Štitna žlijezda štitnjača anatomija

Štitnjača ili štitna žlijezda (lat. glandula thyroidea) leži ispod m. sternothyroideusa i m. sternohyoideusa, anteriorno u vratu u razini C5-T1 kralježaka. Sastoji se primarno od lijevog i desnog režnja, anterolateralno od larinksa i dušnika. Relativno tanki isthmus povezuje režnjeve preko dušnika, obično anteriorno od drugog i trećeg trahealnog prstena. Štitna žlijezda okružena je tankom vezivnom čahurom, koja šalje dijelove vezivnog tkiva duboko u žlijezdu. Gusto vezivno tkivo učvršćuje čahuru za gornje trahealne prstenove. Izvan čahure je labava ovojnica koju tvori visceralni sloj pretrahealnog lista duboke vratne fascije.

Arterije tiroidne žlijezde

arterije tiroidne žlezde
Odnosi štitnjače. (A) M. sternothyroideus odrezan je kako bi se prikazali režnjevi normalne štitnjače. Isthmus leži anteriorno od drugog i trećeg trahealnog prstena. (B) Paratiroidne žlijezde su obično obavijene fibroznom čahurom na posteriornoj površini tiroidne žlijezde. (C ) Funkcionalni sloj vratnih organa, transverzalni presijek. Kod ove osobe je štitnjača asimetrično povećana.

Jako prokrvljenu štitnu žlijezdu opskrbljuju a. thyroidea superior i a. thyroidea inferior. Ove krvne žile leže između fibrozne čahure i labave fascijalne ovojnice. Obično prvi ogranak a. carotis externaea. thyroidea superior, silazi do gornjih vrhova žlijezde, probija pretrahealni sloj duboke cervikalne fascije i dijeli se u anteriorni i posteriorni ogranak koji uglavnom prokrvljuje anterosuperiornu površinu žlijezde. A. thyriodea inferior, najveći ogranak truncusa thyrocervicalisa (ogranak prvog dijela a. subclaviae), teče superomedijalno posteriorno odvaginae caroticae fasciae cervicalis (ovojnice a. carotis internae) kako bi došla do posteriorne površine tiroidne žlijezde.

Dijeli se u nekoliko ogranaka koji probijaju pretrahealni sloj duboke ovojnice vrata i opskrbljuje posteroinferiorni dio žlijezde, uključujući donje vrhove. Desne i lijeve superiorne i inferiorne tiroidne arterije puno anastomoziraju unutar žlijezde, osiguravajući joj obilan dotok krvi istovremeno omogućujući kolateralnu cirkulaciju između a. subclaviae i a. carotis externae.

Arteria thyroidea ima

arterija u grlu
Arteria thyroidea ima

Kod približno 10% ljudi, mala, neparna a. thyroidea ima polazi od truncusa brachiocephalicusa; ipak, može se odvajati i od luka aorte ili od desne a. carotis communisa. subclaviae ili a. thoracicae internae. Ova mala arterija penje se na anteriornoj površini dušnika, koji prokrvljuje, i nastavlja do isthmusa štitne žlijezde, gdje se grana te i njega prokrvljuje. Moguća prisutnost ove arterije mora se uzeti u obzir kada se izvode zahvati u središnjoj liniji vrata inferiorno od isthmusa jer je to potencijalni izvor krvarenja.

Vene tiroidne žlijezde

vene tiroidne žlezde
Disekcija lijeve strane korijena vrata

Limfna drenaža tiroidne žlijezde

Limfna drenaža tiroidne žlijezde
Limfna drenaža štitnjače, larynxa i dušnika

Limfne žile štitne žlijezde teku u interlobularnom vezivnom tkivu, obično blizu arterija; komuniciraju s mrežom limfnih žila u čahuri. Odatle, žile prolaze do prelaringealnih, pretrahealnih i paratrahealnih limfnih čvorova, koji se ulijevaju u superiorne (iz prelaringealnih čvorova) i inferiorne (iz pretrahealnih i paratrahealnih čvorova) duboke cervikalne limfne čvorove. Lateralno, limfne žile smještene duž gornjih tiroidnih vena ulijevaju se direktno u duboke cervikalne limfne čvorove. Neke limfne žile mogu se ulijevati u brahiocefalične limfne čvorove ili u ductus thoracicus.

Živci tiroidne žlijezde

Živci štitne žlijezde dolaze od superiornog, srednjeg i inferiornog cervikalnog simpatičkog ganglija. Dosežu žlijezdu kroz srčane i superiorne i inferiorne tiroidne periarterijske pleksuse koji prate tiroidne arterije. Ova vlakna su vazomotorička, ne sekretomotorna. Uzrokuju sužavanje krvnih žila. Endokrinu sekreciju iz štitne žlijezde hormonski regulira hipofiza.

Ciste ductusa thyroglossusa

Razvoj štitnjače započinje u dnu embrionalnog farinksa, na mjestu koje obilježava mali otvor – foramen cecum, u dorzumu postnatalnog jezika. Stoga, žlijezda u razvoju silazi od jezika u vrat, prolazeći anteriorno od hioidne kosti i tiroidne hrskavice kako bi dosegla konačnu poziciju anterolateralno od superiornog dijela dušnika. Tijekom silaska, tiroidna žlijezda pričvršćena je za foramen cecum ductusom thyroglossusom. Ovaj ductus normalno iščezne, ali ostaci epitela mogu stvoriti ciste duž bilo koje točke silaska štitnjače. Cista je obično blizu ili unutar tijela jezične kosti i tvori oteklinu na anteriornom dijelu vrata.

