptoma na energetski bilans proteina i metaboličke implikacije osnovne bolesti.

PSIHOLOŠKO I SOCIJALNO UČEŠĆE

depresija

Onkološka bolest je ozbiljna patologija koja može dovesti do smrti pacijenta. Današnje društvo sa kulturom poricanja smrti uslovljava psihološki opseg svoje dijagnoze. Bezbednost pacijenta i njegove porodice je promenjena, što utiče na njegov uobičajeni život. Potrebno je imati na umu psihološke i socijalne aspekte koji će uticati i na pacijenta i na njegovo društveno i porodično okruženje. Neke od najčešćih reakcija nakon dijagnoze raka su strah, poricanje, bes, osećaj krivice, anksioznost, izolacija, zavisnost i tuga. Neka od ovih osećanja mogu ometati normalnu ishranu pojedinca, kroz simptome poput anoreksije. Ponekad se može pojaviti depresija,

Ishrana nije ograničena na unos hrane, to je društveni, kulturni i lični čin. On razmatra i nutritivne i simbolične dimenzije, što ovaj čin čini složenim. Zdrava ishrana nije samo ona koja razmatra i sadrži hranljive materije i karakteristike kvaliteta i kvantiteta, već i ona koja sadrži sastojke i preparate koji imaju reprezentacije, simbolike i vrednosti, zbog čega se ispitanici osećaju kao deo društva koje neguje njihova sećanja , zbog čega se osećaju radosno i usklađeno sa svojim najmilijima. U jednom društvu svaka prilika ima svoju hranu i svaku hranu i pripremu, svoju simboliku, status i vrednosti.

Anoreksija nema isto značenje ili tretman u zavisnosti od etiologije i cilja specifičnog lečenja (za izlečenje bolesti ili ublažavanje simptoma). U početnim stadijumima bolesti ili u stanjima u kojima je izlečiva, neuhranjenost se mora sprečiti i ispraviti. U kasnoj fazi i palijativnoj nezi, porodici treba objasniti da hrana nije najvažnija stvar, i da unos treba prepustiti volji pacijenta, dajući prednost prijatnim, društvenim i razigranim obrocima, a ne fiziološkom prioritetu , izbegavajući bilo kakva ograničenja u ishrani, osim onih koja predstavljaju bezbednosni problem (gušenje …).

Gubitak težine je najalarmantnija promena za porodicu, jer je obično povezana sa pogoršanjem opšteg stanja i / ili bolesti. Gubitak težine uzrokovan anoreksijom zbog emocionalnih uzroka ili uzroka povezanih s liječenjem može se povezati s onim uzrokovanim kancerogenom kaheksijom. Ovo je multifaktorski sindrom definisan stalnim gubitkom mase skeletnih mišića (sa ili bez gubitka mase) koji se ne može u potpunosti preokrenuti konvencionalnom ishranom i koji može dovesti do progresivnog funkcionalnog pada.

Ovaj sindrom se može pojaviti u vrlo ranim fazama bolesti i ima veliki uticaj na kvalitet života pacijenta.

Suočavanje sa dijagnozom raka jedna je od najtežih, stresnih situacija u današnjem društvu. Nekoliko bolesti izaziva toliko psihičkih problema. To je zato što kod raka postoji niz okolnosti koje su same po sebi generatori psihološke nelagode: njegova hroničnost, neizvesnost u vezi sa njegovom evolucijom, nuspojave tretmana i društveno značenje reči rak.

Društvene i psihološke posledice raka utiču na ishranu pacijenta, pa se ne može zaboraviti da nega mora biti sveobuhvatna.

ZAKLjUČCI

Rak pluća je grupa oboljenja koja su rezultat malignog rasta ćelija respiratornog trakta. To je jedna od najozbiljnijih bolesti i jedan od karcinoma sa najvećom učestalošću kod ljudi, odgovoran za najveće stope onkološkog mortaliteta u svetu, prvi uzrok smrti od raka kod muškaraca i treći, posle raka debelog creva i dojke, kod žena, uzrokujući više od milion smrti svake godine u svetu.

Najčešći uzrok je pušenje, a 95% pacijenata sa karcinomom pluća su pušači i bivši pušači.

Najčešći simptomi su obično otežano disanje, kašalj i gubitak težine.

Rak pluća ima direktan uticaj na nutritivni status pacijenta direktnim uključivanjem organa digestivnog sistema ili lučenjem anorektičnih supstanci ili povećanim katabolizmom.

Različiti tretmani koji se koriste protiv raka pluća takođe imaju direktan uticaj na ishranu izazivajući različite promene u unosu kroz različite mehanizme. Koriste se hirurgija, radioterapija i hemoterapija, sa toksičnošću na lokalnom i sistemskom nivou, pri čemu su anoreksija i disfagija jedan od nuspojava.

Dijagnoza raka pluća može promeniti bezbednost pacijenta i njegove porodice, utičući na njihov normalan život, izazivajući negativna osećanja na psihološkom nivou koja mogu ometati normalnu ishranu pojedinca. Ponekad se može pojaviti depresija, koja se razlikuje od osjećaja tuge i koja može imati veći uticaj na nutritivni status pojedinca.

Prehrambeni status pacijenata obolelih od raka može varirati u vreme početne kliničke prezentacije i tokom čitavog kontinuiteta nege raka, pri čemu gubitak čiste telesne mase (sarkopenija) predstavlja nezavisni faktor rizika.

Saradnja između zdravstvenih radnika danas je bitan element za garantovanje i poboljšanje nege pacijenata, zbog čega je potrebna homogenizacija poruka, uputstava i smernica kako bi se garantovalo pridržavanje njihovog lečenja. Problemi sa ishranom i pothranjenost dva su faktora koji odlučujuće utiču na prognozu, lečenje i kvalitet života ljudi obolelih od raka.

Maligne bolesti terapije raka tumora karcinoma

Na stranici su iznijeti stavovi i kroz praksu stečena saznanja, vezano uz problematiku nastanka raka – tumora – karcinoma, kao i terapijski efikasnije liječenje zloćudnih oboljenja / malignih bolesti.

Ovdje iznijeti stavovi i praktična saznanja nisu isključivo osobne prirode, nego i brojnih u svijetu renomiranih liječnika, kemičara, biokemičara, molekularnih biologa, molekularnih fizičara, nutricionista, homeopata, ayurvedskih i holističkih terapeuta, koji se desetljećima van okvira službeno medicinskih hipoteza i protokola liječenja, praksativno bave istraživanjem i liječenjem raka-malignih tumora-karcinoma prirodnim ili imunološki i metabolički ljekovitim supstancama tj. nekonvencionalnim medicinskim terapijama onkoloških bolesti.

Većinu imunoloških i metaboličkih terapija i protokola liječenja osmislili su razni liječnici, biokemičari, kemičari, molekularni fizičari i drugi znanstvenici, nezadovoljni metodologijom i efikasnošću agresivnih terapijskih protokola liječenja, koji se provode u okviru službene konvencionalne medicine.

Minoran je broj ljudi u svijetu, koji su uspjeli izliječiti se od primarnih tumora, sekundarnih tumora, metastaza ili tumora sa nepoznatim sijelom, a da uz konvencionalno medicinsko liječenje ili mimo njega nisu primijenili neku od imunoloških i metaboličkih terapija, energetsku medicinu, pravilnu antitumorsku prehranu ili zdravstvenu dijetu, razne suplemente u većoj i metabolički djelotvornoj količini, kao što su vitamini, minerali, enzimi, koenzimi, ljekovite antitumorske biljne i biokemijske supstance, tjelovježba, detoksikacija, duhovno mentalni pristup i svakodnevni boravak na svjetlosti sunca.

Liječenje raka tumora karcinoma

Angiogeneza tumora

Liječenje raka – tumora – karcinoma uvijek je bilo kompleksno pitanje, službena medicina nije pronašla učinkovite protokole kojima bi liječila maligne stanične procese, iz razloga što je riječ o jednom oboljenju koje se manifestira na način više od 200 imunoloških i metaboličkih simptoma i poremećaja, te liječenje simptoma ili poremećaja nema stvarnog efekta na uzrok bolesti tj. maligne procese stanice, stoga je definitivno jedno od najefikasnijih rješenja u borbi protiv onkoloških bolesti i njihovog mogućeg izlječenja, pravovremen ili cjelovit imunološko i metaboličko terapijski pristup, prilagođen oboljelima na razini staničnih, substaničnh i međustaničnih procesa.

Zaključak se nameće sam po sebi, da bez spremnosti na promjene u životu osobe oboljele od raka, tumora, karcinoma, sarkoma, leukemije, limfoma, ispravne antitumorske prehrane, usvajanja zdravih životnih navika i ponovne uspostave pravilnih elektro – kemijskih staničnih procesa uz pomoć imunološke i metaboličke terapije i prirodnih nutricionih suplemenata, dugoročno preživljavanje ili izlječenje maligne bolesti teško može nastupiti, osim djelom u preventivnom medicinskom liječenju predkanceroznih stanja.

Rak, tumor, karcinom, sarkom, leukemija, limfom i najčešće odgovorni čimbenici nastanka zloćudnih malignih oboljenja ili onkoloških bolesti

U svih ljudi imunološki sustav tijekom života uništava veliki broj tumorskih stanica, osim u slučaju kada je imunosni sustav oštećen, u organizmu su od začeća prisutne embrionalne stanice ili primitivne zametne stanice, njih oko 3 milijarde mogu zbog neravnoteže hormona estrogena i progesterona ili nedostatka kisika u tkivnom okruženju postati trofoblasti i razviti se u maligni tumor bilo kada, bilo gdje u tijelu. Tumorske stanice stvaraju se tokom cijelog života, ljudi toga nisu svjesni zbog izostanka fizikalnih simptoma, jer imunološke stanice, antitijela i antigeni na vrijeme pronalaze i uspješno uništavaju stanice tumora, te se tako sprječava maligni stanični proces raka tj. onkološka bolest u nastanku.

Brojne su medicinske hipoteze što je uzrok i koji su okidači nastanka novotvorina / neoplazmi raka, malignih tumora, karcinoma, sarkoma, leukemije, limfoma poznata je skupina od najmanje 8 potencijalnih čimbenika ili okidača, koji mogu oštetiti ili zakočiti adekvatnu reakciju imunološkog sustava i potaknuti onkološke metaboličke procese stanica ;

Hormonski regulatorni poremećaj

U stvaranju i prekomjernom otpuštanju hormona estrogena, dugotrajno otpuštanje povećane količine estrogena u krvotok okidač je aktivacijskog ciklusa za primitivne zametne stanice ili embrionalne stanice i pokretač razvoja onkoloških staničnih procesa.

Nepravilna enzimska regulacija ili nedostatan unos enzima

Enzimi i koenzimi glavni su katalizatori, drugi glasnici i nositelji svih metaboličkih i imunoloških staničnih procesa, nedostatak  proteolitičkih enzima u krvotoku uzrokuje teža oboljenja i razvoj onkoloških bolesti.

Nedostatak važnih nutrijenata

Nedovoljne zalihe u organizmu a, c , e vitamina mogu povećati smrtnost nakon teške traume ili operacijskih zahvata. Nedostatak magnezija, selena i cinka povećava rizik razvoja malignih stanica, infekcija i srčanih oboljenja. Vitamini i minerali zajedno sa enzimima i koenzimima, odgovorni su za pravilnu izgradnju i transkripciju RNA i DNA, te su izravno involvirani u sve imunološke i metaboličke procese stanica.

Infekcije

Ozbiljne infekcije mogu utjecati na fagocite (fagocitozu), uzrokovati koagulacijske probleme, neravnotežu makro i mikronutrijenata, nedovoljnu cirkulaciju krvi…

Izlaganje zračenju ili radijaciji

Oštećuje DNA i koštanu srž, narušava metaboličke i potiskuje imunološke procese, te može dovodi do onkoloških promjena u stanicama i većoj mogućnosti pojave ozbiljnih infekcija…

Toksično izlaganje

Nezdravoj prehrani transmasnim i zasićenim kiselinama, hormonima, teškim metalima, pesticidima, fungicidima, herbicidnim kemikalijama, konzervansima i fluoridima, potiskuje imunološki sustav i njegovu sposobnost mobiliziranja trenutačne reakcije.

Stres

Kada je dugotrajan izaziva u tijelu kontinuirano otpuštanje kortizona, koji uzrokuje potiskivanje imunološkog sustava, smrt živčanih stanica i pogreške pri uništavanju nenormalnih stanica, čime rizik od raka i ozbiljnih infekcija raste…

Starenje

Umanjuje sposobnost aktivacije imunološkog sustava i metabolizma, starenjem raste doprinos razvoju malignih procesa i podložnosti raznim infekcijama.

Maligne bolesti, nekonvencionalna teorija i praksa liječenja

Magnetska rezonancija rak dojke

Rak je elektro – kemijski poremećaj, koji nastaje na staničnoj, substaničnoj i međustaničnoj razini i sve terapije prirodne i nekonvencionalne medicine usmjerene su ka cilju ponovnog uspostavljanja pravilnih imunoloških i metaboličkih staničnih procesa, ne samo u malignim stanicama, nego i u cijelom organizmu. Pristup liječenju kroz imunološke i metaboličke terapije jedan je od najefikasniji način kako liječenja, tako i sprječavanja recidiva ili relapsa bolesti i metastatskog širenja raka.

1.) Rak ili maligni tumor razvija se od 3 do 12 godina.

2.) Rak ili tumor je imunološko – metaboličko – genski normalan stanični proces, koji se razvija na pogrešnom mjestu i nivou kompletnog organizma.

3.) Rak ili tumor je imunološka i metabolička reakcija organizma na vanjske ili unutarnje čimbenike, kada su ugrožene životne funkcije stanica nekog organa, samim time i cjelokupnog organizma.

4.) Rak ili tumor sačinjavaju anaerobne slabije diferencirane stanice visokog metaboličkog potencijala, etiologijom istovjetne embrionalnim stanicama ili primitivnim zametnim stanicama.

5.) Rak ili tumor uvijek nastaje kao reakcija na dugotrajni nedostatak kisika u tkivnom okruženju, svi ostali čimbenici samo su aktivatori onkoloških ili onkometaboličkih staničnih procesa.

6.) Rak ili tumor nije neizlječivi sistemsko progresivni stanični poremećaj.

7.) Rak ili tumor reverzibilni je imunološki i metabolički stanični, substanični i međustanični proces.

8.) Rak ili tumor efikasno se može liječiti promjenom čimbenika ugroze i upotrebom metaboličkih terapijskih protokola liječenja, snažnog substaničnog i međustaničnog djelovanja.

9.) Rak ili tumor je stanični proces, koji nije moguće izliječiti probadanjem, rezanjem, trovanjem i zračenjem.

10.) Rak ili tumor širi se organizmom i postaje agresor, posebno ukoliko je opasnim medicinskim terapijama jače oštećen imunološki sustav, koštana srž i stanični metabolizam.

