Чланци

Maligne bolesti terapije raka tumora karcinoma

Na stranici su iznijeti stavovi i kroz praksu stečena saznanja, vezano uz problematiku nastanka raka – tumora – karcinoma, kao i terapijski efikasnije liječenje zloćudnih oboljenja / malignih bolesti.

Ovdje iznijeti stavovi i praktična saznanja nisu isključivo osobne prirode, nego i brojnih u svijetu renomiranih liječnika, kemičara, biokemičara, molekularnih biologa, molekularnih fizičara, nutricionista, homeopata, ayurvedskih i holističkih terapeuta, koji se desetljećima van okvira službeno medicinskih hipoteza i protokola liječenja, praksativno bave istraživanjem i liječenjem raka-malignih tumora-karcinoma prirodnim ili imunološki i metabolički ljekovitim supstancama tj. nekonvencionalnim medicinskim terapijama onkoloških bolesti.

Većinu imunoloških i metaboličkih terapija i protokola liječenja osmislili su razni liječnici, biokemičari, kemičari, molekularni fizičari i drugi znanstvenici, nezadovoljni metodologijom i efikasnošću agresivnih terapijskih protokola liječenja, koji se provode u okviru službene konvencionalne medicine.

Minoran je broj ljudi u svijetu, koji su uspjeli izliječiti se od primarnih tumora, sekundarnih tumora, metastaza ili tumora sa nepoznatim sijelom, a da uz konvencionalno medicinsko liječenje ili mimo njega nisu primijenili neku od imunoloških i metaboličkih terapija, energetsku medicinu, pravilnu antitumorsku prehranu ili zdravstvenu dijetu, razne suplemente u većoj i metabolički djelotvornoj količini, kao što su vitamini, minerali, enzimi, koenzimi, ljekovite antitumorske biljne i biokemijske supstance, tjelovježba, detoksikacija, duhovno mentalni pristup i svakodnevni boravak na svjetlosti sunca.

Liječenje raka tumora karcinoma

Angiogeneza tumora

Liječenje raka – tumora – karcinoma uvijek je bilo kompleksno pitanje, službena medicina nije pronašla učinkovite protokole kojima bi liječila maligne stanične procese, iz razloga što je riječ o jednom oboljenju koje se manifestira na način više od 200 imunoloških i metaboličkih simptoma i poremećaja, te liječenje simptoma ili poremećaja nema stvarnog efekta na uzrok bolesti tj. maligne procese stanice, stoga je definitivno jedno od najefikasnijih rješenja u borbi protiv onkoloških bolesti i njihovog mogućeg izlječenja, pravovremen ili cjelovit imunološko i metaboličko terapijski pristup, prilagođen oboljelima na razini staničnih, substaničnh i međustaničnih procesa.

Zaključak se nameće sam po sebi, da bez spremnosti na promjene u životu osobe oboljele od raka, tumora, karcinoma, sarkoma, leukemije, limfoma, ispravne antitumorske prehrane, usvajanja zdravih životnih navika i ponovne uspostave pravilnih elektro – kemijskih staničnih procesa uz pomoć imunološke i metaboličke terapije i prirodnih nutricionih suplemenata, dugoročno preživljavanje ili izlječenje maligne bolesti teško može nastupiti, osim djelom u preventivnom medicinskom liječenju predkanceroznih stanja.

Rak, tumor, karcinom, sarkom, leukemija, limfom i najčešće odgovorni čimbenici nastanka zloćudnih malignih oboljenja ili onkoloških bolesti

U svih ljudi imunološki sustav tijekom života uništava veliki broj tumorskih stanica, osim u slučaju kada je imunosni sustav oštećen, u organizmu su od začeća prisutne embrionalne stanice ili primitivne zametne stanice, njih oko 3 milijarde mogu zbog neravnoteže hormona estrogena i progesterona ili nedostatka kisika u tkivnom okruženju postati trofoblasti i razviti se u maligni tumor bilo kada, bilo gdje u tijelu. Tumorske stanice stvaraju se tokom cijelog života, ljudi toga nisu svjesni zbog izostanka fizikalnih simptoma, jer imunološke stanice, antitijela i antigeni na vrijeme pronalaze i uspješno uništavaju stanice tumora, te se tako sprječava maligni stanični proces raka tj. onkološka bolest u nastanku.

Brojne su medicinske hipoteze što je uzrok i koji su okidači nastanka novotvorina / neoplazmi raka, malignih tumora, karcinoma, sarkoma, leukemije, limfoma poznata je skupina od najmanje 8 potencijalnih čimbenika ili okidača, koji mogu oštetiti ili zakočiti adekvatnu reakciju imunološkog sustava i potaknuti onkološke metaboličke procese stanica ;

Hormonski regulatorni poremećaj

U stvaranju i prekomjernom otpuštanju hormona estrogena, dugotrajno otpuštanje povećane količine estrogena u krvotok okidač je aktivacijskog ciklusa za primitivne zametne stanice ili embrionalne stanice i pokretač razvoja onkoloških staničnih procesa.

Nepravilna enzimska regulacija ili nedostatan unos enzima

Enzimi i koenzimi glavni su katalizatori, drugi glasnici i nositelji svih metaboličkih i imunoloških staničnih procesa, nedostatak  proteolitičkih enzima u krvotoku uzrokuje teža oboljenja i razvoj onkoloških bolesti.

Nedostatak važnih nutrijenata

Nedovoljne zalihe u organizmu a, c , e vitamina mogu povećati smrtnost nakon teške traume ili operacijskih zahvata. Nedostatak magnezija, selena i cinka povećava rizik razvoja malignih stanica, infekcija i srčanih oboljenja. Vitamini i minerali zajedno sa enzimima i koenzimima, odgovorni su za pravilnu izgradnju i transkripciju RNA i DNA, te su izravno involvirani u sve imunološke i metaboličke procese stanica.

Infekcije

Ozbiljne infekcije mogu utjecati na fagocite (fagocitozu), uzrokovati koagulacijske probleme, neravnotežu makro i mikronutrijenata, nedovoljnu cirkulaciju krvi…

Izlaganje zračenju ili radijaciji

Oštećuje DNA i koštanu srž, narušava metaboličke i potiskuje imunološke procese, te može dovodi do onkoloških promjena u stanicama i većoj mogućnosti pojave ozbiljnih infekcija…

Toksično izlaganje

Nezdravoj prehrani transmasnim i zasićenim kiselinama, hormonima, teškim metalima, pesticidima, fungicidima, herbicidnim kemikalijama, konzervansima i fluoridima, potiskuje imunološki sustav i njegovu sposobnost mobiliziranja trenutačne reakcije.

Stres

Kada je dugotrajan izaziva u tijelu kontinuirano otpuštanje kortizona, koji uzrokuje potiskivanje imunološkog sustava, smrt živčanih stanica i pogreške pri uništavanju nenormalnih stanica, čime rizik od raka i ozbiljnih infekcija raste…

Starenje

Umanjuje sposobnost aktivacije imunološkog sustava i metabolizma, starenjem raste doprinos razvoju malignih procesa i podložnosti raznim infekcijama.

Maligne bolesti, nekonvencionalna teorija i praksa liječenja

Magnetska rezonancija rak dojke

Rak je elektro – kemijski poremećaj, koji nastaje na staničnoj, substaničnoj i međustaničnoj razini i sve terapije prirodne i nekonvencionalne medicine usmjerene su ka cilju ponovnog uspostavljanja pravilnih imunoloških i metaboličkih staničnih procesa, ne samo u malignim stanicama, nego i u cijelom organizmu. Pristup liječenju kroz imunološke i metaboličke terapije jedan je od najefikasniji način kako liječenja, tako i sprječavanja recidiva ili relapsa bolesti i metastatskog širenja raka.

1.) Rak ili maligni tumor razvija se od 3 do 12 godina.

2.) Rak ili tumor je imunološko – metaboličko – genski normalan stanični proces, koji se razvija na pogrešnom mjestu i nivou kompletnog organizma.

3.) Rak ili tumor je imunološka i metabolička reakcija organizma na vanjske ili unutarnje čimbenike, kada su ugrožene životne funkcije stanica nekog organa, samim time i cjelokupnog organizma.

4.) Rak ili tumor sačinjavaju anaerobne slabije diferencirane stanice visokog metaboličkog potencijala, etiologijom istovjetne embrionalnim stanicama ili primitivnim zametnim stanicama.

5.) Rak ili tumor uvijek nastaje kao reakcija na dugotrajni nedostatak kisika u tkivnom okruženju, svi ostali čimbenici samo su aktivatori onkoloških ili onkometaboličkih staničnih procesa.

6.) Rak ili tumor nije neizlječivi sistemsko progresivni stanični poremećaj.

7.) Rak ili tumor reverzibilni je imunološki i metabolički stanični, substanični i međustanični proces.

8.) Rak ili tumor efikasno se može liječiti promjenom čimbenika ugroze i upotrebom metaboličkih terapijskih protokola liječenja, snažnog substaničnog i međustaničnog djelovanja.

9.) Rak ili tumor je stanični proces, koji nije moguće izliječiti probadanjem, rezanjem, trovanjem i zračenjem.

10.) Rak ili tumor širi se organizmom i postaje agresor, posebno ukoliko je opasnim medicinskim terapijama jače oštećen imunološki sustav, koštana srž i stanični metabolizam.

11.) Rak ili tumor lako postaje fatalan nakon pogrešne metodologije liječenja ili nepravovremene metaboličke terapije, te bez ponovo uspostavljenih pravilnih elektro – kemijskih staničnih, substaničnih i međustaničnih procesa na razini cjelokupnog organizma.

Službeno medicinske hipoteze i praksa liječenja raka zloćudnih / malignih bolesti

hemoterapija slika

Stanice malignih tumora po svojoj su prirodi visoke metaboličke aktivnosti, nediferencirane slabije funkcionalne stanice, manje otporne od zdravih stanica na kisik, povišenu tjelesnu temperaturu, razne kemikalije, nutrijente, elektrolite, enzime, nebrojene supstance organske i anorganske prirode, brojne biokemijske tj. metaboličke procese, pa ipak često stanice raka usprkos zdravog inunološkog sustava uspiju razviti svoju zloćudnu proliferaciju, na žalost empirijska znanost za sada ne nudi adekvatna pojašnjenja tih procesa?!

Medicinska znanost dobro je upoznata sa mnogim imunološkim i metaboličkim mehanizmima i staničnim procesima u razvoju raka kroz hematologiju, biokemiju, molekularnu biologiju i biomedicinu, stoga se nameće opravdano pitanje, zbog čega je rak još uvijek tako ” zastrašujuće ” oboljenje, te službeno medicinski gotovo nesavladiv protivnik zdravlju i samome životu?

Statistike pokazuju da 1 od 3 osobe u industrijski razvijenim zemljama ima ili će u bliskoj budućnosti imati rak – zloćudno / maligno oboljenje / onkološku bolest. Rak je postao epidemiološka pošast novog doba i razvijenog svijeta, međutim zbog otrovnih zagađenja zraka, tla i vode raznim kemikalijama, nehumanih radnih i životnih uvjeta u industrijski slabije razvijenim zemljama, zabilježen je veliki porast broja malignih oboljenja / onkoloških bolesti. Još je prije desetak godina omjer onkoloških bolesti u slabije razvijenim zemljama i među autohtonim stanovništvom bio 1 : 1000, ukoliko nisu preuzimali urbane navike prehrane i življenja.

Medicinska znanost više od 100 godina probada, reže, truje i zrači tumore, nastala je posebna grana medicine onkologija, nebrojeni znanstveni sati utrošeni su u istraživanje mehanizma nastanka i pronalaženje lijeka protiv raka, enormne novčane svote uložene su u razvoj antitumorskih lijekova, pa ipak je liječenje ostalo gotovo isto kao prije 50 godina, dok zloćudne bolesti bilježe stalnu ekspanziju. U istraživanje raka – malignih tumora godišnje se ulaže mnogo novca, problematika i liječenje diže se na razinu nacionalnih ” biti ili ne biti ” pitanja, ali se razvijaju isključivo lijekovi za liječenje simptoma bolesti tzv. ” pametni kemoterapeutici / citostatici “, brži i jači radijacijski uređaji ili poštedniji načini kirurških tehnika ili lijekovi za liječenje (ublažavanje posljedica) nuspojava medicinskih terapija.

Najčešći oblici raka – karcinoma – zloćudnih tumora u svijetu

Mikrocelularni karcinom pluća

1. Tumor pluća – rak pluća – karcinom pluća

Rak pluća ili karcinom pluća i karcinom bronha glavni je uzročnik smrtnosti među tumorima muškaraca i žena. Karcinom pluća obično se razvija sa unutarnje strane bronhijalne cijevi uzrokujući njezino začepljenje, te može izazvati smetnje u disanju. Rak pluća razvija se i u blizini zračnih vrečica gdje u početku ne uzrokuje smetnje u disanju, a ponekad se zloćudni tumor pluća širi prema tkivu grudnog koša. U završnom stadiju bolesti zloćudne stanice karcinoma pluća napuštaju primarno sijelo i metastaziraju u druge dijelove tijela tj. tkiva. Karcinom bronha ili rak pluća brže se i opsežnije širi od većine zloćudnih tumora iz razloga bogate opskrbe pluća krvlju i limfom, krv i limfa odvodi zloćudne / maligne stanice u druge djelove tijela i tkiva.