Ektopična štitna žlijezda

Rijetko se može dogoditi da se štitna žlijezda ne spusti od svog mjesta nastanka u jeziku, rezultirajući jezičnom štitnom žlijezdom. Nepotpuno spuštanje rezultira smještajem žlijezde visoko u vratu, na ili upravo ispod hioidne kosti. U pravilu, ektopična štitna žlijezda u medijalnoj ravnini vrata je jedino prisutno tiroidno tkivo. Povremeno, tiroidno žljezdano tkivo povezano je s cistom ductusa thyroglossusa. Stoga, važno je razlikovati ektopičnu tiroidnu žlijezdu od ciste kada se one odstranjuju. U suprotnom može doći do potpune tiroidektomije, ostavljajući osobu trajno ovisnu o tiroidnim lijekovima.

Akcesorno tiroidno žljezdano tkivo

Dijelovi ductusa thyroglossusa mogu ostati i stvoriti tiroidno tkivo. Akcesorno tiroidno žljezdano tkivo može se pojaviti bilo gdje duž embrionalnog tijeka ductusa thyroglossusa(primjerice, u timusu inferiorno od štitnjače ili u toraksu). Akcesorno tiroidno tkivo može se razviti u vratu lateralno od tiroidne hrskavice; obično leži na m. tyrohyoideusu. Iako akcesorno tkivo može biti funkcionalno, obično je nedovoljno veliko da održava normalne funkcije ukoliko se štitnjača otkloni.

Piramidni režanj tiroidne žlijezde

Približno 50% štitnih žlijezda ima piramidni režanj. Ovaj režanj, koji varira po veličini, širi se superiorno od isthmusa tiroidne žlijezde, obično prema lijevo od medijalne ravnine; isthmus može biti nepotpun. Snop vezivnog tkiva, često sadržavajući akcesorno tiroidno tkivo, može biti kontinuirano od vrha piramidnog režnja do hioidne kosti. Piramidni režanj i snop se razvijaju od ostataka epitela i vezivnog tkiva ductusa thyroglossusa.

Povećanje štitne žlijezde

Neplastično i neupalno povećanje štitnjače, osim varijabilnog povećanja koje se može dogoditi tijekom menstruacije i trudnoće, zove se gušavost. Gušavost je rezultat nedostatka joda. Česta je u određenim dijelovima svijeta gdje u soli i vodi nedostaje joda. Povećana žlijezda uzrok je otekline vrata koja može pritisnut dušnik, jednjak, i n. laryngeus recurrens. Kada se žlijezda povećava, može se povećavati anteriorno, posteriorno, inferiorno ili lateralno. Ne može se povećavati u superiornom smjeru zbog m. sternothyroideusa i m. sternohyoideusa. Žlijezda se kod gušavosti može proširiti i u područje ispod sternuma.

Tiroidektomija

Odstranjenje malignog tumora tiroidne žlijezde ili drugi kirurški postupci nekada zahtijevaju otklanjanje žlijezde (tiroidektomiju). U kirurškom liječenju hipertiroidizma, posteriorni dio svakog režnja povećane štitnjače obično se sačuva, a to je postupak koji se zove ‘gotovo potpuna tiroidektomija’, a to se radi kako bi se zaštitio n. laryngeus recurrens i n. laryngeus superior te se poštedile paratiroidne žlijezde. Postoperativno krvarenje nakon operacije štitne žlijezde može pritisnuti dušnik, otežavajući disanje. Krv se akumulira unutar fibrozne čahure žlijezde.

Ozljeda nervusa laryngeusa recurrensa

Ozljeda n. laryngeusa recurrensa je uvijek prisutna tijekom operacija vrata. Blizu donjeg vrha tiroidne žlijezde, desni n. laryngeus recurrens je blisko povezan s a. thyroideom inferior i njenim ograncima. Ovaj živac može preolaziti anteriorno ili posteriorno od ogranaka arterija, a može prolaziti i između njih. Zbog ovoga odnosa, a. thyroidea inferior se prikliješti lateralno od štitne žlijezde, gdje nije blizu živcu. Iako je opasnost od ozlijede lijevog n. laryngeusa recurrensa manja tijekom operacije zbog njegovog vertikalnog penjanja od gornjeg medijastinuma, arterija i živac su također blisko povezani blizu donjeg vrha štitne žlijezde. Promuklost je česti znak unilateralne ozljede n. laryngeusa recurrensa, ipak, privremena afonija ili ometanje fonacije te laringealni spazam mogu se pojaviti. Ovi znakovi obično su rezultat priklještenja n. laryngeusa superiora tijekom operacije, zbog pritiska nastalog skupljanjem krvi i seroznog eksudata poslije operacije.
Izvori:
Izvori:

  • Marušić A., Anatomija čovjeka, Medicinska naklada, 2002.
  • Moore K., Clinically Oriented Anatomy, Lippincott Williams & Wilkins, 2005.
 

Share

author

Miko Lamberto

Ja sam nutricionista sa 10 godina iskustva, neke od svojih zapažanja sam preneo u naš blog. Za najnovije vesti i informacije o prirodi i pridonom lečenju nas pratite.

Similar Posts

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

X