11.) Rak ili tumor lako postaje fatalan nakon pogrešne metodologije liječenja ili nepravovremene metaboličke terapije, te bez ponovo uspostavljenih pravilnih elektro – kemijskih staničnih, substaničnih i međustaničnih procesa na razini cjelokupnog organizma.

Službeno medicinske hipoteze i praksa liječenja raka zloćudnih / malignih bolesti

hemoterapija slika

Stanice malignih tumora po svojoj su prirodi visoke metaboličke aktivnosti, nediferencirane slabije funkcionalne stanice, manje otporne od zdravih stanica na kisik, povišenu tjelesnu temperaturu, razne kemikalije, nutrijente, elektrolite, enzime, nebrojene supstance organske i anorganske prirode, brojne biokemijske tj. metaboličke procese, pa ipak često stanice raka usprkos zdravog inunološkog sustava uspiju razviti svoju zloćudnu proliferaciju, na žalost empirijska znanost za sada ne nudi adekvatna pojašnjenja tih procesa?!

Medicinska znanost dobro je upoznata sa mnogim imunološkim i metaboličkim mehanizmima i staničnim procesima u razvoju raka kroz hematologiju, biokemiju, molekularnu biologiju i biomedicinu, stoga se nameće opravdano pitanje, zbog čega je rak još uvijek tako ” zastrašujuće ” oboljenje, te službeno medicinski gotovo nesavladiv protivnik zdravlju i samome životu?

Statistike pokazuju da 1 od 3 osobe u industrijski razvijenim zemljama ima ili će u bliskoj budućnosti imati rak – zloćudno / maligno oboljenje / onkološku bolest. Rak je postao epidemiološka pošast novog doba i razvijenog svijeta, međutim zbog otrovnih zagađenja zraka, tla i vode raznim kemikalijama, nehumanih radnih i životnih uvjeta u industrijski slabije razvijenim zemljama, zabilježen je veliki porast broja malignih oboljenja / onkoloških bolesti. Još je prije desetak godina omjer onkoloških bolesti u slabije razvijenim zemljama i među autohtonim stanovništvom bio 1 : 1000, ukoliko nisu preuzimali urbane navike prehrane i življenja.

Medicinska znanost više od 100 godina probada, reže, truje i zrači tumore, nastala je posebna grana medicine onkologija, nebrojeni znanstveni sati utrošeni su u istraživanje mehanizma nastanka i pronalaženje lijeka protiv raka, enormne novčane svote uložene su u razvoj antitumorskih lijekova, pa ipak je liječenje ostalo gotovo isto kao prije 50 godina, dok zloćudne bolesti bilježe stalnu ekspanziju. U istraživanje raka – malignih tumora godišnje se ulaže mnogo novca, problematika i liječenje diže se na razinu nacionalnih ” biti ili ne biti ” pitanja, ali se razvijaju isključivo lijekovi za liječenje simptoma bolesti tzv. ” pametni kemoterapeutici / citostatici “, brži i jači radijacijski uređaji ili poštedniji načini kirurških tehnika ili lijekovi za liječenje (ublažavanje posljedica) nuspojava medicinskih terapija.

Najčešći oblici raka – karcinoma – zloćudnih tumora u svijetu

Mikrocelularni karcinom pluća

1. Tumor pluća – rak pluća – karcinom pluća

Rak pluća ili karcinom pluća i karcinom bronha glavni je uzročnik smrtnosti među tumorima muškaraca i žena. Karcinom pluća obično se razvija sa unutarnje strane bronhijalne cijevi uzrokujući njezino začepljenje, te može izazvati smetnje u disanju. Rak pluća razvija se i u blizini zračnih vrečica gdje u početku ne uzrokuje smetnje u disanju, a ponekad se zloćudni tumor pluća širi prema tkivu grudnog koša. U završnom stadiju bolesti zloćudne stanice karcinoma pluća napuštaju primarno sijelo i metastaziraju u druge dijelove tijela tj. tkiva. Karcinom bronha ili rak pluća brže se i opsežnije širi od većine zloćudnih tumora iz razloga bogate opskrbe pluća krvlju i limfom, krv i limfa odvodi zloćudne / maligne stanice u druge djelove tijela i tkiva.

Histološki tipovi stanica raka pluća – karcinoma pluća – tumora pluća;

Karcinom pločastih stanica ( epidermoidni karcinom pluća, planocelularni karcinom pluća ) nastaje od stanica koje oblažu zračne puteve i najčešći je oblik karcinoma pluća u 35 – 40 % bolesnika.

Karcinom velikih stanica ili NMC karcinom pluća razvija se u bronhima tj. u velikim stanicama i prisutan je u 15 – 20 % bolesnika.

Karcinom malih stanica ili MC karcinom pluća razvija se u malim stanicama i poznat je kao visoko zloćudan tumor, te je prisutan u oko 15 – 20 % bolesnika sa rakom pluća.

Adenokarcinom pluća nastaje u sluznici membrane zračnih puteva i bronhijalnim žljezdama, te je najčešći tip karcinoma koji ima izvorište u vanjskim slojevima pluća, prisutan je u 20 – 25 % bolesnika sa karcinomom pluća.

2. Rak debelog crijeva – karcinom debelog crijeva – tumor debelog crijeva;

Rak debelog crijeva ili karcinom debelog crijeva ili zloćudni tumor debelog crijeva ili kolorektalni karcinom uz rak pluća najčešći je oblik zloćudnog / malignog oboljenja, smrtnost toga tipa raka jednako je velika kao i kod karcinoma pluća, više od 90 % bolesnika starije je od 40 godina i histološki se otkrije adenokarcinom, dok se u preostalih 10 % bolesnika utvrdi karcinoid, leomiosarkom ili limfom, od raka debelog crijeva podjednako oboljevaju žene i muškarci.

3. Rak želuca – karcinom želuca – tumor želuca

Rak želuca ili karcinom želuca ili tumor želuca najćešći je maligni tumor nakon raka pluća – karcinoma bronha i raka debelog crijeva, kada je u pitanju rak želuca ili tumor želuca najčešće se radi o karcinomu želuca i javlja se dva puta češće u muškaraca nego u žena, vršne incidencije nakon 50 godine života, rijeđa je pojava karcinoma želuca prije navršene 30 godine života.

4. Rak gušterače – karcinom gušterače – tumor gušterače

Rak gušterače ili karcinom gušterače ili tumor gušterače najčešći je maligni tumor parenhimnih organa probavnog sustava. Najčešće je fatalan, vršna incidencija u dobi je oko 60 godina, a pojava bolesti rijeđa je u mlađih ljudi.

5. Tumor jetre – rak jetre – karcinom jetre

Rak jetre ili tumor jetre primarno je karcinom jetre, međutim najčešće se pojavljuje kao sekundarno oboljenje ili metastatski rak jetre, dakle prošireno metastatsko oboljenje sa lezijama u jetri. Primarni karcinom jetre je bolest češća u muškaraca nego u žena sa omjerom oboljevanja 5 : 1, i vršnom incidencijom između 40 i 60 godine. Etiologija primarnog karcinoma jetre nije razjašnjena, ali postoje dokazi nastanka hepatocelularnog karcinoma u osoba izloženih aflatoksinu, virusu hepatitisa, anaboličkim stereoidima i kod osoba sa cirozom jetre.

6. Karcinom dojke – rak dojke – tumor dojke

Rak dojke ili karcinom dojke ili tumor dojke maligna je bolest koja najčešće pogađa žene starije od 35 godina. Karcinom dojki glavni je uzročnik smrti kod žena između 40 i 45 godine života. Rak dojke ili karcinom dojke bolest je koja osim žena pogađa i muškarce, ali znatno rijeđe. Hormoni imaju znatnog udjela u razvoju karcinoma dojki, premda je uzrok bolesti nepoznat.

Godišnje u svijetu od raka umire enorman broj ljudi, ovdje su navedeni djelomično podaci umrlih od onkoloških bolesti u 2017 g. izvor podataka je Svjetska zdravstvena organizacija – WHO ;

Kina 3.852.693, Indija 1.843.344, SAD 760.740, Njemačka 209.000, Francuska 173.982, Engleska 166.966, Italija 149.220, Poljska 133.038, Španjolska 113.344, Mađarska 38.772, Srbija 33.520 itd.

U RH na godišnjoj razini 25 % svih preminulih ljudi umire od raka, statistički u 2017 g. dijagnosticirano je 29.800 novo oboljelih od raka,  14.980 preminulo je iste godine.

Hrvatska se statistički nalazi na 4 mjestu u Europi i katastrofalnom 6 mjestu na svjetskoj ljestvici učestalosti obolijevanja i smrtnosti od raka, još je poraznija činjenica da su onkološke bolesti u stalnom rastu u svijetu i kod nas, neovisno o tome što službena medicina poduzima u liječenju ili preventivi.

Npr. 2002 g. u SAD je od raka umrlo 554.000, a 2011 g. 760.740 ljudi, što je porast broja umrlih od 37.5 %, dakle efikasnost liječenja koju u javnosti prezentira službena medicina, statistički je potpuno kontradiktorna ?!

Tobožnji medicinski uzrok i aktualni krivac za nastanak zloćudnih / malignih bolesti u pravilu je alkohol, duhan, gensko naslijeđe i slično, ali što je sa bezbrojnim u općoj upotrebi ne testiranim i nedovoljno testiranim kemikalijama, pesticidima, bojilima, aditivima i konzervansima u proizvodnji hrane i pića, hormonima i stereoidima u uzgoju mesa, genski modificiranim prehrambenim proizvodima, raznim tehnološkim i geopatogenim zračenjima, što je sa upotrebom nanočestica ili nanotehnologijom sveprisutnom već desetljeće u pročišćavanju pitke vode, obući, odjeći, cjepivu, higijenskim potrepštinama, poljoprivrednom sjemenu, pesticidima i sve to bez ikakvih značajnijih toksikoloških ili drugih testiranja vezanih za dugoročni utjecaj na globalno zdravlje? Hrvatska je najveći europski potrošač kemikalija i pesticida u proizvodnji hrane!

Rak je sistemsko progresivno oboljenje ili poremećaj imunoloških i metaboličkih procesa stanice, te ga nije moguće efikasno liječiti bez primjene ispravne metodologije, probadanje, rezanje, kemoterapija i radioterapija spada u agresivne terapije simptoma bolesti, koje ne mogu imati realne veze sa efikasnim liječenjem i izliječenjem onkološke ili zloćudne bolesti / malignog oboljenja. Aspiracijska punkcija / biopsija i zračenje malignih tumora neopravdani su, upotreba kemoterapije bila bi donekle opravdana, ali u bitno manjim dozama i drugačijom metodologijom primjene. Kirurgija može biti opravdani izbor liječenja kod benignih tumora, ali u slučajevima malignih tumora jedino kao sredstvo spašavanja života, ukoliko su maligne tvorbe velike ili sprječavaju normalnu funkciju nekog od organa npr. tumor mozga koji vrši kompresiju na stijenku lubanje, tumor bronha koji uzrokuje komplikacije kod disanja, gastrointestinalni tumori koji sprječavaju razgradnju ili prolazak hrane kroz probavni trakt, itd.

Karcinom u ranom stadiju razvoja ima funkciju obrambenog mehanizma u organizmu, svaka anerobna stanica potencijalno postaje zloćudna maligna stanica tj. onkološka bolest

membrana proteinskog omotača kancerogena ćelija
membrana proteinskog omotača kancerogena ćelija

Život je posljedica složenih elektro – kemijskih odnosno, energetsko – biokemijskih tj. imunoloških i metaboličkih staničnih procesa, koji se konstantno događaju u cijelom organizmu i svakoj pojedinačnoj stanici. Rak – maligni tumor često postaje životna ugroza, ne stoga što je organizmu nesavladiv suparnik, već iz razloga što organizam svojim imunološkim i metaboličkim procesima štiti i popravlja stanice raka, ne prepoznajući ih kao mogućeg agresora, čime se jasno potvrđuju znanstvene činjenice, da su maligni ili onkološki stanični procesi sastavni dio normalnih biokemijskih tj. molekularnih i genskih procesa stanice.

Pojašnjenja važnijih imunoloških i metaboličkih staničnih procesa u etiologiji nastanka raka – karcinoma – tumora

1.) Kada nešto, bilo što djelovanjem unutarnjeg ili vanjskog čimbenika ugrozi ili ošteti stanice nekog organa ili uslijed dugotrajnog nedostatka kisika u tkivnom okruženju, budu potaknuti onkološki procesi i nekad normalne stanice da bi preživjele i sačuvale organ od daljnjeg oštećenja i moguće stanične apoptoze, prelaze u fazu djelomičnog ili potpuno anaerobnog režima rada tj. stanične fermentacije (Kao jedan od oglednih primjera funkcije imunološkog i metaboličkog sustava, možemo uzeti ciste, koje pokazuju jednak patofiziološki princip kao tumorske stanice, imobilizacijom mjesta oboljenja, mikroorganizama ili ozljede na način odvajanja i zatvaranja određenog broja ugroženih ili/i oštećenih stanica cističnim tvorbama).

2.) Obzirom da se kod onkoloških bolesti radi o za organizam normalnim staničnim procesima, tumorske stanice u krvotok preko receptora staničnih membrana ispuštaju molekularne signale (enzimi, proteini, peptidi), te imunološki i metabolički sustav štititi i popravlja oštećene i ugrožene stanice.

3.) Ukoliko imunološki i metabolički sustav riješi problem i uspije ” popraviti ” tumorske stanice, one se vraćaju u normalan aeroban režim, ukoliko ne uspije reparacija, anaerobne stanice nastavljaju putem receptora stanične membrane ispuštati biokemijske tj. molekularne signale, na što organizam počinje sa procesom oblaganja stanica fibrinogenom, odnosno fibrinom stvarajući novo vezivno tkivo (kolagen) oko tumorskih stanica, na takav ih način organizam izdvaja iz sustava u funkciji zaštite organa kojemu te stanice pripadaju od daljnje ugroze, oštećenja ili stanične apoptoze.

4.) Tumorske stanice kako ne bi ostale izolirane i da bi preživjele nastavljaju sa stvaranjem i ispuštanjem biokemijskih signala, te organizam u procesu angiogeneze ili/i vaskulogeneze iz postojećih krvnih žila ili/i endotelnih prekusorskih stanica koštane srži stvara nove stanice krvotoka u pravilu male žile odnosno kapilare, kako bi se novim vezivnim tkivom kolagenom obložene i iz sustava izolirane tumorske stanice mogle koristiti svim metabolički potrebnim procesima tj. opskrbom nutrijentima.

5.) Kapilarni sustav ne može obavljati funkciju velikih krvnih žila, stoga maligni tumor ubrzava metaboličke procese u organizmu, kako bi osigurao preživljavanje i staničnu opskrbu nutrijentima, što mu uspijeva prikazivanjem molekularnih signala na receptorima staničnih membrana tumora.            

Vezivno tkivo i mali kapilarni krvotok imaju zaštitnu ulogu za tumorske stanice, tako što sprječavaju velika imunosna antitijela poput makrofaga, T i B limfocita i NK stanica, da velikim krvotokom stignu do tumorske tvorbe i unište je ubrizgavanjem staničnih otrova citokina u tumorske stanice.