Histološki tipovi stanica raka pluća – karcinoma pluća – tumora pluća;

Karcinom pločastih stanica ( epidermoidni karcinom pluća, planocelularni karcinom pluća ) nastaje od stanica koje oblažu zračne puteve i najčešći je oblik karcinoma pluća u 35 – 40 % bolesnika.

Karcinom velikih stanica ili NMC karcinom pluća razvija se u bronhima tj. u velikim stanicama i prisutan je u 15 – 20 % bolesnika.

Karcinom malih stanica ili MC karcinom pluća razvija se u malim stanicama i poznat je kao visoko zloćudan tumor, te je prisutan u oko 15 – 20 % bolesnika sa rakom pluća.

Adenokarcinom pluća nastaje u sluznici membrane zračnih puteva i bronhijalnim žljezdama, te je najčešći tip karcinoma koji ima izvorište u vanjskim slojevima pluća, prisutan je u 20 – 25 % bolesnika sa karcinomom pluća.

2. Rak debelog crijeva – karcinom debelog crijeva – tumor debelog crijeva;

Rak debelog crijeva ili karcinom debelog crijeva ili zloćudni tumor debelog crijeva ili kolorektalni karcinom uz rak pluća najčešći je oblik zloćudnog / malignog oboljenja, smrtnost toga tipa raka jednako je velika kao i kod karcinoma pluća, više od 90 % bolesnika starije je od 40 godina i histološki se otkrije adenokarcinom, dok se u preostalih 10 % bolesnika utvrdi karcinoid, leomiosarkom ili limfom, od raka debelog crijeva podjednako oboljevaju žene i muškarci.

3. Rak želuca – karcinom želuca – tumor želuca

Rak želuca ili karcinom želuca ili tumor želuca najćešći je maligni tumor nakon raka pluća – karcinoma bronha i raka debelog crijeva, kada je u pitanju rak želuca ili tumor želuca najčešće se radi o karcinomu želuca i javlja se dva puta češće u muškaraca nego u žena, vršne incidencije nakon 50 godine života, rijeđa je pojava karcinoma želuca prije navršene 30 godine života.

4. Rak gušterače – karcinom gušterače – tumor gušterače

Rak gušterače ili karcinom gušterače ili tumor gušterače najčešći je maligni tumor parenhimnih organa probavnog sustava. Najčešće je fatalan, vršna incidencija u dobi je oko 60 godina, a pojava bolesti rijeđa je u mlađih ljudi.

5. Tumor jetre – rak jetre – karcinom jetre

Rak jetre ili tumor jetre primarno je karcinom jetre, međutim najčešće se pojavljuje kao sekundarno oboljenje ili metastatski rak jetre, dakle prošireno metastatsko oboljenje sa lezijama u jetri. Primarni karcinom jetre je bolest češća u muškaraca nego u žena sa omjerom oboljevanja 5 : 1, i vršnom incidencijom između 40 i 60 godine. Etiologija primarnog karcinoma jetre nije razjašnjena, ali postoje dokazi nastanka hepatocelularnog karcinoma u osoba izloženih aflatoksinu, virusu hepatitisa, anaboličkim stereoidima i kod osoba sa cirozom jetre.

6. Karcinom dojke – rak dojke – tumor dojke

Rak dojke ili karcinom dojke ili tumor dojke maligna je bolest koja najčešće pogađa žene starije od 35 godina. Karcinom dojki glavni je uzročnik smrti kod žena između 40 i 45 godine života. Rak dojke ili karcinom dojke bolest je koja osim žena pogađa i muškarce, ali znatno rijeđe. Hormoni imaju znatnog udjela u razvoju karcinoma dojki, premda je uzrok bolesti nepoznat.

Godišnje u svijetu od raka umire enorman broj ljudi, ovdje su navedeni djelomično podaci umrlih od onkoloških bolesti u 2017 g. izvor podataka je Svjetska zdravstvena organizacija – WHO ;

Kina 3.852.693, Indija 1.843.344, SAD 760.740, Njemačka 209.000, Francuska 173.982, Engleska 166.966, Italija 149.220, Poljska 133.038, Španjolska 113.344, Mađarska 38.772, Srbija 33.520 itd.

U RH na godišnjoj razini 25 % svih preminulih ljudi umire od raka, statistički u 2017 g. dijagnosticirano je 29.800 novo oboljelih od raka,  14.980 preminulo je iste godine.

Hrvatska se statistički nalazi na 4 mjestu u Europi i katastrofalnom 6 mjestu na svjetskoj ljestvici učestalosti obolijevanja i smrtnosti od raka, još je poraznija činjenica da su onkološke bolesti u stalnom rastu u svijetu i kod nas, neovisno o tome što službena medicina poduzima u liječenju ili preventivi.

Npr. 2002 g. u SAD je od raka umrlo 554.000, a 2011 g. 760.740 ljudi, što je porast broja umrlih od 37.5 %, dakle efikasnost liječenja koju u javnosti prezentira službena medicina, statistički je potpuno kontradiktorna ?!

Tobožnji medicinski uzrok i aktualni krivac za nastanak zloćudnih / malignih bolesti u pravilu je alkohol, duhan, gensko naslijeđe i slično, ali što je sa bezbrojnim u općoj upotrebi ne testiranim i nedovoljno testiranim kemikalijama, pesticidima, bojilima, aditivima i konzervansima u proizvodnji hrane i pića, hormonima i stereoidima u uzgoju mesa, genski modificiranim prehrambenim proizvodima, raznim tehnološkim i geopatogenim zračenjima, što je sa upotrebom nanočestica ili nanotehnologijom sveprisutnom već desetljeće u pročišćavanju pitke vode, obući, odjeći, cjepivu, higijenskim potrepštinama, poljoprivrednom sjemenu, pesticidima i sve to bez ikakvih značajnijih toksikoloških ili drugih testiranja vezanih za dugoročni utjecaj na globalno zdravlje? Hrvatska je najveći europski potrošač kemikalija i pesticida u proizvodnji hrane!

Rak je sistemsko progresivno oboljenje ili poremećaj imunoloških i metaboličkih procesa stanice, te ga nije moguće efikasno liječiti bez primjene ispravne metodologije, probadanje, rezanje, kemoterapija i radioterapija spada u agresivne terapije simptoma bolesti, koje ne mogu imati realne veze sa efikasnim liječenjem i izliječenjem onkološke ili zloćudne bolesti / malignog oboljenja. Aspiracijska punkcija / biopsija i zračenje malignih tumora neopravdani su, upotreba kemoterapije bila bi donekle opravdana, ali u bitno manjim dozama i drugačijom metodologijom primjene. Kirurgija može biti opravdani izbor liječenja kod benignih tumora, ali u slučajevima malignih tumora jedino kao sredstvo spašavanja života, ukoliko su maligne tvorbe velike ili sprječavaju normalnu funkciju nekog od organa npr. tumor mozga koji vrši kompresiju na stijenku lubanje, tumor bronha koji uzrokuje komplikacije kod disanja, gastrointestinalni tumori koji sprječavaju razgradnju ili prolazak hrane kroz probavni trakt, itd.

Karcinom u ranom stadiju razvoja ima funkciju obrambenog mehanizma u organizmu, svaka anerobna stanica potencijalno postaje zloćudna maligna stanica tj. onkološka bolest

membrana proteinskog omotača kancerogena ćelija
membrana proteinskog omotača kancerogena ćelija

Život je posljedica složenih elektro – kemijskih odnosno, energetsko – biokemijskih tj. imunoloških i metaboličkih staničnih procesa, koji se konstantno događaju u cijelom organizmu i svakoj pojedinačnoj stanici. Rak – maligni tumor često postaje životna ugroza, ne stoga što je organizmu nesavladiv suparnik, već iz razloga što organizam svojim imunološkim i metaboličkim procesima štiti i popravlja stanice raka, ne prepoznajući ih kao mogućeg agresora, čime se jasno potvrđuju znanstvene činjenice, da su maligni ili onkološki stanični procesi sastavni dio normalnih biokemijskih tj. molekularnih i genskih procesa stanice.

Pojašnjenja važnijih imunoloških i metaboličkih staničnih procesa u etiologiji nastanka raka – karcinoma – tumora

1.) Kada nešto, bilo što djelovanjem unutarnjeg ili vanjskog čimbenika ugrozi ili ošteti stanice nekog organa ili uslijed dugotrajnog nedostatka kisika u tkivnom okruženju, budu potaknuti onkološki procesi i nekad normalne stanice da bi preživjele i sačuvale organ od daljnjeg oštećenja i moguće stanične apoptoze, prelaze u fazu djelomičnog ili potpuno anaerobnog režima rada tj. stanične fermentacije (Kao jedan od oglednih primjera funkcije imunološkog i metaboličkog sustava, možemo uzeti ciste, koje pokazuju jednak patofiziološki princip kao tumorske stanice, imobilizacijom mjesta oboljenja, mikroorganizama ili ozljede na način odvajanja i zatvaranja određenog broja ugroženih ili/i oštećenih stanica cističnim tvorbama).

2.) Obzirom da se kod onkoloških bolesti radi o za organizam normalnim staničnim procesima, tumorske stanice u krvotok preko receptora staničnih membrana ispuštaju molekularne signale (enzimi, proteini, peptidi), te imunološki i metabolički sustav štititi i popravlja oštećene i ugrožene stanice.

3.) Ukoliko imunološki i metabolički sustav riješi problem i uspije ” popraviti ” tumorske stanice, one se vraćaju u normalan aeroban režim, ukoliko ne uspije reparacija, anaerobne stanice nastavljaju putem receptora stanične membrane ispuštati biokemijske tj. molekularne signale, na što organizam počinje sa procesom oblaganja stanica fibrinogenom, odnosno fibrinom stvarajući novo vezivno tkivo (kolagen) oko tumorskih stanica, na takav ih način organizam izdvaja iz sustava u funkciji zaštite organa kojemu te stanice pripadaju od daljnje ugroze, oštećenja ili stanične apoptoze.

4.) Tumorske stanice kako ne bi ostale izolirane i da bi preživjele nastavljaju sa stvaranjem i ispuštanjem biokemijskih signala, te organizam u procesu angiogeneze ili/i vaskulogeneze iz postojećih krvnih žila ili/i endotelnih prekusorskih stanica koštane srži stvara nove stanice krvotoka u pravilu male žile odnosno kapilare, kako bi se novim vezivnim tkivom kolagenom obložene i iz sustava izolirane tumorske stanice mogle koristiti svim metabolički potrebnim procesima tj. opskrbom nutrijentima.

5.) Kapilarni sustav ne može obavljati funkciju velikih krvnih žila, stoga maligni tumor ubrzava metaboličke procese u organizmu, kako bi osigurao preživljavanje i staničnu opskrbu nutrijentima, što mu uspijeva prikazivanjem molekularnih signala na receptorima staničnih membrana tumora.            

Vezivno tkivo i mali kapilarni krvotok imaju zaštitnu ulogu za tumorske stanice, tako što sprječavaju velika imunosna antitijela poput makrofaga, T i B limfocita i NK stanica, da velikim krvotokom stignu do tumorske tvorbe i unište je ubrizgavanjem staničnih otrova citokina u tumorske stanice.

Ubrzanje metaboličkih procesa omogućuje rast, preživljavanje i širenje tumorskih stanica tijelom, ubrzani metabolizam temeljni je problem u svih onkoloških bolesti. Kada metabolizam ne bi bio ubrzan procesom glukoneogeneze / Corijev ciklus / brza glikoliza (resintetiziranje mliječne kiseline uz pomoć jetrenih enzima glikogena ili laktatdehidrogenaze / LDH ponovno u glukozu), stanice tumora bi uslijed gladovanja i energetske slabosti odumrle ili bi morale priječi u fazu hibernacije (G0-faza trajna ili privremena), kako bi se zaštitile od stanične apoptoze.

6.) Nakon što je maligni tumor uspostavio sve potrebne imunološke i metaboličke tj. onkološke stanične procese, ne mora nastati ili pak nastaje generalni problem za organizam, kada imunološke stanice tj. imunosna antitijela i antigeni počnu prepoznavati tumorske stanice kao agresora, zbog nekontroliranog rasta tumorske tvorbe i ugrožavanja drugih organa, te velike proliferacije nusproizvoda malignih metaboličkih procesa, toksina, mikotoksina i mliječne kiseline u krvotoku, tada u pravilu imunološki sustav više nije u stanju efikasno doći do tumorskih stanica i uništiti ih, jer su obložene i zaštićene vezivnim tkivom kolagenom, kapilarnim krvotokom i brojnim onkološkim staničnim, substaničnim i međustaničnim procesima.

7.) Sada bi na scenu mogao i trebao stupiti kisik, ali već dobro razvijene maligne stanice ne puštaju kisik i druge metabolički nepovoljne supstance u stanicu raka, zadržavajući ih u krvotoku preko električne propusnosti stanične membrane (stanične membrane raka – tumora imaju nižu vibraciju / elektromagnetsku frekvenciju od zdravih stanica). Enzimi gušterače nisu u mogućnosti obavljati razgradnju vezivnog tkiva oko stanica raka – malignog tumora – karcinoma iz razloga što ih nema dovoljno ili uopće u krvotoku, osnovni problem je što većina ljudi konzumira enzimski siromašnu prehranu, te endogeni enzimi gušterače budu utrošeni na fermentaciju enzimski mrtve hrane još u želucu i duodenumu,odnosno probavnom traktu.

Egzogeni

Egzogeni (vanjski) enzimi iz hrane na temperaturi do 42 stupnja celzija budu u potpunosti uništeni, tako da daljnja probava (molekularna razgradnja hrane) ovisi gotovo isključivo o endogenim (unutarnji) enzimima pankreasa i njihovoj aktivnoj sposobnosti u procesu fermentacije. Enzimi su uz proteine primarni gradivni elementi svih staničnih i substaničnih procesa, fizioloških, receptorskih i međustaničnih. Maligne stanice raka proizvode brojne enzime i onkoproteine u svojim zloćudnim / onkološkim procesima, koji služe ubrzanju metabolizma, zavaravanju organizma i zaštiti od imunoloških stanica, razgradnji vezivnog tkiva kolagena oko zdravih stanica, sve kako bi se lakše proširile organizmom i penetrirale druge stanice, limfu, krvne žile i osigurale daljnje širenje tj. onkogenezu ili metastaziranje.

Stanice raka – malignih tumora – karcinoma – sarkoma – leukemije – limfoma identične su embrionalnim stanicama po metaboličkoj aktivnosti i staničnoj diferencijaciji, zbog toga ih službena medicina naziva besmrtnim stanicama. Nalazi kliničkih patologa doveli su do zaključaka očite povezanosti stanica raka i primitivnih zametnih stanica ili embrionalnih stanica, uzimajući u obzir da se u tkivu tumora često pronalaze potpuno ili djelomično formirani zubi, nokti, stanice plućnog parenhima i drugih organa.

Primitivne zametne stanice ili embrionalne stanice posjeduju mehanizme kočenja i sprečavanja imuniteta majke da odbaci plod, organizam smatra embrio stranim tijelom ili agresorom, ukoliko embrionalne stanice ne uspiju zavarati i spriječiti imunološku reakciju u organizmu majke, te razviti staničnu odnosno molekularno biokemijsku (enzimsku) komunikaciju sa organizmom, dolazi do habitualnih pobačaja i nemogućnosti zadržavanja ploda tj. trudnoće.

Rak

Rak – maligni tumor – karcinom neovisno o tome što je njegov okidač, tvorevina je naših vlastitih genskih, dakle imunoloških i metaboličkih staničnih procesa, koji fiziološki funkcioniraju po principu reparacije stanica i zaštite ugroženih organa od vanjskih ili unutarnjih čimbenika ugroze, najveći problem i opterećenje organizmu predstavlja visoka metabolička aktivnost malignih stanica, koju omogućuje upravo sam organizam na elektro – kemijski poticaj stanica raka, kao i to što stanične membrane raka imaju do 8 puta više receptora glukoze, te sa uvećanjem tumorske mase i proširenošću organizmom stanice raka trebaju sve više energije, koju otimaju zdravim stanicama slabeći i intoksicirajući organizam. Tumor je simptom raka i on općenito ne ugrožava život oboljele osobe, osim u slučajevima kada se nalazi na mjestu gdje sprječava normalne fiziološke funkcije organa, krvotoka ili limfe.

Onkogeneza ili metastaziranje stanica raka

Onkogeneza ili metastaziranje stanica raka – malignih tumora – karcinoma predstavlja stvarnu opasnost i ugrožava život, niti kirurgija, niti kemoterapija niti radijacijska terapija ne sprječavaju mikrometastaze malignog tumora, jedino uravnotežen metabolički sustav i snažan imunološki sistem sposobni su zaustaviti metastaziranje stanica raka, te dovesti do ponovne uspostave pravilnih elektro – kemijskih staničnih procesa. Tumor se razvija godinama prije nego u pravilu slučajnom medicinskom pretragom bude otkrivena njegova prisutnost u organizmu, ukoliko se tumor nije dirao punkcijom, operacijom, radijacijskim zračenjem i kemoterapijom, često uopće nije ugrožavao životne ili fiziološke funkcije organizma.

Postoje izuzeci kao što su npr. akutne leukemije, tumor mozga ili moždanog debla, probavnog trakta, tumori nepoznatog primarnog sijela i sekundarni tumori čije širenje nije uzrokovano agresivnim medicinskim terapijama, već dugotrajnim utjecajem na organizam nekog od potencijalno brojnih štetnih čimbenika, koji nisu bili osviješteni, te se nije na vrijeme otklonila po život opasna ugroza. Više od 50 % muškaraca starijih od 70 godina premine sa rakom prostate, bez ikakvih medicinski utvrđenih fizioloških komplikacija uzrokovanih rakom, dakle nisu preminuli od raka nego sa malignim tumorom, što je medicinski ustanovljeno u obdukcijama kliničkih patologa.

Enzimi

Svi zloćudni tumori kada budu medicinski dijagnosticirani, prošli su sve onkološke faze razvoja, tada se u tumorskoj tvorbi nalaze milijarde zloćudnih stanica (1 cm tumora ima oko 10 milijardi maligno promijenjenih stanica), ukoliko se uzme u obzir da maligne stanice imaju do 8 puta više receptora za glukozu, dakle 10 milijardi tumorskih stanica u tumorskoj tvorbi od 1 cm ekvivalent je 80 milijardi zdravih stanica, kao dodatno opterećenje i povećanje potrebe organizma za glukozom tj. energijom. Rak – maligni tumor kod djece ima nešto drugačiju etiologiju i rjeđu stopu pojavnosti od raka u odraslih, potencijalno važan čimbenik nastanka raka kod djece nedovoljno je funkcionalan pankreas u proizvodnji i lučenju proteolitičkih enzima.

Pankreas fetusa u 56 danu počinje proizvoditi i lučiti probavne enzime, iako potreba za probavom nastaje tek po rođenju (22 poznata enzima pankreasa sudjeluje u staničnim procesima proteolize).

Tijekom razvoja fetusa enzimi pankreasa izravno su zaduženi za kontrolu rasta placente i kontrolu umnožavanja primitivnih zametnih stanica ili embrionalnih stanica, iz takovih fizioloških razloga tzv. procesa canibalaze, pankreas fetusa vrlo rano počinje proizvodnju i lučenje proteolitičkih enzima ; proteaze, lipaze, amilaze, deoksiribonukleaze, ribonukleaze, elastaze, gelatinaze, itd. Proteolitički enzimi pankreasa imaju temeljnu ulogu u molekularnoj razgradnji hrane i stanica, kao i protuupalni, reparacijski i regenerativni efekt u samim stanicama tj. u kompletnom staničnom tkivu.

Konvencionalno liječenje

Konvencionalno liječenje ne zaustavlja širenje raka, niti može postići reverzibilni učinak na maligne stanice, njihovo probadanje i rezanje suprotno medicinskim očekivanjima, tek pobuđuje daljnje agresivno širenje organizmom, kemoterapija i zračenje unište više zdravih stanica nego bolesnih, o urušenom imunološkom sustavu ili oštećenju koštane srži, nije potrebno niti govoriti. Operacijom, kemoterapijom i zračenjem moguće je većim djelom ili potpuno uništiti tumor, ali nije moguće zaustaviti maligni stanični proces tj. metastaziranje raka, smanjenje tumora fiziološki je gotovo nevažno u odnosu na zaustavljanje širenja i izlječenje raka, ne umire se od simptoma tumora, već od bolesti raka, efikasnim liječenjem malignog staničnog procesa smanjuje se i povlači njegov simptom tumor. Brojni svjetski renomirani liječnici i priznati znanstvenici jedinstvenog su stajališta, kako službeno medicinsko liječenje raka ne donosi izlječenje, te da čak do 4 puta duže žive ne liječene osobe uz bolju preostalu kvalitetu života, u odnosu na one konvencionalnim terapijama liječene.

Rak, tumor, karcinom, sarkom, leukemija, limfom, onkološke bolesti jesu imunološko i metaboličko oboljenje ili elektro – kemijski stanični i substanični poremećaj, te zahtijevaju cjeloviti ili sistemski terapijski pristup liječenja

cistična fibroza geni lečenje terapije

1.) Liječenje oboljelog organa

2.) Podrška i liječenje cijelog organizma

3.) Jačanje imunoloških ili obrambenih snaga organizma

4.) Regulacija metaboličkih staničnih procesa

5.) Energetski tretmani ili regulacija energetskih staničnih procesa

6.) Protuupalni suplementi

7.) Detoksikacija organizma i životnog ili / i radnog prostora (uklanjanje mogućih čimbenika ugroze)

8.) Tjelovježba ili fizička aktivnost

9.) Mentalno – duhovni pristup

10.) Detekcija i otklanjanje GPZ (uklanjanje iz djelokruga mogućih čimbenika ugroze)

11.) Oksigenacija organizma

12.) Svakodnevno izlaganje svjetlosti sunca i stanična proizvodnja D vitamina

Takav cjelovit i funkcionalan terapijski pristup naziva se liječenjem uzroka bolesti na staničnom nivou ili imunološke i metaboličke terapije, te spada u područje prirodne i nekonvencionalne medicine. Prirodna i nekonvencionalna medicina koristi u svojim terapijskim protokolima neinvazivna sredstva utemeljena na nutricionim suplementima i imunološko – metaboličkim tj. elektro – kemijskim staničnim procesima i takav terapijski pristup zahtijeva neki kraći vremenski period potreban za oporavak od onkološke / zloćudne bolesti, međutim postiže efikasne rezultate liječenja u pravilu onda kada službena medicina više ne nudi pomoć, osim eventualnog pokušaja ublažavanja akutnih simptoma bolesti tj. palijativno medicinsko liječenje ili skrb.

Službena medicina i simptomatsko liječenje raka – tumora – karcinoma – sarkoma – leukemije – limfomaa – zloćudnih / malignih bolesti

Najčešće korišteni službeno medicinski protokoli u liječenju malignih staničnih procesa;

1.) Punkcija / biopsija ili probadanje organa (uzimanje uzorka tkiva tumora radi citološke dijagnoze)

2.) Poštedna kirurgija (djelomično odstranjivanje organa i limfnih čvorova) ili radikalna kirurgija (odstranjivanje kompletnog organa ili više različitih organa, potpuno, djelomično ili kombinirano)

3.) Kemoterapija (oko 50 različitih kemoterapijskih protokola za oko 200 vrsta tumorskih oboljenja)

4.) Radijacijska terapija ili zračenje (frakcijsko ili kompletnog organizma)

5.) Hipotermija (pothlađivanje organizma)

6.) Hipertermija (zagrijavanje organizma)

7.) Hormonska i imunološka terapija (sintetski hormoni, imunoglobulini, interferoni, interleukini, faktori nekroze tumora,…..)

8.) Presađivanje koštane srži (uništavanje kompletne koštane srži kemoterapijom i zračenjem, kada je koštana srž uništena i imunološki sustav srušen na nulu, pristupa se presađivanju koštane srži)

Nažalost, podvrgavanje konvencionalnim terapijama liječenja malignih / zloćudnih tumora kirurgijom, zračenjem, kemoterapijom i ostalim protokolima ne zaustavlja širenje raka, dovodi do opasnog potiskivanja imunih i metaboličkih procesa, prije svega do težeg oštećenja koštane srži, čime se u širem kontekstu pogoduje malignoj proliferaciji, infekcijama i samoj toksičnosti oboljenja, bitno se umanjuju izgledi za ozdravljenje i ruinira kvaliteta preostalog života, samim time i dugoročno preživljavanje oboljelih.

Neovisne istraživačke studije i nepristrane statističke analize pokazuju, da ne postoji znanstveno opravdana osnova za konvencionalne terapije raka – tumora – karcinoma, kao što je radikalna kirurgija, kemoterapija i terapija zračenjem, te da takvo liječenje u pravilu nanosi više štete nego koristi.

Promišljeno rezoniranje ;

Rak – maligni tumor – karcinom niti je nastao u nekoliko mjeseci, niti će ugroziti život u mjesec ili dva, situacija gotovo nikada nije toliko hitna, da bi čovjek bio primoran odmah pristupiti agresivnom konvencionalnom liječenju, potrebno je oduprijeti se pritisku okoline i strahu od bolesti, ne treba vjerovati svemu što nam prezentiraju predstavnici službene medicine.

Svatko se može informirati i svojom glavom promisliti nakon saznanja što se sve u današnje vrijeme zna o malignim staničnim procesima raka, te donijeti razumnu odluku o svom liječenju. Strah za vlastiti život najveći je neprijatelj osoba sa dijagnozom raka, tjeskobu treba savladati čvrstim stavom i odlučnom željom o vlastitom izlječenju.