Ubrzanje metaboličkih procesa omogućuje rast, preživljavanje i širenje tumorskih stanica tijelom, ubrzani metabolizam temeljni je problem u svih onkoloških bolesti. Kada metabolizam ne bi bio ubrzan procesom glukoneogeneze / Corijev ciklus / brza glikoliza (resintetiziranje mliječne kiseline uz pomoć jetrenih enzima glikogena ili laktatdehidrogenaze / LDH ponovno u glukozu), stanice tumora bi uslijed gladovanja i energetske slabosti odumrle ili bi morale priječi u fazu hibernacije (G0-faza trajna ili privremena), kako bi se zaštitile od stanične apoptoze.

6.) Nakon što je maligni tumor uspostavio sve potrebne imunološke i metaboličke tj. onkološke stanične procese, ne mora nastati ili pak nastaje generalni problem za organizam, kada imunološke stanice tj. imunosna antitijela i antigeni počnu prepoznavati tumorske stanice kao agresora, zbog nekontroliranog rasta tumorske tvorbe i ugrožavanja drugih organa, te velike proliferacije nusproizvoda malignih metaboličkih procesa, toksina, mikotoksina i mliječne kiseline u krvotoku, tada u pravilu imunološki sustav više nije u stanju efikasno doći do tumorskih stanica i uništiti ih, jer su obložene i zaštićene vezivnim tkivom kolagenom, kapilarnim krvotokom i brojnim onkološkim staničnim, substaničnim i međustaničnim procesima.

7.) Sada bi na scenu mogao i trebao stupiti kisik, ali već dobro razvijene maligne stanice ne puštaju kisik i druge metabolički nepovoljne supstance u stanicu raka, zadržavajući ih u krvotoku preko električne propusnosti stanične membrane (stanične membrane raka – tumora imaju nižu vibraciju / elektromagnetsku frekvenciju od zdravih stanica). Enzimi gušterače nisu u mogućnosti obavljati razgradnju vezivnog tkiva oko stanica raka – malignog tumora – karcinoma iz razloga što ih nema dovoljno ili uopće u krvotoku, osnovni problem je što većina ljudi konzumira enzimski siromašnu prehranu, te endogeni enzimi gušterače budu utrošeni na fermentaciju enzimski mrtve hrane još u želucu i duodenumu,odnosno probavnom traktu.

Egzogeni

Egzogeni (vanjski) enzimi iz hrane na temperaturi do 42 stupnja celzija budu u potpunosti uništeni, tako da daljnja probava (molekularna razgradnja hrane) ovisi gotovo isključivo o endogenim (unutarnji) enzimima pankreasa i njihovoj aktivnoj sposobnosti u procesu fermentacije. Enzimi su uz proteine primarni gradivni elementi svih staničnih i substaničnih procesa, fizioloških, receptorskih i međustaničnih. Maligne stanice raka proizvode brojne enzime i onkoproteine u svojim zloćudnim / onkološkim procesima, koji služe ubrzanju metabolizma, zavaravanju organizma i zaštiti od imunoloških stanica, razgradnji vezivnog tkiva kolagena oko zdravih stanica, sve kako bi se lakše proširile organizmom i penetrirale druge stanice, limfu, krvne žile i osigurale daljnje širenje tj. onkogenezu ili metastaziranje.

Stanice raka – malignih tumora – karcinoma – sarkoma – leukemije – limfoma identične su embrionalnim stanicama po metaboličkoj aktivnosti i staničnoj diferencijaciji, zbog toga ih službena medicina naziva besmrtnim stanicama. Nalazi kliničkih patologa doveli su do zaključaka očite povezanosti stanica raka i primitivnih zametnih stanica ili embrionalnih stanica, uzimajući u obzir da se u tkivu tumora često pronalaze potpuno ili djelomično formirani zubi, nokti, stanice plućnog parenhima i drugih organa.

Primitivne zametne stanice ili embrionalne stanice posjeduju mehanizme kočenja i sprečavanja imuniteta majke da odbaci plod, organizam smatra embrio stranim tijelom ili agresorom, ukoliko embrionalne stanice ne uspiju zavarati i spriječiti imunološku reakciju u organizmu majke, te razviti staničnu odnosno molekularno biokemijsku (enzimsku) komunikaciju sa organizmom, dolazi do habitualnih pobačaja i nemogućnosti zadržavanja ploda tj. trudnoće.

Rak

Rak – maligni tumor – karcinom neovisno o tome što je njegov okidač, tvorevina je naših vlastitih genskih, dakle imunoloških i metaboličkih staničnih procesa, koji fiziološki funkcioniraju po principu reparacije stanica i zaštite ugroženih organa od vanjskih ili unutarnjih čimbenika ugroze, najveći problem i opterećenje organizmu predstavlja visoka metabolička aktivnost malignih stanica, koju omogućuje upravo sam organizam na elektro – kemijski poticaj stanica raka, kao i to što stanične membrane raka imaju do 8 puta više receptora glukoze, te sa uvećanjem tumorske mase i proširenošću organizmom stanice raka trebaju sve više energije, koju otimaju zdravim stanicama slabeći i intoksicirajući organizam. Tumor je simptom raka i on općenito ne ugrožava život oboljele osobe, osim u slučajevima kada se nalazi na mjestu gdje sprječava normalne fiziološke funkcije organa, krvotoka ili limfe.

Onkogeneza ili metastaziranje stanica raka

Onkogeneza ili metastaziranje stanica raka – malignih tumora – karcinoma predstavlja stvarnu opasnost i ugrožava život, niti kirurgija, niti kemoterapija niti radijacijska terapija ne sprječavaju mikrometastaze malignog tumora, jedino uravnotežen metabolički sustav i snažan imunološki sistem sposobni su zaustaviti metastaziranje stanica raka, te dovesti do ponovne uspostave pravilnih elektro – kemijskih staničnih procesa. Tumor se razvija godinama prije nego u pravilu slučajnom medicinskom pretragom bude otkrivena njegova prisutnost u organizmu, ukoliko se tumor nije dirao punkcijom, operacijom, radijacijskim zračenjem i kemoterapijom, često uopće nije ugrožavao životne ili fiziološke funkcije organizma.

Postoje izuzeci kao što su npr. akutne leukemije, tumor mozga ili moždanog debla, probavnog trakta, tumori nepoznatog primarnog sijela i sekundarni tumori čije širenje nije uzrokovano agresivnim medicinskim terapijama, već dugotrajnim utjecajem na organizam nekog od potencijalno brojnih štetnih čimbenika, koji nisu bili osviješteni, te se nije na vrijeme otklonila po život opasna ugroza. Više od 50 % muškaraca starijih od 70 godina premine sa rakom prostate, bez ikakvih medicinski utvrđenih fizioloških komplikacija uzrokovanih rakom, dakle nisu preminuli od raka nego sa malignim tumorom, što je medicinski ustanovljeno u obdukcijama kliničkih patologa.

Enzimi

Svi zloćudni tumori kada budu medicinski dijagnosticirani, prošli su sve onkološke faze razvoja, tada se u tumorskoj tvorbi nalaze milijarde zloćudnih stanica (1 cm tumora ima oko 10 milijardi maligno promijenjenih stanica), ukoliko se uzme u obzir da maligne stanice imaju do 8 puta više receptora za glukozu, dakle 10 milijardi tumorskih stanica u tumorskoj tvorbi od 1 cm ekvivalent je 80 milijardi zdravih stanica, kao dodatno opterećenje i povećanje potrebe organizma za glukozom tj. energijom. Rak – maligni tumor kod djece ima nešto drugačiju etiologiju i rjeđu stopu pojavnosti od raka u odraslih, potencijalno važan čimbenik nastanka raka kod djece nedovoljno je funkcionalan pankreas u proizvodnji i lučenju proteolitičkih enzima.

Pankreas fetusa u 56 danu počinje proizvoditi i lučiti probavne enzime, iako potreba za probavom nastaje tek po rođenju (22 poznata enzima pankreasa sudjeluje u staničnim procesima proteolize).

Tijekom razvoja fetusa enzimi pankreasa izravno su zaduženi za kontrolu rasta placente i kontrolu umnožavanja primitivnih zametnih stanica ili embrionalnih stanica, iz takovih fizioloških razloga tzv. procesa canibalaze, pankreas fetusa vrlo rano počinje proizvodnju i lučenje proteolitičkih enzima ; proteaze, lipaze, amilaze, deoksiribonukleaze, ribonukleaze, elastaze, gelatinaze, itd. Proteolitički enzimi pankreasa imaju temeljnu ulogu u molekularnoj razgradnji hrane i stanica, kao i protuupalni, reparacijski i regenerativni efekt u samim stanicama tj. u kompletnom staničnom tkivu.

Konvencionalno liječenje

Konvencionalno liječenje ne zaustavlja širenje raka, niti može postići reverzibilni učinak na maligne stanice, njihovo probadanje i rezanje suprotno medicinskim očekivanjima, tek pobuđuje daljnje agresivno širenje organizmom, kemoterapija i zračenje unište više zdravih stanica nego bolesnih, o urušenom imunološkom sustavu ili oštećenju koštane srži, nije potrebno niti govoriti. Operacijom, kemoterapijom i zračenjem moguće je većim djelom ili potpuno uništiti tumor, ali nije moguće zaustaviti maligni stanični proces tj. metastaziranje raka, smanjenje tumora fiziološki je gotovo nevažno u odnosu na zaustavljanje širenja i izlječenje raka, ne umire se od simptoma tumora, već od bolesti raka, efikasnim liječenjem malignog staničnog procesa smanjuje se i povlači njegov simptom tumor. Brojni svjetski renomirani liječnici i priznati znanstvenici jedinstvenog su stajališta, kako službeno medicinsko liječenje raka ne donosi izlječenje, te da čak do 4 puta duže žive ne liječene osobe uz bolju preostalu kvalitetu života, u odnosu na one konvencionalnim terapijama liječene.

Rak, tumor, karcinom, sarkom, leukemija, limfom, onkološke bolesti jesu imunološko i metaboličko oboljenje ili elektro – kemijski stanični i substanični poremećaj, te zahtijevaju cjeloviti ili sistemski terapijski pristup liječenja

cistična fibroza geni lečenje terapije

1.) Liječenje oboljelog organa

2.) Podrška i liječenje cijelog organizma

3.) Jačanje imunoloških ili obrambenih snaga organizma

4.) Regulacija metaboličkih staničnih procesa

5.) Energetski tretmani ili regulacija energetskih staničnih procesa

6.) Protuupalni suplementi

7.) Detoksikacija organizma i životnog ili / i radnog prostora (uklanjanje mogućih čimbenika ugroze)

8.) Tjelovježba ili fizička aktivnost

9.) Mentalno – duhovni pristup

10.) Detekcija i otklanjanje GPZ (uklanjanje iz djelokruga mogućih čimbenika ugroze)

11.) Oksigenacija organizma

12.) Svakodnevno izlaganje svjetlosti sunca i stanična proizvodnja D vitamina

Takav cjelovit i funkcionalan terapijski pristup naziva se liječenjem uzroka bolesti na staničnom nivou ili imunološke i metaboličke terapije, te spada u područje prirodne i nekonvencionalne medicine. Prirodna i nekonvencionalna medicina koristi u svojim terapijskim protokolima neinvazivna sredstva utemeljena na nutricionim suplementima i imunološko – metaboličkim tj. elektro – kemijskim staničnim procesima i takav terapijski pristup zahtijeva neki kraći vremenski period potreban za oporavak od onkološke / zloćudne bolesti, međutim postiže efikasne rezultate liječenja u pravilu onda kada službena medicina više ne nudi pomoć, osim eventualnog pokušaja ublažavanja akutnih simptoma bolesti tj. palijativno medicinsko liječenje ili skrb.

Službena medicina i simptomatsko liječenje raka – tumora – karcinoma – sarkoma – leukemije – limfomaa – zloćudnih / malignih bolesti

Najčešće korišteni službeno medicinski protokoli u liječenju malignih staničnih procesa;

1.) Punkcija / biopsija ili probadanje organa (uzimanje uzorka tkiva tumora radi citološke dijagnoze)

2.) Poštedna kirurgija (djelomično odstranjivanje organa i limfnih čvorova) ili radikalna kirurgija (odstranjivanje kompletnog organa ili više različitih organa, potpuno, djelomično ili kombinirano)

3.) Kemoterapija (oko 50 različitih kemoterapijskih protokola za oko 200 vrsta tumorskih oboljenja)

4.) Radijacijska terapija ili zračenje (frakcijsko ili kompletnog organizma)

5.) Hipotermija (pothlađivanje organizma)

6.) Hipertermija (zagrijavanje organizma)

7.) Hormonska i imunološka terapija (sintetski hormoni, imunoglobulini, interferoni, interleukini, faktori nekroze tumora,…..)

8.) Presađivanje koštane srži (uništavanje kompletne koštane srži kemoterapijom i zračenjem, kada je koštana srž uništena i imunološki sustav srušen na nulu, pristupa se presađivanju koštane srži)

Nažalost, podvrgavanje konvencionalnim terapijama liječenja malignih / zloćudnih tumora kirurgijom, zračenjem, kemoterapijom i ostalim protokolima ne zaustavlja širenje raka, dovodi do opasnog potiskivanja imunih i metaboličkih procesa, prije svega do težeg oštećenja koštane srži, čime se u širem kontekstu pogoduje malignoj proliferaciji, infekcijama i samoj toksičnosti oboljenja, bitno se umanjuju izgledi za ozdravljenje i ruinira kvaliteta preostalog života, samim time i dugoročno preživljavanje oboljelih.

Neovisne istraživačke studije i nepristrane statističke analize pokazuju, da ne postoji znanstveno opravdana osnova za konvencionalne terapije raka – tumora – karcinoma, kao što je radikalna kirurgija, kemoterapija i terapija zračenjem, te da takvo liječenje u pravilu nanosi više štete nego koristi.

Promišljeno rezoniranje ;

Rak – maligni tumor – karcinom niti je nastao u nekoliko mjeseci, niti će ugroziti život u mjesec ili dva, situacija gotovo nikada nije toliko hitna, da bi čovjek bio primoran odmah pristupiti agresivnom konvencionalnom liječenju, potrebno je oduprijeti se pritisku okoline i strahu od bolesti, ne treba vjerovati svemu što nam prezentiraju predstavnici službene medicine.

Svatko se može informirati i svojom glavom promisliti nakon saznanja što se sve u današnje vrijeme zna o malignim staničnim procesima raka, te donijeti razumnu odluku o svom liječenju. Strah za vlastiti život najveći je neprijatelj osoba sa dijagnozom raka, tjeskobu treba savladati čvrstim stavom i odlučnom željom o vlastitom izlječenju.

Rak se može efikasno liječiti prirodnim putem, promišljen čovjek isprobati će neku od imunoloških i metaboličkih terapija liječenja, koje prirodna i nekonvencionalna medicina koristi u svojim terapijskim protokolima, ukoliko se već nakon mjesec ili dva ne vide rezultati, ništa neće biti izgubljeno i još uvijek je moguće pristupiti službenom liječenju ili kombinaciji prirodnog i službenog liječenja.

Bez izgradnje imunološkog sustava i ponovno uspostavljene pravilne ravnoteže elektro – kemijskih ili metaboličkih staničnih procesa, teško da bilo kakvo liječenje može biti efikasno, što posebno vrijedi za oboljele od raka – tumora – karcinoma nakon prolaska kroz terapijske protokole službene medicine, za takve osobe izgradnja imunološkog sustava i regulacija metaboličkih procesa trebala bi biti obavezna domaća zadaća, pogotovo ukoliko su po liječničkoj dijagnozi u remisiji, medicinski je dobro poznato, da kirurgijom, kemoterapijom i zračenjem nije moguće zaustaviti širenje raka i uništiti niti približno sve maligne stanice, statistički velika većina bolesnika koji uopće uđu u fazu remisije, u pravilu oboljeva od sekundarne bolesti ili metastaza, za koje službena medicina ne predviđa terapijske protokole liječenja, kao što ih ne predviđa niti za maligni / zloćudni tumor sa nepoznatim sijelom, osim upotrebu palijativne medicine.

Pojam remisija aktualan je nakon kirurškog odstranjivanja tumora, njime se označava stanje bez uočljivih znakova oboljenja ili  prisutnih simptoma bolesti, remisija nipošto ne predstavlja stanje u kome je bolesnik slobodan od bolesti ili izliječen (životno je opasna zabluda o remisiji misliti drugačije). Konvencionalne terapije liječenja malignih bolesti snažno naruše imunološki sustav teško oštetivši koštanu srž, a ponovna izgradnja imunosnog sustava traje mjesecima i može potrajati godinama, te u tom vremenu bolesnik ima sve preduvjete daljnjeg širenja bolesti, imunogena antitijela i antigeni jedina su linija obrane, koja organizmu stoji na raspolaganju u borbi protiv onkoloških bolesti.

” Trebalo bi zabraniti i višestruko kazniti odstranjivanje raka rezanjem, paljenjem, probijanjem i ostalim đavolskim mučenjima, od prirode bolesti dolaze i od prirode dolazi lijek, ne od liječnika “

Paracelzus (Otac Toksikologije)

Patofiziološki mehanizmi i imunološko metabolički procesi u zloćudnim / malignim stanicama raka

Hipoksija

stanični režim bez dovoljno oksidacijskih procesa, počinje anaerobni proces fermentacije tzv. Corijev ciklus stvaranja stanične energije, što spada u normalne stanične procese.

Izgradnja vezivnog tkiva kolagena oko malignih stanica

fibrinogen je plazmin glikoprotein, pretvara se u protein fibrin i oblaže stanice raka – tumora stvarajući novo vezivno tkivo / kolagen, proizvodi ga jetra i kemijski spada u porodicu globulina, fibrinogen se pretvara u fibrin i oblaže svako stanično oštećenje u organizmu, dakle spada u normalne imunološke i metaboličke reparacijske procese stanica.

Angiogeneza i Vaskulogeneza     

proces stvaranja novih krvnih žila uz pomoć endotelnih prekusorskih stanica iz koštane srži ili / i iz postojećih krvnih žila.

Unos esencijalnih makro mikronutrijenata maligne stanice

stanice raka, tumora iz krvotoka osim glukoze i masti pojačano izvlače brojne vitamine i minerale potrebne za sintezu enzima, koenzima, kodiranje proteina i druge onkološke procese.

Mitohondrije i piruvat

mitohondrije su unutarstanične organele sa vlastitom DNA i prirodno prerađuju piruvat, ali uslijed nedostatka kisika u malignim stanicama nisu sposobne oksidirati molekule piruvata u ATP, tako su prisiljene gušiti se u mliječnoj kiselini, čime i same postaju deformirane i nefunkcionalne.

Glikolitički proces i anaerobna fermentacija glukoze ili brza glikoliza

piruvat se pretvara u mliječnu kiselinu i pomoću jetrenih procesa resintetizira se u ATP .

Stvaranje energije u malignim stanicama

zdrava stanica iz molekule glukoze stvara 36 ATP, tumorska stanica fermentacijom stvara 1.3 ATP iz molekule glukoze, oko 5% potrebne stanične energije. Adenozin trifosfat ili ATP nije jedino, ali je glavno unutarstanično skladište energije.

Toksini i mikotoksini u krvotoku

nusprodukti metaboličkog otpada malignih stanica i mikroorganizama iz stanica raka.

Infekcije, upale, oteknuća i bolovi

posljedica toksičnosti otpadnih tvari malignih stanica, tumor specifičnih antitijela i antigena, mliječne kiseline i odumrlih stanica raka, te njihovog nakupljanja u krvotoku i organima.

Onkogeneza ili metastaziranje – sekundarizam

metastaze su sekundarno nastale promjene koje nisu u izravnom doticaju sa primarnim tumorom i nalaze se u udaljenim tkivima (službena medicinska hipoteza). Iako konvencionalna medicina zastupa hipotezu o ne povezanosti aspiracijske biopsije ili punkcije tumorskog tkiva i operacijskih zahvata sa onkogenezom tj. širenjem metastaza na druge organe, takva hipoteza može biti samo djelom točna, obzirom na fiziološku funkciju imunološkog i metaboličkog sustava, koji svaku ozljedu tkiva popravlja potičući biokemijske procese (enzimi, proteini, peptidi) reparacije oštećenih stanica, što ujedno osigurava i nužno potrebno gorivo malignim stanicama za penetraciju krvnih žila, limfe i udaljenih organa. Nakon ozlijede kapsule i tkiva tumora punkcijom i kirurškim zahvatom, mikrometastaze mogu slobodno ulaziti u krvotok i limfu, te se širiti organizmom, ukoliko to prije nisu mogle. Maligni tumori često metastaziraju i bez agresivne medicinske intervencije, u pravilu već budu dijagnosticirani kao uznapredovali rak, što je slučaj u 70 % svih dijagnoza onkoloških bolesnika.

Kaheksija – Cahexia ili malnutricija

malnutricija, stanična izgladnjelost i odbacivanje normalnog tkiva

Stanični sat i njegove 4 faze

G1 – stanica sintetizira RNA, bjelančevine i enzime potrebne za sintezu DNA, sintetizira se DNA

G2 – stanica se priprema za podjelu, ponovo stvaranje RNA i bjelančevina, uvećanje volumena stanice

M – roditeljska stanica dijeli se na 2 stanice kćeri, koje odmah potom ulaze u G1 – fazu

G0 – prestanak podjele stanica, privremen ili trajan, dio stanica uvijek ostaje u pričuvi tj. hibernaciji

Apoptoza stanica

DNA programirana ili inducirana stanična smrt

Molekularna i genetička osnova raka – malignih tumora – karcinoma – sarkoma – leukemije – limfoma

molekularni hidrogen voda

Geni raka u stanicama proizlaze iz kratke DNA niti unutar zavojnice ili spirale, njihov je broj 274. To su izrazito zanimljive genske niti, obzirom da svako ljudsko biće unutar DNA zavojnice ili spirale sadržava specifične DNA niti. Te specifične DNA niti budu aktivirane i potaknute nedostatkom kisika u stanicama. Nakon što tijelo dosegne određenu nisku razinu kisika u tkivnom okruženju, ovi maleni geni se probude ili pobude na život i tada dolazi do formiranja stanica raka i zloćudnog ili malignog staničnog procesa. Stanice raka potom se lijepe za eritrocite i budu raznesene krvlju na različita mjesta u tijelu, gdje se deponiraju i prihvaćaju na druga tkiva i ulaze u limfni sustav.

U staničnom procesu nastanka raka – tumora na genskoj razini, uključene su 2 skupine gena, to su onkogeni i rak – tumor supresorski geni, obje skupine gena u normalnim zdravim okolnostima imaju važnu ulogu u regulaciji staničnog ciklusa (stanični sat) i staničnoj diferencijaciji.

1.) Normalna varijanta onkogena su protoonkogeni, skupina gena koji su evolucijski dobro sačuvani, što upućuje na njihovu važnost u organizmu. Promjena strukture ili funkcije protoonkogena naziva se aktivacijskim ciklusom, te se tada nazivaju onkogeni, dakle onkogeni su strukturno i funkcionalno promijenjeni protoonkogeni.

Protoonkogeni u normalnim zdravim okolnostima nadziru i reguliraju stanični ciklus, njihova promjena rezultira deregulacijom diobe stanica, djelujući na svim razinama stanice, membrani, citoplazmi i jezgri. Proteinski produkti protoonkogena tzv. onkoproteini reguliraju diobu stanica, činitelji su rasta, stanični receptori, drugi glasnici, transkripcijski činitelji i izvršitelji stanične diobe.

2.) Rak – tumor supresorski geni kodiraju proteine, koji inhibiraju stanični ciklus, te sudjeluju u nadzoru popravka oštećenja DNA. Struktura i funkcija supresorskih gena najčešće je izgubljena ili promijenjena u stanicama raka – tumora, gubitak funkcije supresorskih gena tipična je pojava u zloćudnih / malignih staničnih procesa.

Proteinski produkti supresorskih gena negativni su regulatori stanične proliferacije, gubitak njihove ekspresije u stanicama raka – tumora vodi k pojačanoj proliferaciji stanica, što ubrzava razvoj tumora. Rak – tumor supresorski geni imaju važnu funkciju u diferencijaciji stanica, na način da koče stanični ciklus, što je nužan preduvjet normalne stanične diferencijacije.

Napomene u svezi liječenja raka – tumora – karcinoma – sarkoma – leukemije – limfoma

Ukupno 95 % svih od raka, tumora, karcinoma oboljelih ljudi, prvo prolaze kroz agresivne terapije službene medicine, što je razumljivo obzirom na konstantno medicinsko održavanje psihoze straha u javnosti, iako bi daleko bolje rezultate liječenja sa manje nuspojava ili bez njih postigli, da su liječenje odmah započeli imunološkim i metaboličkim terapijama ili kombinacijom konvencionalnih i prirodnih / nekonvencionalnih terapija. Kada ne dođe do željenog poboljšanja zdravstvenog stanja ili izlječenja, te nastane progresija stanica raka tzv. metastaze ili sekundarno oboljenje, što je činjenica u većini svih slučajeva onkoloških bolesti, tada oboljele osobe odluče potražiti pomoć u okviru prirodne i nekonvencionalne medicine, gdje još imunološke i metaboličke terapije predstavljaju moguće efikasno riješenje za ozdravljenje od raka – malignih / zloćudnih tumora – karcinoma.

Bolesnik sa od raka oslabljenim i konvencionalnih terapija oštećenim organizmom treba što prije krenuti sa izgradnjom imunološkog sustava i oporavkom koštane srži, kako bi se šanse za izlječenje poboljšale, potrebno je ojačati proizvodnju i proliferaciju imunogenih antitijela i antigena, T i B limfocita, NK stanica, makrofaga i fagocita, razgradnju vezivnog tkiva oko stanica raka – tumora, acidozan organizam učiniti ponovno lužnatim, rješavati nekrotične stanice, toksine i mikotoksine iz krvotoka i limfe, potaknuti stanično disanje i pojačati proizvodnju stanične energije ATP  i  GTP.

Kada je krvotok preplavljen toksinima i odumrlim tumorskim stanicama, nastaje taloženje u krvnim sudovima, plućima, bubrezima ili jetri, to uzrokuje oteknuća i upale organa, stvaranje ascitesa i njegovo izljevanje u abdomen ili druga mjesta, a što ovisi o sijelu raka.

Nakupljanje ascitesa ili slobodne tečnosti (amonijak) posljedica je nemogućnosti jetre kao glavnog imunološkog organa, da obavi svoju funkciju čišćenja krvi, zbog oštećenja ili zakrčenosti toksinima, mliječnom kiselinom ili samog oboljenja jetre, što lako dovodi do septikemije ili jetrene / heparne kome.

Infekcije, upale organa, bolovi i ascites najčešće su komplikacije oboljelima od raka i uzrok su smrtnog ishoda u velikoj većini svih slučajeva zloćudnih bolesti / malignih oboljenja.

Važna napomena

Nije potrebno odustati od službenih medicinskih protokola liječenja raka – tumora – karcinoma, kako bi čovjek imao velike koristi od imunoloških i metaboličkih terapija i prirodnih suplemenata, dapače imunološke i metaboličke terapije i nutricioni suplementi iznimno su djelotvorni i onda kada se koriste u kombinaciji sa kirurgijom, kemoterapijom i zračenjem, prirodni suplementi nemaju štetnih i toksičnih nuspojava po organizam.

Imunološke i metaboličke terapije i nutricioni suplementi, funkcioniraju na način da pružaju podršku organizmu, pojačavaju djelotvornost kemoterapije, zračenja i kirurgije u liječenju, imunološki sustav postane mnogo snažniji i efikasniji u uništavanju i sprječavanju širenja stanica raka organizmom, toksično djelovanje kemoterapije i zračenja, te njihove nuspojave budu osjetno slabije ili potpuno reducirane.

Imunološke i metaboličke terapije i prirodni nutricioni suplementi nisu ni u kakvoj kontradikciji sa zračenjem, kemoterapijom i kirurgijom, ne poništavaju ili umanjuju učinak tih terapija, upravo suprotno, osjetno pojačavaju njihovu efikasnost.

Ukoliko se pogledaju statistike smrtnosti od raka nakon prolaska kroz službeno medicinsko liječenje, te se usprkos tome ne primjene imunološke i metaboličke terapije i prirodni nutricioni suplementi u borbi protiv raka, to je jednako borbi na život i smrt sa odlukom, da se borba odvija jednom rukom vezanom na leđima.

Borba sa rakom definitivno je ona bitka, koja se ni pod koju cijenu ne želi izgubiti.

Liječenje i oporavak imunološkog i metaboličkog sustava, te obnova elektro – kemijskih staničnih procesa kroz primjenu metaboličkih terapijskih protokola liječenja

1.) Upotreba jednog ili više tumorskih antagonista

2.) Pravilna antitumorska prehrana ili zdravstvena dijeta

3.) Unos esencijalnih makro i mikronutrijenata

4.) Vitamini i minerali u terapijski većoj i djelotvornoj količini

5.) Enzimi i koenzimi, posebno enzimi proteolize, koji imaju sposobnost razgradnje proteinskog vezivnog tkiva kojim su zloćudne stanice raka obložene i čime se štite od T i B limfocita i NK stanica (velike prirodno ubilačke stanice, 1 NK stanica u stanju je uništiti do 27 malignih stanica ubrizgavajući u njih stanične otrove citokine).