Rak se može efikasno liječiti prirodnim putem, promišljen čovjek isprobati će neku od imunoloških i metaboličkih terapija liječenja, koje prirodna i nekonvencionalna medicina koristi u svojim terapijskim protokolima, ukoliko se već nakon mjesec ili dva ne vide rezultati, ništa neće biti izgubljeno i još uvijek je moguće pristupiti službenom liječenju ili kombinaciji prirodnog i službenog liječenja.

Bez izgradnje imunološkog sustava i ponovno uspostavljene pravilne ravnoteže elektro – kemijskih ili metaboličkih staničnih procesa, teško da bilo kakvo liječenje može biti efikasno, što posebno vrijedi za oboljele od raka – tumora – karcinoma nakon prolaska kroz terapijske protokole službene medicine, za takve osobe izgradnja imunološkog sustava i regulacija metaboličkih procesa trebala bi biti obavezna domaća zadaća, pogotovo ukoliko su po liječničkoj dijagnozi u remisiji, medicinski je dobro poznato, da kirurgijom, kemoterapijom i zračenjem nije moguće zaustaviti širenje raka i uništiti niti približno sve maligne stanice, statistički velika većina bolesnika koji uopće uđu u fazu remisije, u pravilu oboljeva od sekundarne bolesti ili metastaza, za koje službena medicina ne predviđa terapijske protokole liječenja, kao što ih ne predviđa niti za maligni / zloćudni tumor sa nepoznatim sijelom, osim upotrebu palijativne medicine.

Pojam remisija aktualan je nakon kirurškog odstranjivanja tumora, njime se označava stanje bez uočljivih znakova oboljenja ili  prisutnih simptoma bolesti, remisija nipošto ne predstavlja stanje u kome je bolesnik slobodan od bolesti ili izliječen (životno je opasna zabluda o remisiji misliti drugačije). Konvencionalne terapije liječenja malignih bolesti snažno naruše imunološki sustav teško oštetivši koštanu srž, a ponovna izgradnja imunosnog sustava traje mjesecima i može potrajati godinama, te u tom vremenu bolesnik ima sve preduvjete daljnjeg širenja bolesti, imunogena antitijela i antigeni jedina su linija obrane, koja organizmu stoji na raspolaganju u borbi protiv onkoloških bolesti.

” Trebalo bi zabraniti i višestruko kazniti odstranjivanje raka rezanjem, paljenjem, probijanjem i ostalim đavolskim mučenjima, od prirode bolesti dolaze i od prirode dolazi lijek, ne od liječnika “

Paracelzus (Otac Toksikologije)

Patofiziološki mehanizmi i imunološko metabolički procesi u zloćudnim / malignim stanicama raka

Hipoksija

stanični režim bez dovoljno oksidacijskih procesa, počinje anaerobni proces fermentacije tzv. Corijev ciklus stvaranja stanične energije, što spada u normalne stanične procese.

Izgradnja vezivnog tkiva kolagena oko malignih stanica

fibrinogen je plazmin glikoprotein, pretvara se u protein fibrin i oblaže stanice raka – tumora stvarajući novo vezivno tkivo / kolagen, proizvodi ga jetra i kemijski spada u porodicu globulina, fibrinogen se pretvara u fibrin i oblaže svako stanično oštećenje u organizmu, dakle spada u normalne imunološke i metaboličke reparacijske procese stanica.

Angiogeneza i Vaskulogeneza     

proces stvaranja novih krvnih žila uz pomoć endotelnih prekusorskih stanica iz koštane srži ili / i iz postojećih krvnih žila.

Unos esencijalnih makro mikronutrijenata maligne stanice

stanice raka, tumora iz krvotoka osim glukoze i masti pojačano izvlače brojne vitamine i minerale potrebne za sintezu enzima, koenzima, kodiranje proteina i druge onkološke procese.

Mitohondrije i piruvat

mitohondrije su unutarstanične organele sa vlastitom DNA i prirodno prerađuju piruvat, ali uslijed nedostatka kisika u malignim stanicama nisu sposobne oksidirati molekule piruvata u ATP, tako su prisiljene gušiti se u mliječnoj kiselini, čime i same postaju deformirane i nefunkcionalne.

Glikolitički proces i anaerobna fermentacija glukoze ili brza glikoliza

piruvat se pretvara u mliječnu kiselinu i pomoću jetrenih procesa resintetizira se u ATP .

Stvaranje energije u malignim stanicama

zdrava stanica iz molekule glukoze stvara 36 ATP, tumorska stanica fermentacijom stvara 1.3 ATP iz molekule glukoze, oko 5% potrebne stanične energije. Adenozin trifosfat ili ATP nije jedino, ali je glavno unutarstanično skladište energije.

Toksini i mikotoksini u krvotoku

nusprodukti metaboličkog otpada malignih stanica i mikroorganizama iz stanica raka.

Infekcije, upale, oteknuća i bolovi

posljedica toksičnosti otpadnih tvari malignih stanica, tumor specifičnih antitijela i antigena, mliječne kiseline i odumrlih stanica raka, te njihovog nakupljanja u krvotoku i organima.

Onkogeneza ili metastaziranje – sekundarizam

metastaze su sekundarno nastale promjene koje nisu u izravnom doticaju sa primarnim tumorom i nalaze se u udaljenim tkivima (službena medicinska hipoteza). Iako konvencionalna medicina zastupa hipotezu o ne povezanosti aspiracijske biopsije ili punkcije tumorskog tkiva i operacijskih zahvata sa onkogenezom tj. širenjem metastaza na druge organe, takva hipoteza može biti samo djelom točna, obzirom na fiziološku funkciju imunološkog i metaboličkog sustava, koji svaku ozljedu tkiva popravlja potičući biokemijske procese (enzimi, proteini, peptidi) reparacije oštećenih stanica, što ujedno osigurava i nužno potrebno gorivo malignim stanicama za penetraciju krvnih žila, limfe i udaljenih organa. Nakon ozlijede kapsule i tkiva tumora punkcijom i kirurškim zahvatom, mikrometastaze mogu slobodno ulaziti u krvotok i limfu, te se širiti organizmom, ukoliko to prije nisu mogle. Maligni tumori često metastaziraju i bez agresivne medicinske intervencije, u pravilu već budu dijagnosticirani kao uznapredovali rak, što je slučaj u 70 % svih dijagnoza onkoloških bolesnika.

Kaheksija – Cahexia ili malnutricija

malnutricija, stanična izgladnjelost i odbacivanje normalnog tkiva

Stanični sat i njegove 4 faze

G1 – stanica sintetizira RNA, bjelančevine i enzime potrebne za sintezu DNA, sintetizira se DNA

G2 – stanica se priprema za podjelu, ponovo stvaranje RNA i bjelančevina, uvećanje volumena stanice

M – roditeljska stanica dijeli se na 2 stanice kćeri, koje odmah potom ulaze u G1 – fazu

G0 – prestanak podjele stanica, privremen ili trajan, dio stanica uvijek ostaje u pričuvi tj. hibernaciji

Apoptoza stanica

DNA programirana ili inducirana stanična smrt

Molekularna i genetička osnova raka – malignih tumora – karcinoma – sarkoma – leukemije – limfoma

molekularni hidrogen voda

Geni raka u stanicama proizlaze iz kratke DNA niti unutar zavojnice ili spirale, njihov je broj 274. To su izrazito zanimljive genske niti, obzirom da svako ljudsko biće unutar DNA zavojnice ili spirale sadržava specifične DNA niti. Te specifične DNA niti budu aktivirane i potaknute nedostatkom kisika u stanicama. Nakon što tijelo dosegne određenu nisku razinu kisika u tkivnom okruženju, ovi maleni geni se probude ili pobude na život i tada dolazi do formiranja stanica raka i zloćudnog ili malignog staničnog procesa. Stanice raka potom se lijepe za eritrocite i budu raznesene krvlju na različita mjesta u tijelu, gdje se deponiraju i prihvaćaju na druga tkiva i ulaze u limfni sustav.

U staničnom procesu nastanka raka – tumora na genskoj razini, uključene su 2 skupine gena, to su onkogeni i rak – tumor supresorski geni, obje skupine gena u normalnim zdravim okolnostima imaju važnu ulogu u regulaciji staničnog ciklusa (stanični sat) i staničnoj diferencijaciji.

1.) Normalna varijanta onkogena su protoonkogeni, skupina gena koji su evolucijski dobro sačuvani, što upućuje na njihovu važnost u organizmu. Promjena strukture ili funkcije protoonkogena naziva se aktivacijskim ciklusom, te se tada nazivaju onkogeni, dakle onkogeni su strukturno i funkcionalno promijenjeni protoonkogeni.

Protoonkogeni u normalnim zdravim okolnostima nadziru i reguliraju stanični ciklus, njihova promjena rezultira deregulacijom diobe stanica, djelujući na svim razinama stanice, membrani, citoplazmi i jezgri. Proteinski produkti protoonkogena tzv. onkoproteini reguliraju diobu stanica, činitelji su rasta, stanični receptori, drugi glasnici, transkripcijski činitelji i izvršitelji stanične diobe.

2.) Rak – tumor supresorski geni kodiraju proteine, koji inhibiraju stanični ciklus, te sudjeluju u nadzoru popravka oštećenja DNA. Struktura i funkcija supresorskih gena najčešće je izgubljena ili promijenjena u stanicama raka – tumora, gubitak funkcije supresorskih gena tipična je pojava u zloćudnih / malignih staničnih procesa.

Proteinski produkti supresorskih gena negativni su regulatori stanične proliferacije, gubitak njihove ekspresije u stanicama raka – tumora vodi k pojačanoj proliferaciji stanica, što ubrzava razvoj tumora. Rak – tumor supresorski geni imaju važnu funkciju u diferencijaciji stanica, na način da koče stanični ciklus, što je nužan preduvjet normalne stanične diferencijacije.

Napomene u svezi liječenja raka – tumora – karcinoma – sarkoma – leukemije – limfoma

Ukupno 95 % svih od raka, tumora, karcinoma oboljelih ljudi, prvo prolaze kroz agresivne terapije službene medicine, što je razumljivo obzirom na konstantno medicinsko održavanje psihoze straha u javnosti, iako bi daleko bolje rezultate liječenja sa manje nuspojava ili bez njih postigli, da su liječenje odmah započeli imunološkim i metaboličkim terapijama ili kombinacijom konvencionalnih i prirodnih / nekonvencionalnih terapija. Kada ne dođe do željenog poboljšanja zdravstvenog stanja ili izlječenja, te nastane progresija stanica raka tzv. metastaze ili sekundarno oboljenje, što je činjenica u većini svih slučajeva onkoloških bolesti, tada oboljele osobe odluče potražiti pomoć u okviru prirodne i nekonvencionalne medicine, gdje još imunološke i metaboličke terapije predstavljaju moguće efikasno riješenje za ozdravljenje od raka – malignih / zloćudnih tumora – karcinoma.

Bolesnik sa od raka oslabljenim i konvencionalnih terapija oštećenim organizmom treba što prije krenuti sa izgradnjom imunološkog sustava i oporavkom koštane srži, kako bi se šanse za izlječenje poboljšale, potrebno je ojačati proizvodnju i proliferaciju imunogenih antitijela i antigena, T i B limfocita, NK stanica, makrofaga i fagocita, razgradnju vezivnog tkiva oko stanica raka – tumora, acidozan organizam učiniti ponovno lužnatim, rješavati nekrotične stanice, toksine i mikotoksine iz krvotoka i limfe, potaknuti stanično disanje i pojačati proizvodnju stanične energije ATP  i  GTP.

Kada je krvotok preplavljen toksinima i odumrlim tumorskim stanicama, nastaje taloženje u krvnim sudovima, plućima, bubrezima ili jetri, to uzrokuje oteknuća i upale organa, stvaranje ascitesa i njegovo izljevanje u abdomen ili druga mjesta, a što ovisi o sijelu raka.

Nakupljanje ascitesa ili slobodne tečnosti (amonijak) posljedica je nemogućnosti jetre kao glavnog imunološkog organa, da obavi svoju funkciju čišćenja krvi, zbog oštećenja ili zakrčenosti toksinima, mliječnom kiselinom ili samog oboljenja jetre, što lako dovodi do septikemije ili jetrene / heparne kome.

Infekcije, upale organa, bolovi i ascites najčešće su komplikacije oboljelima od raka i uzrok su smrtnog ishoda u velikoj većini svih slučajeva zloćudnih bolesti / malignih oboljenja.

Važna napomena

Nije potrebno odustati od službenih medicinskih protokola liječenja raka – tumora – karcinoma, kako bi čovjek imao velike koristi od imunoloških i metaboličkih terapija i prirodnih suplemenata, dapače imunološke i metaboličke terapije i nutricioni suplementi iznimno su djelotvorni i onda kada se koriste u kombinaciji sa kirurgijom, kemoterapijom i zračenjem, prirodni suplementi nemaju štetnih i toksičnih nuspojava po organizam.

Imunološke i metaboličke terapije i nutricioni suplementi, funkcioniraju na način da pružaju podršku organizmu, pojačavaju djelotvornost kemoterapije, zračenja i kirurgije u liječenju, imunološki sustav postane mnogo snažniji i efikasniji u uništavanju i sprječavanju širenja stanica raka organizmom, toksično djelovanje kemoterapije i zračenja, te njihove nuspojave budu osjetno slabije ili potpuno reducirane.