6.) Lagane fizičke vježbe uz pomoć kojih se krv obogaćuje kisikom, što je važno znamo li da su stanice raka hipoksične i metabolički funkcionalne jedino u okruženju bez kisika i dodatnih elektrona i protona, koji se oslobađaju u oksidacijskim procesima pretvaranja glukoze u energiju. Intenzivno vježbanje nije preporučljivo, jer dovodi organizam u dodatni nedostatak kisika, za organizam predstavlja anaerobni stres, oslobađa mliječnu kiselinu iz mišića u krvotok, gdje jetra procesom glukoneogeneze resintetizira mliječnu kiselinu ponovno u glukozu, što u daljnjem kontekstu hrani maligne / zloćudne stanice.

7.) Energetska medicina vrlo je važna, obzirom da zloćudne stanice raka otimaju glukozu zdravim stanicama uslijed stalne potrebe za energijom, iz tih razloga jedan od elementarnih problema u III, a posebno u IV stadiju bolesti kronični je nedostatak energije u tijelu oboljele osobe. Fermentacijom glukoze u energiju tzv. brzom glikolizom stanice raka proizvode 15-20 puta manje energije (oko 5% ATP)) od normalnih zdravih stanica, ali zato imaju do 8 puta više receptora glukoze.

Mitohondrije su stanične organele sa vlastitom DNA, zadužene za proizvodnju i skladištenje ATP i GTP stanične energije (mitohondrija ima od nekoliko stotina do nekoliko tisuća u svakoj pojedinoj stanici).

Generalni problem za oboljele od raka IV stadija nastaje kada organizam dugotrajno padne na nizak energetski nivo, jer više nije sposoban akumulirati dovoljno energije potrebne zdravim stanicama poradi velikog broja glukoze (energije) gladnih stanica raka, tada u organizmu započinje proces medicinski poznat pod pojmom Kaheksija (Cahexia).

U procesu Kaheksije jetra mora resintetizirati velike količine mliječne kiseline, koja je otpadni produkt anaerobne stanične fermentacije piruvata ponovno u glukozu (ne postoji potreba za unosom nutrijenata, stanice raka same sebe prehranjuju uz pomoć jetrenih procesa glukoneogeneze / Corijev ciklus, u tom procesu jetra troši oko 40 % energije potrebne organizmu za normalne stanične procese). Tijekom aktivnog procesa Kaheksije, bolesnici nemaju fiziološku potrebu za unosom hranjivih tvari.

Kaheksija je završna faza u oboljelih od raka, organizam se počinje hraniti tkivom mišića (veliki gubitak tjelesne mase), zatim stanicama mozga (simptomi su halucinacije), velika količina mliječne kiseline u krvotoku izaziva upale organa i bolove, prekidanje procesa kaheksije dosta je zahtjevno.

Organizam u procesu Kaheksije u doslovnom smislu umire od gladi i nedostatka životne energije, bez dovoljno energije organizam nije funkcionalno sposoban obavljati normalne stanične procese.

Kaheksija je fatalna za oko 65 % oboljelih od raka – malignih / zloćudnih tumora – karcinoma.

Tretmani / terapije energijom mogu prekinuti proces Kaheksije, posebno u kombinaciji sa određenim protuupalnim suplementima i tekućom hranom, te dovesti do smanjenja mliječne kiseline u krvotoku i ponovnog pokretanja probave odnosno, potrebe organizma za makro i mikronutrijentima.

Energetski tretmani snažno utječu na imunitet, pojačavaju energiju cijelog organizma, svojim elektro – magnetskim efektom uzrokuju pucanje staničnih membrana u tumoru i apoptozu stanica (manje stanica raka znači manje mliječne kiseline u krvotoku i manje glukoze tj. hrane stanicama raka), te na taj način dovode do bržeg izlječenja, zbog nabrojanih razloga nema daljnje potrebe naglašavati korisnost i svrhovitost energetske medicine u liječenju raka – tumora – karcinoma.

8.) Svakodnevni boravak na svjetlosti sunca i svježem zraku u trajanju od minimalno 60 minuta dnevno (ne treba biti odjednom), preporučljiv je radi proizvodnje organizmu važnog D vitamina.

9.) Radiestezijski pregled prostora gdje oboljela osoba provodi najviše vremena važan je dio u procesu liječenja raka – tumora – karcinoma, praksa je pokazala da do izlječenja bilo kojeg oboljenja teško dolazi, ukoliko osoba mnogo vremena provodi pod utjecajem geopatogenih zračenja (GPZ), a kada do izlječenja ili povlačenja bolesti i dođe, često se događa da nakon određenog vremenskog perioda iz remisije ponovno nastupi recidiv ili progresija bolesti.

GPZ su elektromagnetska zračenja zemlje (podzemne vode, mineralne žile, nafta, trafostanice, elektro vodovi, mob., tv, radio odašiljači) ili / i svemira tj. Hartmann – Curyevi čvorovi, zračenja su uvijek (+) ili (-) ionski nabijena, ukoliko je organizam pod dugotrajnim utjecajem zračenja svejedno da li (+) ili (-) i kojeg intenziteta, nastaje elektromagnetska neravnoteža u tijelu i elektro – kemijske promjene u strukturi i funkciji stanica.

10.) Detoksikacija organizma potrebna je i podrazumijeva uklanjanje svih toksičnih tvari iz blizine oboljele osobe, prestanak upotrebe istih i ukoliko je potrebno čišćenje toksina iz samog organizma.

11.) Protuupalni suplementi sastavni su dio metaboličkog liječenja iz razloga što kod raka – malignih / zloćudnih tumora – karcinoma često dolazi do oteknuća organa i infekcija, te takvo stanje opasno ugrožava život oboljelih.

12.) Duhovno – mentalni pristup važan je za oboljele, radi stjecanja pouzdanja u svoje izlječenje i održavanja vjere u više Jastvo, te radi pridržavanja svih stavki terapijskih protokola odabranih za svoje liječenje.

Imunološki i metabolički terapijski protokoli za liječenje malignih staničnih procesa raka – tumora – karcinoma – sarkoma – leukemije – limfoma

imuni sistem i msm prah
Ćelije imunog sistema

Terapije imunološkim i metaboličkim protokolima liječenja pomogle su nebrojenim teško bolesnim ljudima po cijelom svijetu u pravilu nakon što im je liječnik priopćio, kako medicina za njih više ne može ništa učiniti.

Kod prirodnog načina liječenja raka – tumora – karcinoma imunološkim i metaboličkim terapijama odgovor organizma u pravilu ne izostaje međutim, reakcije na liječenje mogu biti potpune ili djelomične.

Liječenje imunološkim i metaboličkim terapijskim protokolima nema gotovo nikakvih nuspojava, lako se podnosi i primjenjuje, a ukoliko se kombinira sa kemoterapijom, zračenjem i kirurgijom osjetno se pojača efikasnost tih terapija i poništavaju mnoge toksične nuspojave, osnažuje imunitet i pomaže u uništavanju i sprječavanju širenja stanica raka, malignih / zloćudnih tumora – karcinoma organizmom.

Empirijske činjenice ;

Rak je sistemski agresor i maligni stanični proces sa više od 200 imunoloških i metaboličkih poremećaja i simptoma, koji se simptomatski manifestiraju kao samostalni oblici bolesti i sami po sebi opasno ugrožavaju život oboljelih, te je za uspješno liječenje neophodan kompletan sistemski pristup i praktično poznavanje materije, kako bi se nanovo povratilo izgubljeno zdravlje!

Trenutno ne postoji niti jedan prirodni suplement, medicinski pripravak, dodatak prehrani ili farmaceutski lijek, koji bi kao samostalna terapija bio sposoban efikasno liječiti ili izliječiti rak.

Postoje mnogi poznati antitumorski suplementi, koji u sistemskom liječenju mogu pomoći u obnovi zdravlja, ali samostalno nemaju dovoljno aktivan i djelotvoran učinak na bezbrojne imunološke i metaboličke procese koji se događaju u zloćudnim / malignim stanicama!

Rak – tumor – karcinom kompleksna je imunološka i metabolička bolest i maligni poremećaj, koji se zbiva na genskoj razini staničnih, substaničnih i međustaničnih procesa (DNA, RNA, proteini, enzimi, peptidi) i jedino multidisciplinarni pristup i sistemski terapijski protokoli liječenja sposobni su napraviti razliku između maligne bolesti raka i obnove zdravlja!

Službena ili konvencionalna medicina do sada nije uspjela pronaći adekvatne terapijske protokole, djelotvorne pripravke ili lijekove za efikasno liječenje i izlječenje raka, malignih tumora, te se okrenula biomedicini odnosno, biokemijskom, molekularnom i genskom istraživanju i novo postavljenim ciljevima, kako pretvoriti rak iz agresivnog sistemskog oboljenja u kroničnu bolest, napomenimo da su za sada postavljeni ciljevi ostali na mnogobrojnim pokušajima, bez važnijih rezultata ili pomaka u liječenju.

” Liječnik nije nepogrešiv i stoga ne smijete u prihvaćanju njegova mišljenja biti pasivni. Radi se o vašoj budućnosti, Vi ste kao pacijent za nju najviše zainteresirani, Vi ste onaj koji njome može najviše dobiti, ali i najviše izgubiti. Ako vi kao pacijent možete donositi odluke, trebate odlučiti što za vas znači sretan i osmišljen život. Ne dopustite liječniku, kako god dobre nakane imao, da prigrabi to pravo “.

Dr. Eugene D. Robin (Matters of Life and Death)

Imunološki i metabolički terapijski protokoli koriste se u liječenju svih tipova zloćudnih / malignih oboljenja / onkoloških bolesti.

Liječenje i terapija ; raka dojke, raka kostiju, raka mozga, raka mjehura, karcinoida, karcinoma, raka grlića maternice, raka debelog crijeva, planocelularnog karcinoma pluća, karcinoma endometrija, raka jednjaka, Hodgkinov limfoma, leukemije, raka bubrega i nadbubrežnih žlijezda, raka jetre, melanoma, raka grla, multipla mijeloma, ne Hodgkinov limfoma, nemikrocelularni karcinoma pluća, adenokarcinoma, osteosarkoma, meduloblastoma, astrocitoma, glioblastoma, raka usne šupljine, raka jajnika, raka gušterače, raka prostate, raka rektuma, sarkoma, mikrocelularni karcinoma pluća, raka želuca, raka testisa, karcinoma i karcinoida timusa, raka mokraćovoda, raka maternice, vaginalnog raka, raka štitnjače, karcinoma bronha, raka duodenuma, plazmocitoma, itd. 

    Karcinom pluća informacije

    Karcinom pluća predstavlja nekontrolisan rast abnormalnih ćelija u jednom ili oba pluća. On skoro uvijek počinje u jednom pluću, zatim se širi u limfne čvorove ili ostala tkiva, ukljući i drugo pluće. Plućni karcinom može takođe metastazirati u cijeli organizam, šireći se u kosti, mozak, jetru ili druge organe. Pošto su pluća velika, karcinom u njima može rasti mnogo godina prije nego se otkrije. U stvari, plućni karcinomi se mogu lako širiti van pluća ne uzrokujući nikakve simptome. čak i kada se pojavi osnovni simptom, kao što je perzistentni kašalj, č esto se on pogrešno shvati kao prehlada, bronhitis, ili alergija.

    Većina ljudi koji dobiju plućni karcinom su pušači. Međutim, ne dobiju svi pušačćni karcinom. U nekim slučajevima, i ljudi koji nikada nisu pušili dobiju plućni karcinom, što se dešava kod ekspozicije određenim karcinogenima na radnom mjestu, kao što je azbest, ili gas radon, gdje je rizik od nastanka plućnog karcinoma povećan. č ak i kod dijagnosticiranja plućnog karcinoma, veoma je značajno prestati sa pušenjem ukoliko je osoba bila pušač. Prestanak pušenja će imati uticaja na efekat terapije. Postoji više od dvanaestak različitih vrsta plućnih karcinoma. Oni se razlikuju po tipu ćelija nađenih u tumoru.

    ETIOLOGIJA – uzroci nastanka

    Mikrocelularni karcinom pluća

    Pušenje cigareta 

    Pušenje cigareta je direktan uzrok 90% plućnih karcinoma kod muškaraca i 79% plućnih karcinoma kod žena. Široko je prihvaćeno kao glavni doprinoseći faktor povećanju incidence plućnog karcinoma u ovom stoljeću.

    Prospektivne kohortne studije pokazuju da rizik od plućnog karcinoma kod muškaraca pušača je 22 puta veći nego kod nepušača, a za ženske pušače je 12 puta veći nego kod nepušača. Dim cigarete sadrži više od 4000 hemijskih sastojaka; bar 43 su identificirana kao karcinogeni. Karcinogeneza uzrokovana duhanom je kompleksan, multistupnjeviti proces. Kumulirano uništavanje DNA u plućnim epitelijalnim ćelijama izlaganjem inhalatornim karcinogenima ili njihovima metabolitima rezultira malignitetom nakon perioda duge latencije.

    Prestanak pušenja

    Prestankom pušenja smanjenje rizika od smrti od plućnog karcinoma poređenjem sa onima koji nastavljaju pušiti je promatrano unutar 5 godina. Rizik se progresivno smanjuje vremenom nakon prestanka pušenja. čak i nakon 25 godina, ili više, po prestanku pušenja, rizik od plućnog karcinoma među bivšim pušačima može biti veći od rizika kod individua koje nisu nikada pušile, mada je razumljivo manji od onih koji nastavaljaju pušiti.

    Drugi faktori

    Mada aktivno pušenje duhana jako povećava rizik od plućnog karcinoma poredeći sa rizikom kod nepušača (rizik je kod njih manji), ipak samo 10% pušača dobije plućni karcinom. Istovremeno, približno 10% plućnih karcinoma se javlja kod osoba koje nikad nisu pušile. Sem aktivnog pušenja, i ostali faktori igraju ulogu u razvoju plućnog karcinoma.

    Pasivno pušenje

    Dokazano je da dugotrajna inhalacija dima cigarete od drugih osoba povećava rizik od plućnog karcinoma kod nepušača.

    Aerozagađenje, urbana okolina i geografska lokacija

    Incidenca plućnog karcinoma i stope mortaliteta su veće u industrijaliziranim zemljama i urbanim sredinama što vodi ka konstataciji da aerozagađenje doprinosi razvoju plućnog karcinoma.

    Faktori radne sredine

    Izlaganje specifičnim faktorima radne sredine (karcinogenima), njima samim, ili u kombinaciji sa pušenjem cigareta, može povećati rizik od plućnog karcinoma. Kao što je slučaj i sa pušenjem, postoji duga latencija koja može iznositi i do 50 godina između prve ekspozicije karcinogenu i razvoja plućnog karcinoma, a općenito postoji i veza između količine i trajanja ekspozicije u odnosu na rizik od razvoja plućnog karcinoma. U ove karcinogene ubrajamo: azbestna vlakna, arsen, hrom, nikal, hlorometil etere, vinil hlorid, gas radon. Ovi karcinogeni mogu doprinijeti razvoju približno 15% plućnih karcinoma kod muškaraca i 5% kod žena.

    Ožiljci i difuzna fibroza

    Periferni karcinom, posebno subpleuralni adenokarcinomi i bronhoalveolarni karcinom, su često udruženi sa fokalnim ožiljkom. Ožiljci mogu biti rezultat bronhiektazija, infarkta, tuberkuloze ili traume. Ranije studije su pokazale da je 3 do 75 plućnih karcinoma nastalo na ožiljku.