Imunološke i metaboličke terapije i prirodni nutricioni suplementi nisu ni u kakvoj kontradikciji sa zračenjem, kemoterapijom i kirurgijom, ne poništavaju ili umanjuju učinak tih terapija, upravo suprotno, osjetno pojačavaju njihovu efikasnost.

Ukoliko se pogledaju statistike smrtnosti od raka nakon prolaska kroz službeno medicinsko liječenje, te se usprkos tome ne primjene imunološke i metaboličke terapije i prirodni nutricioni suplementi u borbi protiv raka, to je jednako borbi na život i smrt sa odlukom, da se borba odvija jednom rukom vezanom na leđima.

Borba sa rakom definitivno je ona bitka, koja se ni pod koju cijenu ne želi izgubiti.

Liječenje i oporavak imunološkog i metaboličkog sustava, te obnova elektro – kemijskih staničnih procesa kroz primjenu metaboličkih terapijskih protokola liječenja

1.) Upotreba jednog ili više tumorskih antagonista

2.) Pravilna antitumorska prehrana ili zdravstvena dijeta

3.) Unos esencijalnih makro i mikronutrijenata

4.) Vitamini i minerali u terapijski većoj i djelotvornoj količini

5.) Enzimi i koenzimi, posebno enzimi proteolize, koji imaju sposobnost razgradnje proteinskog vezivnog tkiva kojim su zloćudne stanice raka obložene i čime se štite od T i B limfocita i NK stanica (velike prirodno ubilačke stanice, 1 NK stanica u stanju je uništiti do 27 malignih stanica ubrizgavajući u njih stanične otrove citokine).

6.) Lagane fizičke vježbe uz pomoć kojih se krv obogaćuje kisikom, što je važno znamo li da su stanice raka hipoksične i metabolički funkcionalne jedino u okruženju bez kisika i dodatnih elektrona i protona, koji se oslobađaju u oksidacijskim procesima pretvaranja glukoze u energiju. Intenzivno vježbanje nije preporučljivo, jer dovodi organizam u dodatni nedostatak kisika, za organizam predstavlja anaerobni stres, oslobađa mliječnu kiselinu iz mišića u krvotok, gdje jetra procesom glukoneogeneze resintetizira mliječnu kiselinu ponovno u glukozu, što u daljnjem kontekstu hrani maligne / zloćudne stanice.

7.) Energetska medicina vrlo je važna, obzirom da zloćudne stanice raka otimaju glukozu zdravim stanicama uslijed stalne potrebe za energijom, iz tih razloga jedan od elementarnih problema u III, a posebno u IV stadiju bolesti kronični je nedostatak energije u tijelu oboljele osobe. Fermentacijom glukoze u energiju tzv. brzom glikolizom stanice raka proizvode 15-20 puta manje energije (oko 5% ATP)) od normalnih zdravih stanica, ali zato imaju do 8 puta više receptora glukoze.

Mitohondrije su stanične organele sa vlastitom DNA, zadužene za proizvodnju i skladištenje ATP i GTP stanične energije (mitohondrija ima od nekoliko stotina do nekoliko tisuća u svakoj pojedinoj stanici).

Generalni problem za oboljele od raka IV stadija nastaje kada organizam dugotrajno padne na nizak energetski nivo, jer više nije sposoban akumulirati dovoljno energije potrebne zdravim stanicama poradi velikog broja glukoze (energije) gladnih stanica raka, tada u organizmu započinje proces medicinski poznat pod pojmom Kaheksija (Cahexia).

U procesu Kaheksije jetra mora resintetizirati velike količine mliječne kiseline, koja je otpadni produkt anaerobne stanične fermentacije piruvata ponovno u glukozu (ne postoji potreba za unosom nutrijenata, stanice raka same sebe prehranjuju uz pomoć jetrenih procesa glukoneogeneze / Corijev ciklus, u tom procesu jetra troši oko 40 % energije potrebne organizmu za normalne stanične procese). Tijekom aktivnog procesa Kaheksije, bolesnici nemaju fiziološku potrebu za unosom hranjivih tvari.

Kaheksija je završna faza u oboljelih od raka, organizam se počinje hraniti tkivom mišića (veliki gubitak tjelesne mase), zatim stanicama mozga (simptomi su halucinacije), velika količina mliječne kiseline u krvotoku izaziva upale organa i bolove, prekidanje procesa kaheksije dosta je zahtjevno.

Organizam u procesu Kaheksije u doslovnom smislu umire od gladi i nedostatka životne energije, bez dovoljno energije organizam nije funkcionalno sposoban obavljati normalne stanične procese.

Kaheksija je fatalna za oko 65 % oboljelih od raka – malignih / zloćudnih tumora – karcinoma.

Tretmani / terapije energijom mogu prekinuti proces Kaheksije, posebno u kombinaciji sa određenim protuupalnim suplementima i tekućom hranom, te dovesti do smanjenja mliječne kiseline u krvotoku i ponovnog pokretanja probave odnosno, potrebe organizma za makro i mikronutrijentima.

Energetski tretmani snažno utječu na imunitet, pojačavaju energiju cijelog organizma, svojim elektro – magnetskim efektom uzrokuju pucanje staničnih membrana u tumoru i apoptozu stanica (manje stanica raka znači manje mliječne kiseline u krvotoku i manje glukoze tj. hrane stanicama raka), te na taj način dovode do bržeg izlječenja, zbog nabrojanih razloga nema daljnje potrebe naglašavati korisnost i svrhovitost energetske medicine u liječenju raka – tumora – karcinoma.

8.) Svakodnevni boravak na svjetlosti sunca i svježem zraku u trajanju od minimalno 60 minuta dnevno (ne treba biti odjednom), preporučljiv je radi proizvodnje organizmu važnog D vitamina.

9.) Radiestezijski pregled prostora gdje oboljela osoba provodi najviše vremena važan je dio u procesu liječenja raka – tumora – karcinoma, praksa je pokazala da do izlječenja bilo kojeg oboljenja teško dolazi, ukoliko osoba mnogo vremena provodi pod utjecajem geopatogenih zračenja (GPZ), a kada do izlječenja ili povlačenja bolesti i dođe, često se događa da nakon određenog vremenskog perioda iz remisije ponovno nastupi recidiv ili progresija bolesti.

GPZ su elektromagnetska zračenja zemlje (podzemne vode, mineralne žile, nafta, trafostanice, elektro vodovi, mob., tv, radio odašiljači) ili / i svemira tj. Hartmann – Curyevi čvorovi, zračenja su uvijek (+) ili (-) ionski nabijena, ukoliko je organizam pod dugotrajnim utjecajem zračenja svejedno da li (+) ili (-) i kojeg intenziteta, nastaje elektromagnetska neravnoteža u tijelu i elektro – kemijske promjene u strukturi i funkciji stanica.

10.) Detoksikacija organizma potrebna je i podrazumijeva uklanjanje svih toksičnih tvari iz blizine oboljele osobe, prestanak upotrebe istih i ukoliko je potrebno čišćenje toksina iz samog organizma.

11.) Protuupalni suplementi sastavni su dio metaboličkog liječenja iz razloga što kod raka – malignih / zloćudnih tumora – karcinoma često dolazi do oteknuća organa i infekcija, te takvo stanje opasno ugrožava život oboljelih.

12.) Duhovno – mentalni pristup važan je za oboljele, radi stjecanja pouzdanja u svoje izlječenje i održavanja vjere u više Jastvo, te radi pridržavanja svih stavki terapijskih protokola odabranih za svoje liječenje.

Imunološki i metabolički terapijski protokoli za liječenje malignih staničnih procesa raka – tumora – karcinoma – sarkoma – leukemije – limfoma

imuni sistem i msm prah
Ćelije imunog sistema

Terapije imunološkim i metaboličkim protokolima liječenja pomogle su nebrojenim teško bolesnim ljudima po cijelom svijetu u pravilu nakon što im je liječnik priopćio, kako medicina za njih više ne može ništa učiniti.

Kod prirodnog načina liječenja raka – tumora – karcinoma imunološkim i metaboličkim terapijama odgovor organizma u pravilu ne izostaje međutim, reakcije na liječenje mogu biti potpune ili djelomične.

Liječenje imunološkim i metaboličkim terapijskim protokolima nema gotovo nikakvih nuspojava, lako se podnosi i primjenjuje, a ukoliko se kombinira sa kemoterapijom, zračenjem i kirurgijom osjetno se pojača efikasnost tih terapija i poništavaju mnoge toksične nuspojave, osnažuje imunitet i pomaže u uništavanju i sprječavanju širenja stanica raka, malignih / zloćudnih tumora – karcinoma organizmom.

Empirijske činjenice ;

Rak je sistemski agresor i maligni stanični proces sa više od 200 imunoloških i metaboličkih poremećaja i simptoma, koji se simptomatski manifestiraju kao samostalni oblici bolesti i sami po sebi opasno ugrožavaju život oboljelih, te je za uspješno liječenje neophodan kompletan sistemski pristup i praktično poznavanje materije, kako bi se nanovo povratilo izgubljeno zdravlje!

Trenutno ne postoji niti jedan prirodni suplement, medicinski pripravak, dodatak prehrani ili farmaceutski lijek, koji bi kao samostalna terapija bio sposoban efikasno liječiti ili izliječiti rak.

Postoje mnogi poznati antitumorski suplementi, koji u sistemskom liječenju mogu pomoći u obnovi zdravlja, ali samostalno nemaju dovoljno aktivan i djelotvoran učinak na bezbrojne imunološke i metaboličke procese koji se događaju u zloćudnim / malignim stanicama!

Rak – tumor – karcinom kompleksna je imunološka i metabolička bolest i maligni poremećaj, koji se zbiva na genskoj razini staničnih, substaničnih i međustaničnih procesa (DNA, RNA, proteini, enzimi, peptidi) i jedino multidisciplinarni pristup i sistemski terapijski protokoli liječenja sposobni su napraviti razliku između maligne bolesti raka i obnove zdravlja!

Službena ili konvencionalna medicina do sada nije uspjela pronaći adekvatne terapijske protokole, djelotvorne pripravke ili lijekove za efikasno liječenje i izlječenje raka, malignih tumora, te se okrenula biomedicini odnosno, biokemijskom, molekularnom i genskom istraživanju i novo postavljenim ciljevima, kako pretvoriti rak iz agresivnog sistemskog oboljenja u kroničnu bolest, napomenimo da su za sada postavljeni ciljevi ostali na mnogobrojnim pokušajima, bez važnijih rezultata ili pomaka u liječenju.

” Liječnik nije nepogrešiv i stoga ne smijete u prihvaćanju njegova mišljenja biti pasivni. Radi se o vašoj budućnosti, Vi ste kao pacijent za nju najviše zainteresirani, Vi ste onaj koji njome može najviše dobiti, ali i najviše izgubiti. Ako vi kao pacijent možete donositi odluke, trebate odlučiti što za vas znači sretan i osmišljen život. Ne dopustite liječniku, kako god dobre nakane imao, da prigrabi to pravo “.

Dr. Eugene D. Robin (Matters of Life and Death)

Imunološki i metabolički terapijski protokoli koriste se u liječenju svih tipova zloćudnih / malignih oboljenja / onkoloških bolesti.

Liječenje i terapija ; raka dojke, raka kostiju, raka mozga, raka mjehura, karcinoida, karcinoma, raka grlića maternice, raka debelog crijeva, planocelularnog karcinoma pluća, karcinoma endometrija, raka jednjaka, Hodgkinov limfoma, leukemije, raka bubrega i nadbubrežnih žlijezda, raka jetre, melanoma, raka grla, multipla mijeloma, ne Hodgkinov limfoma, nemikrocelularni karcinoma pluća, adenokarcinoma, osteosarkoma, meduloblastoma, astrocitoma, glioblastoma, raka usne šupljine, raka jajnika, raka gušterače, raka prostate, raka rektuma, sarkoma, mikrocelularni karcinoma pluća, raka želuca, raka testisa, karcinoma i karcinoida timusa, raka mokraćovoda, raka maternice, vaginalnog raka, raka štitnjače, karcinoma bronha, raka duodenuma, plazmocitoma, itd. 

    Tumori kože

    Tumori kože su najčešći oblik tumora kod čovjeka. Procjenjeno je da se godišnje pojavi preko 1 milion novih slučajeva. Godišnja stopa svih oblika tumora kože se povećava iz godine u godinu pokazujući opću zabrinutost. Također je uočeno da približno polovica od svih građana koji dožive 65 godina tumor kože razvije barem jednom u životu

    Što su tumori kože?

    Tumori kože najčešće su dobroćudne izrasline i lijeće se kirurškim odstranjenjem. Na koži mogu nastati dva oblika karcinoma, a prognoze su vrlo povoljne. Za razliku od njih postoji druga po život opasna vrsta tumora koju nazivamo melanomi.

    Kada ćemo posumnjati da je rijeć o tumoru kože?

    Najčešći upozoravajući znak kožnog tumora je promjena u izgledu kože u obliku nove izrasline ili rane koja ne zacijeljuje.