    Hereditarni ( nasljedni) i socio-ekonomski faktori

    Nekoliko studija je pokazalo vezu između pozitivne porodične istorije za plućni karcinom i povećanog rizika od razvoja plućnog karcinoma.

    KARCINOGENEZA PLUĆNOG KARCINOMA

    Karcinogeneza plućnog karcinoma, kao što je slučaj i sa drugim tipovima karcinoma, je multistadijski fenomen. Karcinogeni koji se odnose na inicijatore direktno proizvode ireverzibilne DNA mutacije u prethodno normalnim bronhijalnim ili drugim epitelijalnim ćelijama, tako inicirajući karcinogenezu. Do dalje progresije prema malignom fenotipu dolazi kontinuiranim oštećenjem od strane karcinogena, a što se odnosi na promotore koji sekundarno mijenjanju ekspresiju gena uticajem na signalnu transdukciju. Duhanski dim sadrži mnoštvo poznatih i sumnjivih karcinogena, i inicijatora, i promotora, koji doprinose razvoju plućnog karcinoma. Dodatno okolni faktori i faktori radne sredine, mogu takođe učestvovati kao karcinogeni ili kokarcinogeni. Neke mutacije nastale zbog karcinogena su biološki signifikantne i doprinose razvoju ili progresiji malignog fenotipa. Mutacije mogu modificirati proteinske produke onkogena koji reguliraju rast ćelija. Ostale mutacije modificiraju proteinske produkte tumor-supresornih gena koji inhibiraju rast ćelije. Rezultat toga je gubitak kontrole rasta ćelije.

    DIJAGNOZA

    Dijagnostički postupci se mogu podijeliti u više skupina:

    • Postupci koji u radnu dijagnozu na prvo mjesto dovode mogućnost karcinoma bronha, a provode se na nivou primarne zdravstvene zaštite. Odnose se na: anamnestičke podatke o navikama pušenja, radnom mjestu, familijarnoj predispoziciji, te pojavi i obilježjima simptoma; zatim fizikalnom nalazu na plućima, palpaciji cervikalne, supraklavikularne i aksilarne regije, jetre i slezine. Takođe se obavlja osnovna laboratorijska obrada.
    • Standardni grudni radiogram. Njime se otkriva veličina, oblik i lokalizacija tumora. Oni nam, međutim, ne mogu reći da li se radi o karcinomu.
    • Citološka analiza sputuma je mikroskopski pregled ćelija u iskašljaju. Ovom analizom se može otkriti karcinom pluća koji se nije pronašao na standardnom grudnom radiogramu. Opisuje se u 60% slučajeva pozitivan nalaz malignih stanica u sputumu, a pravilnim uzimanjem iskašljaja, ponavljanjem uzoraka 3-5 puta, dobiva se u oko 80% slučajeva pozitivan nalaz. Što je lokalizacija karcinoma perifernija, ako je bronh opstruiran, te zato otežano iskašljavanje, to je manja vjerovatnoća verifikacije malignoma iz sputuma. Međutim, i pozitivan nalaz malignih stanica u iskašljaju ne pokazuje lokalizaciju i proširenost tumora, tako da su obično potrebni popratni testovi.
    • Bronhološka obrada sa biopsijom je potrebna kada se sumnja na karcinom (forceps biopsija, brush-biopsija, transbronhijalna plućna biopsija), transtorakalna plućna biopsija, ili biopsija nakon torakotomije, te punkcija uvećanih supraklavikularnih, cervikalnih, aksilarnih i ostalih limfnih čvorova. Patohistološka mikroskopska analiza će otkriti da li se radi o karcinomskim ćelijama i, ukoliko je to slučaj, o kojem tipu ćelija. Biopsijom se može precizno saznati tip plućnog karcinoma, tako da su ovi testovi veoma značajni u dijagnosticiranju karcinoma i procjeni najbolje terapije.
    • CT (kompjuterizirana tomografija) i MRI (magnetna rezonansa) grudnog koša su sofisticiranije metode kojima se dobije trodimenzionalna slika tumora. Pošto CT i MRI mogu pokazati pluća, limfonode, ili druge dijelove tijela sa mnogo većom preciznošću od standardnog grudnog radiograma, njima se tačno može odrediti da li se karcinom proširio iz pluća u ostale dijelove grudnog koša ili organizma.
    • Ukoliko je dijagnosticiran karcinom pluća, osoba se može podvrgnuti SCI (scintigrafija) kostiju da bi se viđelo da li se karcinom pluća raširio. Tako se mogu uočiti abnormalnosti na kostima i razlučiti da li su one uzrokovane nekom drugom bolešću (npr. arthritis) ili karcinomom pluća. Takođe se provode i ostale metode (ultrazvuk abdomena, eventualno CT mozga) kojima se želi potvrditi ili isključiti propagacija malignoma. Potrebno je naglasiti da se tim metodama verificiraju makrometastaze, a da pitanje mikrometastaza, osobito kod mikrocelularnog tipa karcinoma ostaje otvoreni.
    • Dijagnostički postupci kojima se procjenjuje kardiorespiratorni, hematopoetski, renalni, hepatalni i ostali sistemi u svrhu izbora i primjene terapijskih postupaka.

    PROGNOZA PLUĆNOG KARCINOMA

    Mikrocelularni karcinom pluća RTG

    Cjelokupno preživljavanje od plućnog karcinoma iznosi oko 10%. Stadij bolesti zasnovan na TNM sistemu je neuporedivo najznačajniji faktor u određivanju preživljavanja pacijenata oboljelih od plućnog karcinoma. Internacionalni sistem za određivanje stadija plućnog karcinoma, koji koristi Američki Komitet za rak i Internacionalna Unija za borbu protiv raka, obezbjeđuje reproducibilan metod za dokumentovanje anatomskog širenja plućnog karcinoma baziranog na T (veličina primarnog tumora i invazivnost), N (nodalne metastaze) i M (prisustvo ili odsustvo udaljenih metastaza) sistemu. Stadij je zasnovan na TNM klasifikaciji a pacijenti u istoj grupi stadija bolesti imaju sličnu prognozu i terapijski izbor lijekova. Općenito, što je veći stadij (ili T, N, ili M individaualno), to je lošija prognoza.

    TNM klasifikacija može biti klinička, zasnovana na kliničkom ili radiološkom nalazu; ili patološka, zasnovana na pregledu resekcionog materijala od strane patologa. Kriteriji TNM klasifikacije su isti kako za klinički, tako i za patološki staging.

    INTERNACIONALNA TNM KLASIFIKACIJA KARCINOMA PLUĆA (1997)1,2

    U ocjeni anatomske proširenosti, zahvaćenosti limfonoda i prisutnosti udaljenih metastaza, služimo se TNM klasifikacijom:

    Primarni tumor

    T0 – Nema vidljivog primarnog tumora

    TX – Primarni tumor se ne može utvrditi, ili tumor dokazan prisustvom malignih stanica u sputumu ili bronhijalnom ispirku, ali se ne vidi radiološki ili bronhoskopski.

    TIS – Carcinoma in situ

    T1 – Tumor manji od 3 cm u najvećem promjeru, okružen plućima ili visceralnom pleurom, bez bronhoskopski vidljive invazije proksimalnije od lobarnog bronha (tj. nije u glavnom bronhu).

    T2 – Tumor bilo koje od slijedećih veličina ili proširenosti:

    • Više od 3 cm u najvećem promjeru
    • Zahvata glavni bronhus; 2,2 cm distalno od karine
    • Zahvata visceralnu pleuru
    • Združen sa atelektazom ili opstruktivnim pneumonitisom koji se širi do hilarne regije ali ne zahvata sama pluća.

    T3 – Tumor bilo koje veličine koji direktno zahvata bilo koju slijedeću strukturu: zid grudnog koša, dijafragmu, medijastinalnu pleuru, parijetalni perikard; ili tumor u glavnom bronhu manje od 2 cm udaljen od karine, ali ne zahvata karinu; ili pridružena atelektaza ili opstruktivni pneumonitis zahvaćenog pluća.

    T4 – Tumor bilo koje veličine koji zahvata slijedeće: medijastinum, srce, velike krvne sudove, traheju, ezofagus, kralješke, karinu; ili tumor sa malignim pleuralnim ili perikardijalnim izljevom, ili sa satelitskim tumorskim nodulom(ima) unutar ipsilateralnog lobusa pluća sa primarnim tumorom.

    Zahvatanje limfonoda

    N0 – Nema metastaza u regionalnim limfonodima.

    N1 – Metastaze u ipsilateralnim peribronhijalnim i/ili ipsilateralnim hilarnim limfonodima, i intrapulmonalni limfonodi zahvaćeni direktnim širenjem primarnog tumora.

    N2 – Metastaze u ipsilateralne medijastinalne i/ili subkarinalne limfonode.

    N3 – Metastaze u kontralateralne medijastinalne, kontralateralne hilarne, ipsilateralne ili kontralateralne skalenske, ili supraklavikularne limfonode.

    Metastaze

    M0 – Nema vidljivih udaljenih metastaza.

    M1 – Postoje udaljene metastaze.

    STADIJI PLUĆNOG KARCINOMA

    Prije izbora najboljeg tretmana potrebno je prvo evaluirati stadij plućnog karcinoma. Stadiji plućnog karcinoma se odnose na to da li se karcinom proširio u pluća i/ili u ostale organe. Hirurški tretman, kemoterapija, iradijaciona terapija se mogu koristiti u terapiji plućnog karcinoma, ali, da li ih koristiti individualno ili u kombinaciji, je određeno time koliko je karcinom uznapredovao.

    Postoje 4 stadija plućnog karcinoma:

    Stadij I: Karcinom je lokaliziran jedino u plućima, i nije se proširio na limfonode. Hirurško odstranjenje tumora se preporučuje, što je uspješno za većinu pacijenata. (Bez obzira što ovo zvuči ohrabrujuće, na žalost kod većine ljudi se karcinom ne dijagnosticira u ovom stadiju, pošto simptomi često nisu dovoljno izraženi da bi se posumnjalo na karcinom).

    Stadij II: Karcinom se proširio na susjedne limfonode. Ovisno o veličini limfonoda na CT-u grudnog koša, mogu se preporučiti dodatni testovi, kao što je medijastinoskopija kojom se izvodi biopsija limfonoda. Medijastinoskopijom se može odrediti da li su limfonodi zahvaćeni karcinomom, ili su povećani jedino zbog upale udružene sa karcinomom. Ukoliko ovaj postupak pokazuje jedino minimalne tragove karcinoma u ovim limfnim čvorovima, preporučuje se hirurško odstranjenje glavnog tumora uz propratnu iradijaciju i/ili kemoterapiju limfonoda.

    Stadij III: Karcinom se proširio na limfonode u plućima. Stadij III ima dva “tipa”:

    Ukoliko se radi o usamljenoj tumoroznoj masi, to je stadij III-A. Većina doktora će preporučiti započinjanje tretmana za stadij III-A sa kemoterapijom, ili kombinacijom kemoterapije sa iradijacionim tretmanom. Zatim, ovisno o uspješnosti ovog tretmana, može se odstraniti preostali tumor hirurškim putem.

    Ova kombinacija kemoterapije sa hirurškim tretmanom ili iradijacijom nudi najbolje mogućnosti liječenja. Ukoliko se karcinom u grudnom košu proširio na više od jednog područja, naziva se stadijem III-B.

    Većina doktora ne preporučuje hirurški tretman za stadij III-B. Kombinacija kemoterapije i iradijacije je obično od najveće koristi.

    Stadij IV: Ovo je najuznapredovaliji stadij plućnog karcinoma. Karcinom se proširio u udaljene dijelove tijela – u jetru, kosti, mozak, ili neki drugi organ. Većina doktora je saglasna da za stadij IV kemoterapija predstavlja najefikasnije liječenje.

    TNM KLASIFIKACIJA I STADIJI :

    STADIJ 0
    TIS
    N0
    M0
     
     
     
     
    STADIJ I

    T1
    T2

    N0
    N0
    M0
    M0
     
     
     
     
    STADIJ II

    T1
    T2

    N1
    N1
    M0
    M0
     
     
     
     
    STADIJ III A

    T1
    T2
    T3
    T3
    T3

    N2
    N2
    N0
    N1
    N2
    M0
    M0
    M0
    M0
    M0
     
     
     
     
    STADIJ III B
    BILO KOJI T
    T4
    N3
    BILO KOJI N
    M0
    M0
     
     
     
     
    STADIJ IV
    BILO KOJI T
    BILO KOJI N
    M1

    Nakon selekcije bolesnika prema histološkom tipu i proširenosti bolesti, procjenjuje se opšte stanje bolesnika, odnosno „perfomance status”. Ta je procjena podložna subjektivnom faktoru, pa se koristimo klasifikacijom prema Karnofskom:

    100% bez simptoma bolesti
    80-90% sposoban za obavljanje lakših poslova
    60-70% manje od 50% vremena je vezan za postelju
    40-50% više od 50% vremena je vezan za postelju
    20-30% bolesnik je stalno u postelji

    TERAPIJA

    Plućni karcinomi su potencijalno izlječivi hirurškom resekcijom u ranim stadijima. Općenito, stadiji I, II i IIIA nemikrocelularnih karcinoma, a takođe i mikrocelularnih karcinoma u nekim slučajima, se liječe hirurškom resekcijom. Mikrocelularni karcinomi su obično prisutni u uznapredovalom stadiju i, pošto povremeno odgovaraju na kemoterapiju i radijaciju, obično se tretiraju ovim načinima.

    Pacijenti sa uznapredovalijim stadijima nemikrocelularnog ćelijskog karcinoma, ili koji nisu inače za hirurškog tretmana, se mogu liječiti kemoterapijom i radijacijom sa općenito slabijim rezultatima.

    Značajan faktor za slabu prognozu plućnog karcinoma je taj da je kod dijagnosticiranja većina pacijenata sa već prisutnim uznapredovalim stadijem. U jednoj velikoj studiji, od skoro 2000 pacijenata, oko 64% pacijenata je bilo sa uznapredovalim lokalnim širenjem ili udaljenim metastazama, dok samo 29,4% je imalo lokalizovanu bolest, a 6,6% samo regionalne metastaze.(3) U novijim studijama od 1198 pacijenata za koje je stadij bio poznat, 60% je imalo udaljene metastaze, 26% regionalne metastaze, i samo 15% lokalizovanu bolest.(4)

    Od onih sa očigledno ranim stadijem bolesti, a da pretpostavimo da su liječeni hirurškom resekcijom, približno oko polovina pacijenata će umrijeti od plućnog karcinoma. Ova grupa pacijenata je od posebnog interesa pošto se identifikacija bioloških markera koristi u cilju utvrđivanja vjerovatne progresije bolesti, a što se može koristiti za određivanje pacijenata za agresivnije terapeutske mjere ili terapeutske studije.

    Nekoliko studija je pokazalo da ćelijski tip i stepen diferencijacije utiču na prognozu. Ćelijski tipovi udruženi sa lošijom prognozom su obično prisutni u uznapredovalom stadiju koji odražava njihovo agresivnije ponašanje. Kada se stadij uzme u obzir, mnoge studije nisu uspjele da pokažu signifikantnu razliku u preživljavanju između različitih ćelijskih tipova.

    Mikrocelularni karcinom je općenito udružen sa najlošijom prognozom i najvjerovatnije se u većem broju slučaja otkrije u uznapredovalom stadiju (83,9 % mikrocelularnih karcinoma u III stadiju bolesti prema 65,1% adenokarcinoma, 57% karcinoma krupnih ćelija, i 56,9% skvamoznih ćelijskih karcinoma).(3)

    Skvamozni ćelijski karcinom je vjerovatnije prisutan u ranom stadiju nego drugi ćelijski tipovi i ima neznatno duže preživljavanje u nekim, ali ne svim studijama. Duže preživljavanje viđeno kod Pancoast tumora, koje varira od 23% trogodišnjeg preživljavanja do 31-34% petogodišnjeg preživljavanja u različ itim studijama, se oč igledno odnosi na veliki procenat skvamoznih ćelijskih karcinoma.(6,7)

    Solitarni periferni bronhioalveolarni karcinomi imaju bolje petogodišnje preživljavanje od drugih tipova; od 23 do 100% u različ itim studijama.(4)

    Dakle, najprije je potrebno odrediti stadij plućnog karcinoma kako bi se mogao primijeniti najefikasniji oblik liječenja. Svaki slučaj karcinoma je različit, tako da se liječenje može razlikovati od onoga što će biti napomenuto.

    Stadij I

    Preporučeno liječenje: hirurško odstranjenje tumora.

    Stadij II

    Preporučeno liječenje: hirurško odstranjenje tumora i limfonoda, uz propratnu iradijaciju i/ili kemoterapiju.

    Ukoliko se radi o stadiju I ili stadiju II plućnog karcinoma, hirurško odstranjenje karcinoma je još uvijek osnovno. Oporavak će se razlikovati od osobe do osobe, ovisno o starosnoj dobi, zdravstvenom stanju, ili nekim drugim faktorima.

    Stadij III

    Stadij III-A: Preporučeno liječenje: kemoterapija i iradijacija da bi se smanjio tumor, a onda slijedi hirurški tretman da bi se otklonio preostali tumor.

    Stadij III-B: Preporučeno liječenje: kombinacija kemoterapije i iradijacione terapije da bi se smanjio tumor.

    Stadij IV

    Preporučeno liječenje: kombinacija kemoterapeutika i pronalaženje najefikasnijih.

    HIRURGIJA

    Ukoliko se radi o stadiju I ili stadiju II plućnog karcinoma, hirurško odstranjenje karcinoma uz eventualno odstranjenje limfnih čvora, je još uvijek osnovno. Oporavak će se razlikovati od osobe do osobe, ovisno o starosnoj dobi, zdravstvenom stanju, ili nekim drugim faktorima.

    Kemo i iradijaciona terapija

    Kemoterapija

    predstavlja obično kombinaciju lijekova koja se koristi u toku nekoliko sedmica ili mjeseci, ovisno o opštem zdravstvenom stanju, vrsti plućnog karcinoma, kao i njegove proširenosti u organizmu. Kemoterapija se može primijeniti u cilju usporenja rasta karcinoma, spreč avanja njegovog širenja, smanjenja simptoma uzrokovanih karcinomom, ili u cilju eliminacije svih karcinomskih ćelija iz organizma. č ak i kada kemoterapija ne može izliječ iti od karcinoma, ona može pomoći kvalitetnijem i dužem životu.

    Iradijaciona terapija

    se primjenjuje u cilju smanjenja ili zaustavljanja rasta tumora. U stvari, radijacija “ubija” tumorske ćelije. U nekim slučajevima, radijacija se koristi za smanjenje tumora prije hirurškog odstranjenja istog. Takođe se može koristiti nakon hirurškog tretmana za uništavanje preostalih karcinomskih ćelija. Iradijacija i kemoterapija se često koriste zajedno sa hirurškom. Ukupna shema tretmana će ovisiti o ukupnoj količini potrebne radijacije koju odredi radioterapeut. Ova količina se podijeli u “dnevne doze” za koje se smatra da su djelotvorne u pojedinačnom slučaju, a da najmanje štete normalnim ćelijama organizma. Radijacioni tretman obično traje nekoliko sedmica, a zatim slijedi period odmora od nekoliko sedmica, prije nego što počne slijedeći ciklus.

    Sporedni efekti radijacije i kemoterapije

    Sporedni efekti kemoterapije ili radijacije se razlikuju od osobe do osobe, upravo onako kako će se simptomi plućnog karcinoma razlikovati. Neki ljudi imaju samo nekoliko sporednih efekata, ili ih nemaju nikako; ostali ljudi imaju mnoge od njih. Dvije osnovne stvari koje će imati najveći uticaj na sporedne efekte su terapeutske doze i načini reakcije organizma na njih.

    Na žalost, neki sporedni efekti terapije karcinoma su teški za kontrolisanje. Kada se koristi kemoterapija ili iradijacija u cilju uništenja karcinomskih ćelija, i neke zdrave ćelije i tkiva mogu biti zahvaćene. Međutim, postoje načini smanjenja mnogih sporednih efekata liječenja.

    Sporedni efekti kemoterapije

    Kemoterapija može dovesti do jednog ili više slijedećih nuspojava:

    • nausea i povraćanje
    • umor i anemija
    • temperatura i infekcija
    • gubitak kose

    Pošto kemoterapeutici djeluju na karcinomske ćelije koje se brzo dijele, oni će takođe oštetiti i zdrave krvne ćelije koje se brzo dijele, uključujući:

    • ćelije koje se bore protiv infekcije (leukociti)
    • ćelije koje pomažu u zgrušavanju krvi (trombociti)
    • ćelije koje prenose kiseonik u sve dijelove tijela (eritrociti)
    • ćelije korjena kose (što rezultira gubitkom kose)
    • ćelije koje oblažu probavni trakt (što rezultira nauseom ili povraćanjem)

    Ovi i drugi simptomi koji se odnose na kemoterapiju će obično iščeznuti postepeno u toku oporavka, ili nakon prestanka tretmana.

    Sporedni efekti radijacije

    Sporedni efekti radijacije uključuju:

    • iritaciju kože i gubitak kose u području tretmana
    • umor koji se obično povećava u toku samog tretmana
    • suho, upaljeno grl o i teškoće sa gutanjem
    • bolove i utrnulost u ramenu i mišićima grudnog koša
    • nausea (nije tipično)

    Važno je napomenuti da je koža u toku iradijacionog tretmana podložna da postane veoma nježna i osjetljiva. Može postati crvena ili tamna, a dlake na tom području mogu ispadati. Potrebno je biti veoma pažljiv u tom slučaju, prati je sa mlakom vodom i blagim sapunom. Ne koristiti puder, kreme ili neke druge masti na to područje u toku tretmana i nekoliko sedmica nakon završetka tretmana.

    PREVENCIJA

    Izbjegavanje faktora rizika osobito:
    Prestanak pušenja
    Prestankom pušenja dolazi do smanjenja rizika od smrti od plućnog karcinoma u poređenju sa onima koji nastavljaju pušiti.
    Rizik se progresivno smanjuje vremenom nakon prestanka pušenja. čak i nakon 25 godina, ili više, po prestanku pušenja, rizik od plućnog karcinoma među bivšim pušačima može biti veći od rizika kod individua koje nisu nikada pušile, mada je razumljivo manji od onih koji nastavaljaju pušiti.
    Izbjegavanje aerozagađenja
    Izbjegavanje poznatih kancerogena
    Zdrava i izbalansirana ishrana

    Šta treba znati o upotrebi CIMAvax vakcine protiv raka pluća

    Jednog dana možemo imati vakcinu koja sprečava sve vrste raka, naročito smrtonosnije tipove poput raka pluća.To je područje intenzivnog medicinskog istraživanja. Za sada postoje samo tri vakcine protiv raka koje je odobrila Američka Uprava za hranu i lekove. Međutim možda ste pročitali vesti o vakcini protiv raka pluća koja je razvijena na Kubi pod nazivom CIMAvax. Evo šta je potrebno znati o ovom leku.

    Šta je vakcina protiv raka?

    Imuni sistem pomaže u borbi protiv stvari koje bi vas mogle razboleti, poput bakterija ili virusa. Vakcina povećava sposobnost vašeg imunog sistema da to i postigne. Ovo je važno jer karcinom ima načina da istrenira imuni sistem tako da ne prepozna ćelije tumora kao štetne ili nenapadne ćelije raka čak iako ih prepozna kao pretnju.
     
    Vakcine prema Nacionalnom Institutu za rak se nazivaju modifikatori biološkog odgovora, jer podstiču ili vraćaju sposobnost imunološkog sistema da se bori protiv infekcija i bolesti. Vakcine protiv raka mogu da pomognu u sprečavanju razvoja raka ( preventivne ili profilatičke vakcine) ili mogu da leče od raka kada se razvije.
     
    FDA je odobrila dve vrste preventivnih vakcina, Jednu za Hepatitis B i drugu za rak povezan sa humanim papiloma virusom (HPV). Virus Hepatitisa B može dovesti do raka jetre a HPV ( humani papiloma virus) može da izazove karcinom grlića materice, analni, vaginalni, vulve i penisa. FDA je takođe odobrila vakcinu za lečenje karcinoma prostate.
     
    U stvari, ne postoji odobrena vakcina protiv karcinoma pluća od strane FDA kaže Dr David Carbone medicinski onkolog i direktor Onkološkog centra u Sveobuhvatnom centru za rak Univerziteta države Ohajo.

    CIMAvax vakcina protiv raka pluća

    cimavax rak pluća

    Naučnici u centru za molekularnu imunologiju Kube razvili su vakcinu protiv raka pluća nazvanu CIMAvax. Njihove studije su pokazale da se vakcina dobro podnosi i da je pacijentima bilo bolje nakon što su je primili. Ovo tvrdi Dr Jorge Gomez docent medicine, hematologije i medicinske onkologije u bolnici Mount Sinai u New Jork-u. Treba napomenuti da ovaj doktor nije bio uključen u istraživačke studije CIMAvax vakcine na Kubi.

    CIMAvax je vakcina protiv molekula nazvanog EGFR. EGFR je normalan molekul koji se nalazi i u zdravim ćelijama i u ćelijama raka pluća. Ovaj molekul je naročito izražen kod nekih pacijenata sa karcinomom pluća.
     
    Dr Gomez tvrdi da su devedesetih godina prošlog veka istraživači raka verovali da EGFR može da pokrene rast raka pluća, pa su razvili lekove koji su ciljali na ovaj molekul. Ovaj lek nije iamo efekta osim u jednom konkretnom slučaju gde je EGFR bio znatno izmenjen odnosno mutiran. „Ovo je bio veliki uspeh u lečenju karcinoma pluća tj. priznanje da neki pacijenti imaju abnormalni EGFR koji pokreće rast ćelija.“ kaže Dr Gomez. Kod ovih bolesnika EGFR se uvek uključuje tako da nastavlja da signalizira i podstče rast. Oko 15% pacijenata sa karcinomom pluća uglavnom nepušači su imali mutiran EGFR. “ Sada imamo lekove koji značajno deluju u ovoj grupi pacijenata sa karcinomom pluća. “ zaključuje dr Gomez.
     
    Međutim dr Gomez tvrdi da vakcina CIMAvax zaustavlja signalizaciju normalnog EGFR. U kliničkom ispitivanju na Kubi namenjenom procenjivanju efikasnosti i sigurnosti leka, 405 pacijenata je nasumično izabrano da prime vakcinu ili da je ne dobiju nakon što su završili 4 do 6 tretmana hemoterapijom. Učesnici koji su primili najmanje 4 doze vakcine CIMAvax preživeli su proseku dva meseca duže u odnosu na pacijente koji nisu primili vakcine. Nažalost dr Gomez kaže da to nije bila statistički značajna razlika. Kada su istraživači koristili statistike u analizi otkrili su tromesečni porast preživljavanja, što je ipak statistički vrlo značajno.

    Studije izvan Kube

    istraživanje cimavax
    Zato što su studije vezane za CIMAvax vakcinu izvedene van SAD, FDA neće koristiti ove rezultate za odobravanje za upotrebu u SAD -u. Roswell Park Institut za proučavanje kancera koji se nalazi u New York-u, trenutno upisuje učesnike dvodelnog kliničkog ispitivanja u SAD-u za pacijente koji su u četvrtoj fazi karcinoma pluća i koji su primili hemoterapiju i završili prvo lečenje.
     
    Prva faza je dizajnirana za ispitivanje i proučavanje ogovarajuće doze vakcine CIMAvax druga faza je lečenje pacijenata vakcinom da bi se videlo kako deluje kaže dr Gomez. U ovom istraživanju učesnici će dobiti vakcinu CIMAvax u kombinaciji sa imunoterapijskim lekom Opdivo, tako da ova studija nije kopija kliničkog ispitivanja sprovedenog na Kubi. „Studija u Roswell neće nam reći da li je vakcina bolja ili nije bolja“ kaže dr Gomez. To je samo broj koji će nam pokazati kako CIMAvax vakcina utiče u kombinaciji sa nivolumab-om (opdivo). Još uvek su nam potrebna istraživanja koja će pokazati da li vakcina zaista može poboljšati stanje pacijenata obolelih od kancera.
     
    Vakcina CIMAvax nije jedina vakcina protiv raka pluća koja se proučava u naučnim studijama u SAD-u. Pretragom kliničkih istraživanja pronalazi se 160 studija vezanih za proučavanje vakcine protiv karcinoma pluća mada se samo oko 19 aktivno registruje. Dr Gomez ipak tvrdi da ispitivanja nisu dala pozitivne rezultate.
     
    Američka klinička ispitivanja CIMAvax vakcine daju ohrabrujuće rezultate ipak ne preovlađuje kao dokazana terapija. U prvoj grupi podataka objavljenih u Kubanskom kliničkom ispitivanju nije bilo razlike u ukupnom preživljavanju.
     

    Zaključak

     
    Bez obziira na kliničko ispitivanje vakcine CIMAvax dobra vest za pacijente sa uznapredovalim karcinomom pluća da se tempo razvoja tempa terapije drastično ubrzava. Klinička ispitivanja nisu samo eksperimenti na ljudima. Mnoge terapije koje su jednom bile u kliničkim ispitivanjima postale su novi način lečenja pacijenata obolelih od karcinoma.

    Mikrocelularni karcinom pluća

    Mikrocelularni karcinom pluća (lat. carcinoma microcellulare) smatra se različitim od ostalih, ne mikroclularnog karcinoma pluća zbog svojih kliničkih i bioloških karakteristika.