    Koji su uzroci tumora kože?

    tumori kože podelaOsnovni razlog za dobivanje karcinoma kože je UV zračenje, najčešće od Sunca, ali takodjer može nastati i arteficijelno od upotrebe različitih izvora UV zračenja, kao što su lampe za kvarcanje ili odlazak u solarij te kreme ili losioni za dobivanje tena

    Da li su sve osobe jednako sklone dobivanju tumora kože?

    Svatko može dobiti karcinom kože bez obzira na tip kože, rasu ili mjesto življenja, ali rizik je vrlo velik kod slijedećih osoba:

    ● koje imaju bijelu put i lako dobivaju sunčane pjege
    ● koje imaju svjetlu boju kose i plave oči
    ● koje imaju veliki broj madeža
    ● koje imaju madeže neobična izgleda
    ● kojima je u obitelji već netko imao tumor kože
    ● koje na suncu lako pocrvene
    ● koje su u djetinjstvu imale opekotine od sunca
    ● koje provode puno vremena na suncu bez zaštite
    ● koje godišnje odmore provode blizu ekvatora ili na bilo kojem mjestu gdje je Sunce 
    jakog intenziteta
    ● koje su iz nekog razloga već lječene zračenjem

    Koji su osnovni oblici tumora kože?

    solarium opasnost od kancera

    1. Karcinomi
    a) Bazocelularni,
    b) Planocelularni

    2. Melanom

    Bazocelularni karcinom kakav je to tumor ?

    Informacije o preventivi

    Bazocelularni karcinom je najčešći tip karcinoma kože, no na sreću, on je i najbezopasniji i rijetko daje metastaze. 

    Vrlo sporo raste zbog čega ga mnogi zanemaruju, međutim kada se ne liječi on raste ispod površine kože prodire u dublje strukture kože, tkiva pa i u kosti gdje uzrokuje teška oštećenja naročito ako se nalazi na licu, osobito oko očiju.

    Da li se bazocelularni karcinom još nekako zove?

    Među dermatolozima i liječnicima uopće, skraćeno ime za Bazocelularni karcinom je Bazaliom

    Planocelularni karcinom je druga vrsta tumora kože. Zašto ga spominjemo? 

    Planocelularni karcinom: Najčešće se pojavljuje na donjoj usni, licu i ušima. Ponekad se širi u okolinu uključujući i regionalne limfne žljezde i unutrašnje organe. 
    Ukoliko se na vrijeme ne liječi daje metasteze i bolest završava fatalno za pacijenta.

    Ovdje se spominje karcinom. Kakva je to vrsta tumora?

    Karcinom je vrsta tumora koji počinje u stanicama koje pokrivaju organe u takozvanom epitelu.

    Zbog čega sominjemo bazocelularni i planocelularni tumor kože?

    To su dva najčešće tipa tumora kože, Bazocelularni karcinom obuhvaća više nego 90% svih kožnih tumora u Sjedinjenim Američkim Državama.

    Iz navedenog vidimo da to i nisu jako opasni tumori. Zbog čega se onda treba javiti liječniku?

    Vrlo je važno da se kožni tumori dijagnosticiraju u ranoj fazi i da se što ranije započne s liječenjem prvenstveno zbog toga što oni mogu zahvatiti i uništiti okolno tkivo, ali ako se ne liječe mogu metastazirati u druge organe i dovesti do smrti.

    Osim ova dva tumora spomenuli ste i melanom, kakav je to tumor?

    Bazaliom i planocelularni tumor ponekad se zovu nemelanomski kožni tumori. Drugi tip tumora koji se pojavljuje na koži je melanom, koji počinje u melanocitima (stanicama kože koje sadrže pigment).

    Što je onda melanom?

    Melanom je najopasniji oblik tumora kože. Najrjeđe se pojavljuje ali mu se učestalost pojavljivanja zadnjih godina enormno povećava. Melanom je sigurno najopasniji karcinom kože ali treba napomenuti ako se otkrije u ranom periodu on se može u potpunosti izlječiti. Ako se ne liječi adekvatno on se širi daje metastaze i dovodi do fatalnog ishoda.

    Zašto uopće spominjati tumore kože, da li su oni česti?

    Među stručnjacima koji se bave tim problemom postoji zabrinutost jer stopa pojavnosti i nemelanomskih i melanomskih kožnih tumora je mnogo češća i u porastu je u posljednjih deset godina.

    Kako se planocelularni karcinom dijagnosticira?

    Tumore najčešće dijagnosticira iskusni dermatolog kliničkim pregledom, a zatim se učini biopsija sumnjivog tkiva koje se šalje na mikroskopski pregled gdje se postavlja dijagnoza.

    Kako se tumori liječe?

    Tehnike za liječenje tumora su slijedeće:

    ● Kirurška ekscizija

    ● Radioterapija

    ● Kriokirurgija

    ● Kiretaža i disekcija

    ● Mohs mikrografska kirurgija

    ● Medicinske kreme koje

    a) napadaju tumorske stanice npr. 5%-fluorouracil – 5-FU, Efudex, Fluoroplex ili

    b) koje stimuliraju imuni sistem npr. Aldara krema.

    Kako se može spriječiti nastanak tumora kože?

    Glavni način spriječavanja je minimalna izloženost suncu i redovite kontrole kod dermatologa koje vam trebaju postati navika kao i redovito korištenje vodootpornih ili na vodu rezistententnih krema sa UVA zaštitnim faktorom SPF 30 ili višim.

    Zanimljivosti

    krema za sunčanje mazanje

    Riječ tumor ljudi isključivo povezuju sa zločudnim bolestima. No, tumor znaći »oteklina « pa liječici tumorom nazivaju sve izrasline na koži i u tijelu bez obzira je li rijeć o zločunom ili dobroćudnom tkivu, ili oteklini izazvanoj upalom. Dakle, ako netko sklopu svoje dijagnoze na latinskom jeziku, pronađe riječ tumor, ne treba odmah pomišljati na najgore! Tumori kože najčešće su dobroćudne izrasline i lijeće se jednostavno, kirurškim odstranjenjem.

    Ukratko

    Postoji nekoliko vrsta tumora kože od onih koji jedva da mogu dati metastaze do onih najopasnijih i po život opasnih. No za sve je zajednićko jedno, a to je da ih je potrebno što ranije dijagnosticirati i što prije početi lječiti. U prevenciji je također zajednićko svima da je neophodna stroga zaštita od Sunca bilo u obliku aplikacije fotozaštitnih krema, nošenja zaštitnih naočala, šešira sa velikim obodom ili odjeće dugih rukava.

    Pisao: Perica Ante, dr.med. dermatovenerolog

    Bazocelularni karcinom kože

    Bazocelularni karcinom kože (Carcinoma basocellulare, Bazaliom) je najčešći oblik kožnog tumora i zahvaća više nego 90% svih tumora kože uopće. To je rak stanica koje se nalaze na donjem dijelu najvišeg sloja kože, epidermisa. Te stanice koje sliće na keratinocite karakterizira infiltrativan rast u dublje slojeve kože i okolna tkiva.

    Koji su predispozicije za razvoj bazalioma?

    ●svijetla put – osobe svijetle boje kože i plavih očiju sklonije su pojavnosti bazalioma.
    ● izloženost suncu: postoji evidencija da za razliku od bazalioma planocelularni tumor nije povezan sa akumuliranim izloženošću suncu već se povezuje sa povremenom izloženošću jakom Suncu kao npr. tijekom godišnjeg odmora, osobito u djetinjstvu ili adolescenciji.
    ● godine starosti – učestalost raste s godinama, pa tumor češće zahvaća stariju populaciju

    Postoje li još neki rizični faktori za bazocelularni karcinom kože ?

    Na nastanak bazocelularnog karcinoma mogu utjecati i slijedeći činioci:

    ● Slabljenje imunog sistema,
    ● Dugotrajna bolest ili lječenje
    ● Rasa. Bazocelularni karcinom kože uglavnom zahvaća bijelce širom zemaljske kugle, dok ga rijetko nalazimo kod tamnoputih ljudi, a osobito je rijedak kod crnaca.
    ● Profesija. Bazocelularni karcinom je češći kod osoba koje se profesionalno izlažu suncu kao što su poljoprivrednici ili ribari.
    ● Mjesto stanovanja: Osobe što žive na dijelu Zemljine kugle gdje je veliko UV zračenje od Sunca sklonije su razvoju tumora. Tako npr. najviša stopa rasta kožnih tumora se nalazi u Južnoj Africi i Auistraliji, koja su područja koja primaju visok nivo UV zračenja.
    ● Godine starosti. Najčešće se kožni tumori pojavljuju poslije 50 te godine, ali sunčev štetan efekt počinje u ranim godinama. Prema tome zaštita bi trebala početi u još u ranom djetinjstvu .
    ● Terapeutsko zračenje, je zračenje koja se daje za liječenje drugih oblika tumora

    Koji djelovi tjela su najčešće zahvačeni bazocelularnim karcinomom?

    Lice je najčešća lokacija za bazaliomske lezije. Međutim oko 20% tih tumora se pojavljuje u području koja nisu izložena suncu kao prsa, leđa, ruke, noge i vlasište.

    Kako bazocelularni karcinom kože izgleda?

    Bazocelularni karcinom kože obično počinje kao mala kupolasto oblikovana izraslina promjera nekoliko milimetara koja je obično pokrivena sa malim površinskim krvnim žilama zvane teleangiektazije. Izraslina je obično blistava i prozračna ponekad opisana kao biserasta. Neki bazocelularni karcinomi primarno se pojavljuju kao ulkusni defekt na koži koji duže vrijeme ne cijeli, a neki bazoclularni karcinomi pak. sadrže melaninski pigment čineči tako da se više doima kao mladež.

    Koji su oblici bazocelularnog karcinoma?

    Uticaj ulja kanabisa na ćelije kancera kože

    Oblici bolesti:

    basalioma solidum (nodulare): najčešći oblik bolesti, javlja se čvorasta tvorba s      teleangiektazijama na površini

    basalioma ulcerosum: promjena karakterizirana pojavom defekata kože i erozija koje otežano i sporo zarastaju i povremeno krvare

    basalioma terebrans: promjena koja ima svojstva malignog tumora; raste invazivno u okolno tkivo uz često razaranje kosti

    Basalioma pigmentosum: promjena karakterizirana pojačanom pigmentacijom

    Basalioma superficiale obično se pojavljuje na prsnom košu ili leđima i izgleda više poput mrlje osjetljive suhe kože

    Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, a potvrđuje se histološkim nalazom.

    Kaže se da bazocelularni karcinom kože nije jako opasan tumor, zašto?

    Bazocelularni karcinom raste sporo, mjesecima ili godinama. Premda se širi na druge dijelove tijela metastaze su vrlo rijetke. Glavnu štetu bazaliom čini svojim lokalnim rastom kojim može oštetiti i izobličiti organe koji su u njegovoj blizini (oči, uši ili nos).

    Kako se bazocelularni karcinom kože liječi?

    Postoji puno načina za uspiješno liječenje tumora kože sa izgledima za uspijeh do 90% ili većim. Uglavnom se nastoje odstraniti ili uništiti tumor.

    Prilikom izrade plana liječenja potrebno je u obzir uzeti mjesto i veličinu tumora, rizik ožiljkavanja i godine života, opće zdravlje i povijest bolesti.

    Koje se metode koriste u lječenju tumora?

    Imiquimod krema za rak kože

    Metode koje se koriste za liječenje uključuju:

    ● Kirurško odstranjenje – tumor se izvadi van a oštećena koža se zašije

    ● Kiretaža i disekcija. dermatolozi ponekad koriste tu metodu, koja čini vađenje bazalioma upotrebljavajući žlici sličan instrument zvan kireta. Disekcija je dodatna aplikacija električne struje za kontrolu krvarenja i ubijanje preostalih tumorskih stanica. Koža cijeli bez šivanja. Ta tehnika je najbolje prikladan za male tumore u nekritičnim područjima kao trup i udovi.

    ● Radioterapija: radijacijsko lječenje se koristi za tumore kože koji se pojavljuju u dijelovima tijela koja je teško liječiti kirurški (lice).

    ● Kriokirurgija: neki doktori ostvaruju dobre rezultate sa smrzavanjem bazalioma. Tekući dušik se aplicira da smrzne i ubije abnormalne stanice.

    ● Mohs mikrografska kirurgija: Ime je pionirsko. Dr. Frederic Mohs tu tehniku odstranjenja kožnog karcinoma je bolje nazvao “ mikroskopski kontrolirana ekscizija“. Kirurgija vrlo pažljivo i precizno odstranjuje male dijelove tumora te ih pod mikroskopom ispituje tijekom operacije. Ishod rezanja i mikroskopskog ispitivanja je u besprijekornom izgledu tako da bazaliom može biti obilježen i izvađen bez da se zabrinjavamo oko odgovarajuće širine i debljine lezija. Ta metoda odstranjuje mali dio zdravog normalnog tkiva. Stopa ozdravljenja je vrlo visoka prelazeći 98%. Mohs micrografska kirurgija se koristi za velike bazaliome i za recidivirajuće bazaliome.

    ● Kreme koje napadaju stanice tumora

    – citostatske kreme 5-fluorouracil, Efudex, Fluoroplexy ili

    – kreme stimulatori imunog sistema kao što je Imiquimod (Aldara).

    Ove kreme se apliciraju nekoliko puta tjedno kroz nekoliko tjedana. Oni proizvedu brzu oštro ograničenu upalnu reakciju . Prednost te metode je da se izbjegava kirurški zahvat, lječenje se može provoditi kod kuće i može dati bolji kozmetički rezultat (bez ožiljaka). Nedostatak te metode je niska stopa izlječenja

    Kako se bazocelularni karcinom kože spriječava?

    ● Potrebno je da osjetljive osobe izbjegavanju izloženost suncu

    ● Samopregledi i redoviti pregledi kod lječnika opće prakse i dermatologa

    ● Ljudi koji već imaju neki oblik kožnog tumora bi se trebali češće kontrolirati.

    Čega se treba pridržavati u prevenciji tumora kože?

    Za dobru zaštitu od Sunca i njegova zračenja potrebno je:

    ● smanjiti izloženost Suncu za vrijeme bavljenja sportom i rekreacijom

    ● izbjegavati izloženost Suncu tijekom vrhunca zračenja (vrijeme oko podneva)

    ● nositi širok-obod šešir i čvrsto tkani zaštitnu odjeću za vrijeme boravka na Suncu

    ● koristiti vodozaštitu ili vodeno rezistentnu kreme za sunčanje sa UVA zaštitom SPF 30 ili višom.

    ● redovito se kontrolirati i odstranjivati lezije sumnjiva ili promjenjiva izgleda

    ● zaštitne kreme moraju se aplicirati svaka dva do tri sata, naročito poslije plivanja ili fizičke aktivnost kada se tijelo znoji i kada se čak i kreme za sunčanje označene kao vodootporne mogu isprati.

    Zanimljivosti

    Znanstvenici Američkog nacionalnog instituta za zdravlje u blizini Washingtona objavili su da su po prvi put uspješno izliječili rak kože korištenjem genske terapije. Stručnjaci su, naime, modificirali stanice imunološkog sustava kako bi se suprostavile melanomu, najsmrtonosnijem obliku raka.

    Limfociti, odnosno, bijele krvne stanice, obično se uspješno suprotstavljaju bakterijama i virusima, ali ne i raku. No sada, nakon višegodišnjeg istraživanja na 17 pacijenata s uznapredovalim rakom, stručnjaci su objavili da su postigli napredak. Ovom metodom potpuno su izlječena dva pacijenta, a drugi nisu u potpunosti izlječeni no u svojim tijelima imaju povećan broj bijelih krvnih stanica za suprotstavljanje raku nego ranije.

    Rezime

    Bazocelularni karcinom kože je najučestaliji tumor kože, vrlo rijetko metastazira, ali lokalno dože destruirati okolne strukture i unakaziti čovjeka. Najvažnija je kloniti se rizičnih faktora koji dovode do njegova nastanka od kojih je najvažnija zaštita od sunca i njegova zračenja kao i liječenje tumora dok je on još u početnoj fazi.

    Melanom kancer kože lečenje prognoza

    Melanom (lat. melanoma; ICD-10: C34) je maligni tumor koji se razvija kao rezultat maligne transformacije stanica kože melanocita. Te stanice embrionalnog su porijekla neuralnog grebena. Melanomi se u većini slučajeva javljaju na koži, no mogu nastati na bilo kojem drugom mjestu na koje stanice neuralnog grebena migriraju tijekom embrionalnog razvoja, poput gastrointestinalnog trakta ili mozga.

    Melanom predominantno zahvaća odrasle osobe, s vrhom incidencije u četvrtom desetljeću života, a nema značajne razlike u prevalenciji među spolovima. Rizik razvoja drugog primarnog melanoma nakon dijagnoze prvog je 3-5%.

    Melanom predstavlja sve veći problem kako je sve više ljudi njime zahvaćeno. Procjenjuje se da incidencija raste skoro 6% godišnje.

    Melanom je rijeđi nego drugi tipovi raka kože. Ipak, puno je opasniji ako se ne nađe rano. Uzrokuje većinu (75%) smrti povezanih s tumorima kože (48 000 smrti godišnje). Diljem svijeta se dijagnosticira godišnje 160 000 novih slučajeva melanoma. Trenutno, primjerice, u SAD-u 1 od 50 bijelaca, 1 od 1000 crnaca i 1 od 200 hispanaca razvije melanom u nekom trenutku svog života.

    Slično je i internacionalno – bijele populacije u Australiji, Novom Zelandu, Južnoj Africi imaju najveće incidencije, dok azijske populacije u Hong Kongu, Singapuru, Kini, Indiji i Japanu imaju niske stope incidencije. To sve skupa sugerira da bijelci u sunčanim područjima imaju veći rizik razvoja melanoma.

    Melanom rizični faktori

    melanom maligni tumor

    Pozitivna obiteljska povijest postoji u 5-10% pacijenata; u slučajevima gdje jedan srodnik boluje od melanoma, rizik se povećava 2.2 puta.

    Plave oči, crvena kosa, blijeda put; kožna reakcija na sunce (lako dobiva opekline od sunca); benigni i/ili displastični melanocitni nevi (broj ima bolju korelaciju nego veličina); imunosupresivna stanja (transplantacijski pacijenti, hematološke malignosti) – sve ove osobne karakteristike nose viši rizik.

    Također, izlaganje suncu tijekom života – često izlaganje UVB i UVA radijaciji također nosi viši rizik (nedavni dokazi ukazuju na to da je rizik melanoma viši u ljudi koji upotrebljavaju kremu protiv sunca – s obzirom na to da ona više blokira UVB zračenje, ljudi koji upotrebljavaju kremu za sunčanje mogu biti izloženi UVA zračenju više nego opća populacija, uz to da ti ljudi moraju biti izloženi suncu više nego opća populacija); mala zemljopisna širina, broj opeklina; uporaba solacija.

    Sindrom atipičnih madeža (prethodno nazivan B-K sindrom madeža, displastični nevus sindrom, obiteljski atipični multipli melanom madeža) – tijekom 10 godina, rizik razvoja melanoma je 10.7% u odnosu na 0.62% kontrole; viši rizik melanoma ovisno o broju zahvaćenih članova obitelji (gotovo 100%tni rizik ako 2 ili više srodnika imaju displastične nevuse i melanom).

    Patofiziologija melanoma

    Neki znanstvenici sugeriraju da su benigni melanocitični nevi markeri rizika melanoma, a ne direktni prekursori; ipak, vjeruje se da displastični nevi degeneniraju s vremenom u melanom. Vjeruje se da je lentigo maligna preinvazivni prekursor lentigo meligna malinoma, te da bar 5% lentigo maligna napreduje u malignu tvorbu.

    Klasifikacija melanoma

    Melanome se klasificira u 4 glavna tipa prema uzorku rasta. To su: površinski šireći melanom, nodularni melanom, lentigo maligna melanom i akralni lentiginozni melanom. Drugi neobičniji tipovi uključuju mukozni lentiginozni melanom, dezmoplastični melanom i verukozni melanom.

    Površinski šireći melanom

     Površinski šireći melanom
    Površinski šireći melanom

    Površinski šireći melanom čini oprilike 70% svih melanoma. Histološki, karakteristične stanice prisutne su u gnijezdima duž dermo-epidermalnog spoja, no također migriraju u stratum granulosum ili stratum corneum. Te stanice mogu invadirati papilarni dermis s inflamatornim limfocitnim infiltratom.

    Klinički, ovi se površinski šireći melanomi razvijaju iz prethodno postojećih displastičnih nevusa. Tipično, lezija se mijenja polako tijekom nekoliko mjeseci do godina. Obično su ravni no mogu postati nepravilni i izdignuti u kasnijim stadijima. Lezije su prosječno 2 cm u promjeru, sa zonama različitih boja i perifernim izbočinama, indentacijama ili oboje.

    Nodularni melanom

    Nodularni melanom kancer
    Nodularni melanom

    Nodularni melanom karakteriziran je ekstenzivnim vertikalnim rastom u dermis s minimalnom radijalnom komponentom. Èine otprilike 15-30% dijagnoza melanoma. Ovi su tumori tipično plavocrni, no može im nedostajati pigment u nekim okolnostima. Mogu nastati de novo, bez preegzistirajućih lezija.

    Lentigo maligna melanom

    Lentigo maligna melanom

    Lentigo maligna melanom predstavlja 4-10% svih melanoma. Na staničnoj razini, dermalne i epidermalne promjene od izlaganja suncu moraju biti prisutne. Histološki nalazimo hiperkromatske stanice nepravilna oblika koje tvore vretenaste tvorbe. Epidermis je atrofičan, dok dermis sadrži solarnu elastozu s kroničnim upalnim infiltratima. S kliničkog stajališta, lentigo maligna melanomi su obično veći od 3 cm, ravni, potamnjeli i započinju kao male pjegaste lezije.

    Javljaju se na suncu izloženim područjima (npr. licu i vratu starijih osoba). Znatne nepravilnosti ruba su prisutne. Lentigo maligni melanom obično se razvija unutar Hutchinsonove melanocitne pjege (lentigo maligna). Kada se debljina tumora i njegova lokacija uzmu u obzir, prognoza za ove melanome vjerojatno nije gora nego za druge podtipove.

    Akralni lentiginozni melanom

    Akralni lentiginozni melanom
    Akralni lentiginozni melanom

    Akralni lentiginozni melanom čini 2-8% svih melanoma u bijelaca i 35-60% svih melanoma u tamnoputih osoba. Prisutna je celularna proliferacija duž dermalno-epidermalne granice s mikroinvazijom u papilarni dermis. Stanice imaju povećanu produkciju melaninskih granula, koje ispunjavaju njihove dendritičke nastavke.

    Akralni lentiginozni melanom javlja se na dlanovima šaka, ispod ležišta noktiju i na tabanima. Mogu se javiti na dlanovima i stopalima kao ravne, oker ili smeđe mrlje s nepravilnim rubovima. Sublingvalne lezije mogu biti smeđe ili crne, s ulceracijama u kasnijim stadijima. Nema korelacije s gorom prognozom za ove lezije kada se uzme u obzir debljina tumora.

    Dezmoplastični melanomi 

     Dezmoplastični melanomi
    Dezmoplastični melanom

    Dezmoplastični melanomi čine otprilike 1% slučajeva melanoma. imaju tendenciju perineuralne invazije, osobito u glavi i vratu. Skloniji su lokalnoj rekurenciji no imaju nižu učestalost regionalnih metastaza.

    Simptomi melanoma

    Tipično, melanomske lezije su nepravilne konture i pigmentacije. Makularna područja koreliraju s radijalnom fazom rasta, dok izdignuta područja obično odgovaraju nodularnim agregatima malignih stanica u vertikalnoj fazi rasta.

    Pacijenti obično prezentiraju kožne lezije koje su se promijenile veličinom, bojom, konturom ili konfiguracijom. Akronim „ABCDE“ je obilježje međunarodnih awareness kampanja i može se upotrijebiti za pamćenje karakteristika koje upućuju na maligni melanom.

    Lezije mogu svrbiti, krvariti, ulcerirati ili razviti satelite.

    Potrebno je izvesti ekscizijsku biopsiju takvih sugestivnih lezija kako bi patolog mogao potvrditi dijagnozu – puna debljina kože esencijalna je za prikladnu histološku dijagnozu i klasifikaciju. Najvažniji prognostički indikator za stadij I i II tumora je debljina. Biopsija određuje i margine resekcije i koji su pacijenti kandidati za biopsiju sentinel limfnih čvorova i drugu dodatnu terapiju.

    Pacijenti koji imaju metastatsku bolest ili je melanom primarno na drugim sustavima (ne koži) imaju znakove i simptome povezane sa zahvaćenim organskim sustavom.

    Klinička klasifikacija melanoma

    No post found!

    Razvijene su dvije klasifikacijske sheme, jedna je utemeljena na vertikalnoj debljini lezije, a druga na anatomskoj razini invazije slojeva kože. Clarke klasifikacija danas se koristi samo za tanke (T1) melanome. Breslow klasifikacija točnije predviđa ponašanje tumora, stoga se češće koristi.

    Breslow klasifikacija:

    1. debljina 0.75 mm ili manja,
    2. debljina 0.76 – 1.5 mm,
    3. debljina 1.51- 4 mm,
    4. debljina veća od 4 mm.

    Clark klasifikacija:

    • razina I – zahvaća samo epidermis (melanoma in situ); nema invazije,
    • razina II – invadira papilarni dermis no ne papilarno-retikularnu dermalnu granicu,
    • razina III – invadira i širi papilarni dermis, no nema ga u retikularnom dermisu,
    • razina IV – invadira retikularni dermis no ne i subkutano tkivo,
    • razina V – invadira subkutano tkivo.