    Mikrocelularni karcinom pluća pluća ima agresivno ponašanje s brzim rastom, ranim širenjem na udaljena mjesta, posebnu osjetljivost na hemoterapiju i radioterapiju, te čestu povezanost sa specifičnim paraneoplastičnim sindromima – zato što stanice Mikrocelularnog karcinoma pluća sadrže neurosekretorne granule (vezikule koje sadrže neuroendokrine hormone).

    Kirurško zbrinjavanje obično ne igra važnu ulogu u liječenju, osim u vrlo rijetkim situacijama. Po ukupnoj incidenciji, treći su najučestaliji histološki tipovi karcinoma pluća, iza adenokarcinoma i karcinoma skvamoznih stanica.

    Epidemiologija

    Karcinom pluća druga je najčešća maligna bolest u obaju spolova (prvi je rak prostate u muškaraca i karcinom dojke u žena). Više žena godišnje umire od raka pluća nego od raka dojke.

    Epidemiologija mikrocelularnog karcinoma pluća nije se mijenjala tijekom posljednjih nekoliko godina. Incidencija je iznosila oko 20-25% novodijagnosticiranih svih rakova pluća u prošlosti. Sada iznosi oko 15%.

    Globalno gledano, karcinom pluća najčešća je maligna bolest u muškaraca, a peti najčešći rak u žena. Prema WHO statistici, nešto više od milijun novih slučajeva se dijagnosticira godišnje u svijetu. To je manji broj od očekivanog, što je vjerojatno rezultat nedostatka dijagnoze ili neprijavljivanja dijagnoze u zemljama u razvoju. Odvojena statistika za mikrocelularni karcinom nije dostupna.

    Vjerojatnost razvoja karcinoma pluća u muškaraca i žena u različitim dobnim skupinama kreće se približno ovako:

    • 0-39 godina: muškarci 0.03%, žene 0.03%;
    • 40-59 godina: muškarci 0.95%, žene 0.79%;
    • 60-69 godina: muškarci 2.35%, žene 1.75%;
    • preko 70 godina: muškarci 6.71%, žene 4.83%;
    • ukupno od rođenja do smrti: muškarci 7.73%, žene 6.31%.

    Kao i s drugim histopatološkim oblicima raka pluća, većina sitnostaničnih rakova pluća javlja se u dobnoj skupini od 35 do 75 godina, a vrhunac incidencija je u osoba od 55-65 godina.

    Etiologija mikrocelularni karcinom pluća

    Pušenje, rudarstvo (urana) i izlaganje radonu povezani su s povećanim rizikom nastanka mikrocelularnog raka pluća.

    Pušenje je predominantni uzročnik mikrocelularnog raka pluća (ali i ne-mikrocelularnih oblika). Od svih histoloških podtipova raka pluća, mikrocelularni i skvamozni karcinom imaju najjaču korelaciju s duhanom. Oko 98% pacijenata sa mikrocelularnim rakom pluća ima povijest pušenja.

    Svi tipovi raka pluća učestalije se pojavljuju u rudara urana, no mikrocelularni je oblik najčešći. Incidencija se još više povećava ako te osobe istovremeno puše.

    Izlaganje radonu, inertnom plinu koji se razvija pri raspadu uranijuma, također je prijavljeno kao uzročnik mikroclularnog raka pluća.

    Patofiziologija

    Mikrocelularni carcinoma pluća („oat cell carcinomas“) obično nastaju na peribronhalnim lokacijama i infiltriraju bronhalnu submukozu. Metastaze se javljaju rano u tijeku bolesti, s čestim širenjem u medijastinalne limfne čvorove, jetru, kosti, nadbubrežne žlijezde i mozak.

    Uz to, stvaranje različitih peptida vodi do različitog raspona paraneoplastičnih sindroma; najčešći je sindrom neprikladnog lučenja antidiuretskog hormona (SIADH) i sindrom stvaranja ektopičnog adrenokortikotropnog homona (ACTH). Uz to, autoimunosni fenomeni mogu voditi do različitih neuroloških sindroma poput Lambert-Eatonova sindroma.

    Nedavne studije identificirale su aktivaciju onkogena i inaktivaciju tumor supresorskih gena u mikrocelularnom raku pluća. Nije poznato koliko su ove promjene bitne u razvoju mikrocelularnog raka pluća. Najčešće pri tome spominjani geni su onkogeni myc obitelji, no uloga amplifikacije myc obitelji onkogena zahtjeva daljnje istraživanje. Također, mutacije retinoblastomskog (RB) tumorsupresorskog gena proneđane su u skoro 60% slučajeva sitnostaničnih karcinoma pluća, kao i mutacije p53 tumorsupresorskog gena, no njihova precizna uloga nije poznata.

    Znakovi i simptomi

    Mikrocelularni karcinom pluća RTG

    Pacijenti sa mikrocelularnim rakom pluća često imaju simptome poput dispneje, kroničnog kašlja s brzim pogoršanjem simptoma, bol u kostima, gubitak težine, umor, ili čak napadi ako pacijent ima metastaze na mozgu. Manje od 5% pacijenata ima mali asimptomatični primarn tumor pri prezentaciji.

    Bolest se tipično prezentira s relativno kratkim trajanjem simptoma, obično 8.12 tjedana prije prezentacije. Simptomi mogu biti rezultat lokalnog rasta tumora, intratorakalnog širenja, udaljenog širenja i/ili paraneoplastičnih sindroma. Konstitucijski simptomi uključuju umor, anoreksiju i gubitak težine.

    Pošto su mikrocelularni karcinomi pluća obično centralno locirani, mogu uzrokovati iritaciju ili opstrukciju obaju većih dišnih putova. Česti simptomi koji su rezultat toga su kašalj, dispneja i hemoptiza. Karcinom skvamoznih stanica također se prezentira kao centralna lezija i nekad kao kavitirana lezija.

    Tumor može izgledati kao zadebljanje sluznice ili tumorska masa koja prstenasto obuhvaća cijeli bronh. Na prerezu je tumor sivkastobijel, dijelom nekrotičan i prožet krvlju. Mikroskopski, tumor se sastoji od sitnih ovalnih stanica s hiperkromnim jezgrama i vrlo oskudnim citoplazmama. Stanice mogu izgledati poput zrna zobi (engl. oat-cell carcinoma).

    Mitoze su u ovim tumorima brojne, a nekroze česta pojava. Tumorske stanice tvore velike solidne nakupine. Elektronskomikroskopski, u stanicama se nalaze neuroendokrina zrnca.

    Pacijenti daju kratku povijest simptoma s nedavnim početkom i brzim pogoršanjem. Brzi rast tumora može voditi do opstrukcije većih dišnih puteva, s distalnim kolapsom i posljedičnim postopstruktivnim pneumonitisom. Vrućica može biti rezultat infekcija distalno od mjesta opstrukcije ili samog tumora.

    Mikrocelularni karcinomi pluća brzo rastu i metastaziraju u medijastinalne limfne čvorove relativno rano tijekom bolesti. Pri prezentaciji, pacijenti mogu imati veliki intratorakalni tumor, te razlikovanje primarnog tumora od metastaza u limfne čvorove može biti nemoguće. Pritisak na medijastinalne strukture može uzrokovati razne simptome.

    Simptomi zbog intratorakalnog širenja mogu biti sljedeći:

    • opstrukcija gornje šuplje vene,
    • promuklost (npr. zbog pareze n.laryngeusa recurrensa),
    • pareza n.frenicusa,
    • disfagija (npr. kompresija jednjaka),
    • stridor (npr. kompresija glavnog bronha trahee).

    Mikrocelularni karcinom pluća uzrokuje opstrukciju gornje šuplje vene češće nego nesitnostanični karcinomi, s rezultantnim sindromom gornje šuplje vene (oticanje lica i gornjih udova). Kompresija freničnog živca uzrokuje paralizi ipsilateralne hemidijafragme, što pridonosi respiratornim simptomima.

    Metastaze

    Česta mjesta metastaza uključuju mozak, kosti, jetru, nadbubrežne žlijezde i koštanu srž. Simptomi ovise o mjestu na koje se rak širi. Neurološka disfunkcija može se javiti s moždanim i metastazama u kralježničnu moždinu.

    Pacijenti sa simptomatskim moždanim metastazama mogu imati povišen intrakranijalni tlak sekundarno lezijama, kao i okolni moždani edem. Te osobe mogu iskusiti glavobolju (obično goru rano ujutro), zamagljenje vida, fotofobiju, mučninu, povrćanje, i razne lokalizirane simptome, poput slabosti ekstremiteta.

    Važno je rano prepoznati vertebralne i paraspinalne metastaze zbog toga što, ako se ne prepoznaju rano, mogu potencijalno voditi do trajnog gubitka neuroloških funkcija. To je onkološko hitno stanje. Inicijalni je simptom obično bol u leđima, sa ili bez neurološke disfunkcije.

    Glavni cilj je ustanoviti dijagnozu rano, prije neurološke disfunkcije. Jednog maka je prisutna, neurološka disfunkcija može napredovati vrlo brzo (unutar nekoliko sati) i uzrokovati kvadriplegiju ili paraplegiju, ovisno o lokaciji.

    Drugi simptomi zbog udaljenih metastaza mogu uzrokovati bol u kostima zbog metastaza u kosti, i abdominalnu/bol u gornjim kvadrantima kao rezultat jetrenih metastaza.

    Paraneoplastični sindromi su rijetki poremećaji pokrenuti zbog promijenjenog imunosnog odgovora na neoplazmu. U tablici su prikazani neki paraneoplastični sindromi koji zahvaćaju endokrini i neurološki sustav.

    Pregledi

    Nalazi na fizikalnom pregledu ovise o količini lokalnog širenja i udaljenog širenja, te zahvaćenom organskom sustavu. Pacijenti obično iskuse dispneju, stoga fizikalni pregled može otkriti uporabu akcesornih mišića respiracije (skalenskih, interkostalnih).

    Uz to, prirodom centralne lokacije tumora, pacijenti mogu razviti distalne atelektazije i postopstruktivnu preumoniju. S pleuralnom efuzijom, pregled otkriva muklinu na perkusiji i odsutnost zvukova disanja na strani efuzije.

    Perikardijalne efuzije mogu biti asimptomatične kada su male, ili mogu rezultirati tamponadom ako su velike ili se akumuliraju tijekom kratkog perioda. Pacijenti obično imaju dispneju i njihovi srčani zvukovi mogu biti udaljeni na auskultalciji. Jugularne venske pulzacije su povišene; paradoksalno, povećavaju se s inspiracijom. Pulsus paradoxus klasični je znak perikardijalne tamponade. Tamponada je hitno stanje i zahtjeva hitnu dekompresiju perikarda.

    Pregled ekstremiteta može otkriti batićaste prste, cijanozu ili edem. U prisutnosti opstrukcije gornje šuplje vene, desna ruka je obično edematozna.

    Simtpomi moždane metastaze

    Pacijenti sa mikrocelularnim karcinomom pluća mogu imati asimptomatične moždane metastaze u 5-10% slučajeva. Pacijenti sa simptomatičnim moždanim metastazama mogu imati povišeni intrakranijalni talk s pratećim moždanim edemom, no fizikalni nalazi ovise o mjestu moždane lezije. Valja izvesti fundoskopiju za podragu za znakovima povišenog intrakranijalnog tlaka, i izvesti detaljan neurološki pregled, uključujući evaluaciju cerebelarne funkcije, koordinacije i stava.

    Jetra je često mjesto širenja sitnostaničnog karcinoma pluća na gastrointestinalni sustav, te se na fizikalnom pregledu može naći ikterus (sekundarno blokadi bilijarnog odtoka metastazom) ili hepatomegalija. Ipak, većina pacijenata nema nikakve specifične nalaze vezane uz GI trakt.

    Pregled limfnih čvorova valja izvesti posebno oprezno. Trenutno, povećani ipsilateralni supraklavikularni limfni čvorovi uključeni su u dijagnozu ograničenog stadija, no povećani aksilarni limfni čvorovi znače dijagnozu bolesti ekstenzivnijeg stadija.

    Liječenje

    vakcina za kancer pluća

    Mirkocelularni se rak pluća razlikuje od drugih tipova raka pluća brzim rastom i sklonosti ranoj diseminaciju. Zbrinjavanje ograničenog stadija sitnostaničnog raka pluća uključuje kombinacijsku terapiju, obično kemostatikom koji sadrži platinu, te torakalnu radijacijsku terapiju.

    Ako pacijent postigne kompletnu remisiju, valja ponuditi profilaktičko kranijalno zračenje. Kirurški pristup igra malu, ako i nikakvu uogu u zbrinjavanju ovog tipa raka, osim u malom postotku slučajeva gdje se rak otkrije vrlo rano te je tada ograničen na plućni parenhim, slučajno se resecira tijekom operacije zbog solitarne mase.

    Pacijenti s bolesti u ograničenom stadiju s očitim kliničkim stadijem T1/T2, N0 trebaju mediastinoskopiju. Ako je on a negativna, mogu obaviti kiruršku resekciju s lobektomijom, širokom resekcijom ili pneumoektomiju skupa s otklanjanjem medijastinalnih limfnih čvorova.

    Zbrinjavanje moždanih metastaza uključuje visoke doze kortikosteroida i hitnu radioterapiju. Pacijenti kod kojih se sumnja na kompresiju kralježnične moždine trebaju primiti dozu intravenoznih kortikosteroida čak prije slanja na MRI. Tipična je doza 10 mg deksametazona IV, nakon koje slijedi 4-6 mg IV/PO svakih 6 sati.

    Ako je poznat etiološki uzročnik kompresije kralježnične moždine (npr. prethodna dijagnoza mikrocelularnog raka), definitivno zbrinjavanje je radioterapija i/ili neurokiruška dekompresija, koju valja započeti bez odgađanja.

    S obzirom na to da su gubitak težine i fizička aktivnost bitni prognostički faktori, valja uvesti kvalitetnu prehranu i poticati na fizičku aktivnosti.

    Prognoza

    Približno 65-70% pacijenata sa mikrocelularnim karcinomom pluća ima diseminiranu ili ekstenzivnu bolest pri prezentaciji. Mikrocleularni karcinom pluća u ekstenzivnom stadiju nije izlječiv, te srednje preživljenje iznosi oko 6 tjedana. Pacijenti koji imaju lokaliziranu bolest imaju srednje preživljenje oko 12 tjedana. Ove brojke odnose se na neliječene pacijente.

    Za one koji se liječe multiplom hemoterapijom i ostalim prikladnim terapijama prognoze su sljedeće:

    • za ograničenu bolest 20 mjeseci, s dvogodišnjim preživljenjem 45% i petogodišnjim preživljenjem 20%,
    • za ekstenzivnu bolest, 12 mjeseci (što je poboljšanje, primjerice, 1973. godine dvogodišnje preživljenje je iznosilo samo 1.5%, a 2000. godine 4.6%).

    Indikatori loše prognoze su relapsirajuća bolest, gubitak težine i status performanci. Pacijenti koji su budni manje od 50% svojih normalnih budnih sati, te oni s gubitkom težine većom od 10% tijekom 6 mjeseci imaju goru prognozu.

    Preparati za imuni sistem sa anti-kancer efektima