    TNM klasifikacija melanoma

    Primarni tumor
     
    pTX – primarni tumor se ne može procijeniti,
    pTO – nema dokaza primarnog tumora,
    pTis – melanoma in situ; zahvaća samo epidermis (CL I),
    pT1 – tumor 1 mm ili manje debljine, zahvaća papilarni dermis (CL II) (ili do papilarno retikularnog ruba – CL III); pT1b može značiti ili da je melanom manji od 1 mm s ulceracijom ili je manji od 1 mm no po Clarkeu je IV ili V),
    pT2 – tumor je 1.01 – 2 mm debljine,
    pT3 – tumor je 2.01-4 mm debljine,
    pT4 – tumor deblji od 4 mm i/ili invadira subkutano tkivo (CL V) i/ili sateliti unutar 2cm od primarnog tumora,
    pT4a – tumor deblji od 4 mm s ili bez ulceracije,
    bilo koji Ta – nije ulceriran.
    bilo koji Tb – ulceriran.
     
    Regionalni limfni čvorovi:
     
    NX – ne može se procijeniti jesu li zahvaćeni limfni čvorovi,
    N0 – nema metastaza u regionalnim limfnim čvorovima,
    N1 – metastaza u jednom limfnom čvoru,
    N2 – metastaze u 2-3 limfna čvora ili širenje melanoma u kožu prema obližnjem limfnom čvoru,
    N3 – metastaze u 4 ili više limfnih čvorova ili širenje melanoma u kožu prema području limfnih čvorova i u limfne čvorove,
    bilo koji Na – melanom se vidi samo pod mikroskopom,
    bilo koji Nb – melanom u limfnom čvoru vidljiv golim okom.
     
    Udaljene metastaze
     
    MX – ne mogu se procijeniti udaljene metastaze,
    M0 – nema udaljenih metastaza,
    M1 – udaljene metastaze,
    M1a – metastaze u kožu ili subkutano tkivo ili udaljene limfne čvorove,
    M1b – metastaze u pluća,
    M1c – metastaze u druge organe.

    Liječenje melanoma

    Terapija lijekovima upitne je vrijednosti, upotrebljava se kao dodatna terapija u uznapredovalim stadijima. Kirurška terapija za melanom utemeljena je na predviđanju rizika za lokalnu rekurenciju i metastatsku bolest i potencijalnu morbidnost operacije. Ako se lezija nije proširila izvan primarnog mjesta, potencijalno je izlječiva. Većina tih lezija su tanke (tanje od 1 mm ili CL I ili 2).

    Liječenje melanoma po stadijumima

    Za stadij 0 tumor se obilno izrezuje ili prethodno biopsira. Margina iznosi 0.5 – 1 cm za melanom in situ. Nije potrebna nikakva druga terapija.

    Za T1 leziju, dovoljne su margine izrezivanja od 1 cm, no lezije deblje od 1 mm zahtijevaju marginu od 2 cm. Studije ne upućuju na poboljšanje rekurencije ili preživljenja s većim marginama resekcije. Za lezije deblje od 1 mm, mnogi preporučuju istovremenu biopsiju sentinel limfnih čvorova širokoj resekciji.

    Za stadij II, preporučuje se kirurška resekcija s marginom od 2 cm. Ne poboljšava se rekurencija ili preživljenje s marginama većim od 2 cm (4-6 cm). Izvodi se i kompletna limfadenektomija na pacijentima sa sumnjom na metastaze u limfne čvorove – ekscizija svih limfnih čvorova u zahvaćenoj regiji. Treba razmisliti o biopsiji sentinel limfnih čvorova ako klinički pozitivni limfni čvoroi nisu prisutni.

    Uporabom plave boje, radioizotopa ili oboje navedenih ubrizganih u primarni melanom, prvi limfni čvor u koji bi se melanom proširio može se identificirati i biopsirati za patološku analizu. Ako je čvor pozitivan, onda su regionalne limfne metastaze vjerojatne i tada se mora napraviti kompletna disekcija regionalnih čvorova.

    Korelacija je utemeljena na debljini primarnog tumora. Ako je sentinel limfni čvor negativan, šansa je 99% da su svi drugi negativni. Taj postupak postaje standard zbrinjavanja tumora debljih od 1 mm.

    Za stadij III potrebna je lokalna ekscizija primarnog tumora s marginom od 2 cm. Nije dokazano bolje preživljenje sa širim resekcijskim marginama. Može biti potreban skin-grafting za zatvaranje defekta. U svakom slučaju je potrebno izvesti disekciju regionalnih limfnih čvorova pošto stadij III melanoma predstavlja i metastaze u limfne čvorove.

    Stadij IV je obično refrakteran na standardnu terapiju, stoga se obično pristupa samo klničkim ispitivanjima, tj. eksperimentalnim lijekovima. Najčešće se pravi palijativna kirurška resekcija u gastrointestinalnom traktu, mozgu, plućima ili kostima, s povremenim dugim preživljenjem. Metastatski limfni čvorovi također mogu biti palijativno otklonjeni. Radijacija može dati simptomatsko olakšanje za metastaze u kosti, mozak ili unutrašnje organe..

    Komplikacije

    Nemogućnost zatvaranja reza nije stvarna komplikacija, ipak, dehiscencija rane, nekroza kože ili oboje se mogu javiti od zatvaranja pod tenzijom. Infekcija rane je potencijalna komplikacija. Seromi i limfokele javljaju se u oko 27% slučajeva s disekscijom aksilarnih limfnih čvorova, a disfunkcija živaca i/ili bol u oko 22% slučajeva, te hematom u 1% slučajeva.

    Limfedema gornjih i donjih ekstremiteta može zakomplicirati disekcije aksilarnih i preponskih limfnih čvorova. Te komplikacije javljaju se u 2-39% slučajeva. Valja izbjegavati kompletnu resekciju pod svaku cijenu.

    Prognoza

    Loši prognostički faktori su sljedeći:

    • debljina tumora (gora prognoza za deblje lezije),
    • dokaz tumora u regionalnim limfnim čvorovima (stadij III bolesti),
    • veći broj pozitivnih limfnih čvorova,
    • prisutnost udaljenih metastaza (stadij IV),
    • anatomsko mjesto (lezije na trupu i/ili licu imaju goru prognozu nego lezije na ekstremitetima),
    • prisutnost ulceracije,
    • prisutnost regresije na histološkom pregledu (o ovome se još debatira),
    • muški spol.

    Za izražavanje prognoze koristimo relativnu stopu preživljenja, gdje se svatko tko umre od drugih razloga (nemelanomskih) ne računa. To se pokazalo kao točniji način opisa prognoze za ljude s određenim tipovima i stadijima raka. Naravno, ove se prognoze temelje na petogodišnjem preživljenju od trenutka dijagnoze i početka liječenja.

    • Stadij 0: petogodišnje preživljenje je 97%,
    • stadij 1: petogodišnje preživljenje je 90-95%. Ako biopsija sentinel čvora pokaže nalaz melanoma u limfnom čvoru, petogodišnje preživljenje pada na 75%.
    • Stadij IIA: petogodišnje preživljenje je otprilike 85%. Ako biopsija sentinel čvora da nalaze o melanomu u limfnom čvoru, petogodišnje preživljenje pada na 65%.
    • Stadij IIB: petogodišnje preživljenje je 72-75%. Ako biopsija sentinel čvora pokaže melanom u limfnim čvorovima, petogodišnje preživljenje pada na 50-60%.
    • Stadij IIC: petogodišnje preživljenje je približno 53%. Ako biopsija sentinel čvorova pokaže melanom u limfnim čvorovima, petogodišnje preživljenje pada na 44%.
    • Stadij III: petogodišnje preživljenje je približno 45%. Više je ako se melanom proširio samo na jedan čvor a niže ako se proširio na više od 3 čvora. Više je ako se širenje može vidjeti samo mikroskopski. Niže je ako je melanom ulceriran.
    • Stadij IV: petogodišnje preživljenje je približno 10%. Više je ako se proširio na kožu ili udaljene limfne čvorove. U ovom stadiju s udaljenim metastazama, ako je samo jedno metastatsko mjesto, jednogodišnje preživljenje je 36%, no pada na 13% sa 2 metastatska mjesta. Pacijenti s 3 ili više metastatskim mjesta esencijalno imaju 0% preživljenja u prvoj godini.

      Popunite polja ispod radi kontakta.

      Prirodni tretman za kancer kože

      Kancer kože nastaje kad ćelije započnu abnormalno razmnožavanje u svom mutiranom obliku. Svaki nenormalni rast ćelija kože se naziva kancer kože ali samo dva tipa su maligni.  Kancer kože može da nastane iz mladeža koji takođe predstavljaju promene na koži. Kancer kože možemo prepoznati u tri osnovna tipa a to su: melanom, karcinom bazalnih ćelija i karcinom skvamoznih ćelija.

      Metode lečenja kancera kože prirodnim putem

      Lečenje ovog oboljenja ima nekoliko metoda u svom osnovnom medicinskom obliku to su terapija operativnim zahvatom, radijacija, hemoterapija, fotodinamična terapija, biološka terapija koja pojačava delovanje imunog sistema. Činjenica je ta da većina ovih terapija narušava imuni sistem bolesnika i da stvaraju mnoge propratne efekte koji su ponekad i jači od efekata samog oboljenja. Iz tog razloga se preporučuje prirodna terapija za kancer kože.
      tumori kože pregled kod doktora

      Ulje semenki crne maline

      Ulje semenki crne maline  je prebogato antioksidansima i nekim jedinjenjenjima koja efektivno deluju na kancer.
      Semenke crne maline su nešto drugačije jer one ne samo da ubijaju kancer već i pojačavaju aktivnost imunog sistema. Ova osobina čini ulje semena maline potentnim alternativnim lekom i veoma moćnom prevencijom za rak.

      Ekstrakt patlidžana

      Ekstrakt patlidžana i njegova krema koja sadrži u sebi 10% solazodin rhamnosil glikozida ili takozvana BEC krema je klinički dokazano efektivan tretman za bazalni ćelijski karcinom, skvamozni ćelijski karcinom i keratozu.
      Od 1825 BEC je odlično sredstvo za suzbijanje malignih i benignih kožnih tumora. U ovu kremu su uključeni ekstrakti patlidžana, paradajza, krastavca, paprike i duvana.

      Ulje mirte

      Ulje mirte se koristi za lečenje raznih oboljenja. U jednom trenutku kroz istoriju jedan gram ulja mirte se plaćao jednim gramom zlata.
      Ogrančena su istraživanja na ovom ulju ali postoje dve studije u kojima je dokazano da ovo ulje uništava kancerogene ćelije. U ovim studijama je dokazana njegova efektivnost prema kanceru prostate , prema kanceru dojke a takođe i prema raznim oblicima kancer kože.
      Ulje mirte je generalno bezbedno za sve vrste kože. Za osetljiv kožu, može da se pomeša sa uljem kokosa i da se nanosi direktno na tumore.

      mirta

      Ulje tamjana

      ulje tamjana

      Ulje tamjana se koristilo hiljadama godina unazad za lečenje raznih bolesti i poremećaja. Nekoliko veoma opširnih kliničkih studija potvrđuju njegova lekovita svojstva kod kancera dojke i raznih tipova kancera kože.
      Postoji oko 17 aktivnih sastojaka u ulju tamjana i naučnici još uvek sa sigurnošću ne mogu da potvrde koji je odgovoran za uništavanje kog tipa tumora. Ulje tamjana može da budu ključni sastojak dugoročnog leka protiv raka.
      Za površinsko nanošenje uzmite oko 5 ml ulja tamjana, ulja mirte i ulja semenki crne maline i kombinujte ih sa oko 15 grama prirodne kreme od patlidžana ili za oralnu upotrebu sa oko 10 grama ekstrakta patlidžana. U ovu smešu možete dodati 2-3 kapi esencijalnog ulja lavande. Nanosite kremu ili uzimajte oralne sastojke dva puta dnevno za svoje površinske ili unutrašnje tumore.

      Suplementi koje bi trebale da koriste osobe obolele od kancera kože su:

      Vitamin D jedan od dokazano dobrih vitamina koji uništavaju kancer a takođe jedan koji se dobija provedenim vremenom na suncu. Provodeći vreme na suncu i uzimajući vitamin D3, pojačaće se imuni sistem koji će započeti uništavanje kancera.
      Pankreatični enzim ili pankreatin se uzima između obroka i na taj način postaje proteolitički enzim. Ovaj enzim povećava proizvodnju proteaze enzima za razgradnju proteina. Ovaj enzim se oslobađa u krvotok i on utiče na proteinski omotač kancera direktno ga razgrađujući. Na ovaj način proteaza pomaže imunom sistemu da se bori protiv kancera i da ga uništi jer zbog veoma debelog proteinskog omotača ćelije imunog sistema nisu u mogućnosti ćeliji kancera da nanesu štetu.
      Probiotici pomažu imunom sistemu jer 80% imunog sistema se nalazi u crevima. Iz tog razloga neophodno je održavati creva. Uzimanjem probiotika ćete izgraditi zdravu bakterijsku kulturu u vašim crevima.
      Selen dokazanu smanjuje mogućnost smrti ljudi obolelih od kancera kože za 50% a konzumiranjem se smanjuje 37% veličina maligniteta u organizmu.
      Kurkumin je dokazano dobar anti kancerogeni preparat. Kurkumin efektivno ubija kancerogene ćelije i smanjuje rast kancera. Studije su pokazale da je efektivan protiv kancera dojke, kancera creva, kancera želudca i kancera kože.