U ovom ćemo članku detaljnije opisati jedan od najčešćih uzroka napuhavanja a to je sindrom iritabilnog kolona (IBS).
Ono što je važno napomenuti jeste da je Sindrom iritabilnog kolona (irritable bowel syndrome) FUNKCIONALNI poremećaj crijeva, manifestira se grčevima i bolovima u abdomenu te proljevima ili/i zatvorom u odsutnosti organske, specifične patologije.
Zahvaćeno je debelo crijevo (kolon) i unatoč izrazitim tegobama IBS ne dovodi do trajnog oštećenja crijeva.
Još je davne 1892 godine Osler opisao pacijente sa abdominalnim tegobama (grčevi, proljevi, zatvor, sluz u stolici) i imenovao stanje MUKOZNI KOLITIS. Primijetio je povezanost te vrste kolitisa sa raznim psihičkim poremećajima.
Tradicionalno se dijagnoza iritabilnog kolona proglasi kad se isključe sve druge dijagnoze, ne postoji definitivan strukturalni problem tako da je i dalje IBS KLINIČKA DIJAGNOZA.
Manning je utvrdio 6 kriterija za dijagnozu IBS:
- Abdominalni grčevi praćeni učestalijim stolicama
- Abdominalni grčevi praćeni proljevastim stolicama
- Smanjenje boli nakon pražnjenja crijeva
- Abdominalno nadimanje/napuhanost
- Osjećaj nepotpunog pražnjenja crijeva
- Sluz u stolici
2006 godine su redividirani kriteriji za dijagnozu te je potrebno da pacijenti imaju tegobe najmanje 3 dana u mjesecu, barem 3 mjeseca uz 2 od gore navedenih simptoma.
Ima nekoliko varijanti IBS: 1) Sindrom iritabilnog kolona sa pretežno proljevastim stolicama 2) Sindrom iritabilnog kolona sa opstipacijom 3) IBS sa kombinacijom proljeva i zatvora 4) Sindrom iritabilnog kolona kod kojeg se izmjenjuju periodi opstipacije i proljeva.
Sindrom iritabilnog kolona uzroci
Postoji nekoliko teorija o uzroku IBS: od promjene motiliteta debelog crijeva, «hipersenzibilnosti» receptora u crijevima na podražaj i mnogo drugih.
Osobe koje boluju od iritabilnog kolona pojačano osjećaju i doživljavaju normalni motilitet i peristaltiku u crijevima a k tome češće pate od depresivnih i anksioznih poremećaja te isto tako mogu imati i učestalo mokrenje, nagon na mokrenje te noćno mokrenje.
U posljednjih se nekoliko godina govori i o mogućnosti mikroskopske upale crijeva: manji broj pacijenata ima povećani broj limfocita u sluznici debelog crijeva.
Popularna je i teorija rasta bakterija u tankom crijevu zbog čega se u nekim slučajevima preporuča terapija probioticima i antibioticima.
Učestalost IBS
Jedan od 5 Amerikanaca ima tegobe od strane iritabilnog kolona s tim da manjina dođe na pregled. Neke studije kažu da u svijetu barem 10-20 posto ljudi ima tegobe vezane uz IBS s tim da od 20-50% gastroenteroloških konzultacija otpada na ovu dijagnozu.
Češći je u žena (iako su u Indiji više pogođeni muškarci: 70-80 % oboljelih su muškarci) i to prije navršenih 35 godina života. Probavne tegobe koje se po PRVI put pojave nakon 40 te godine života je potrebno detaljnije obraditi te isključiti organski uzrok.
Simptomi sindroma iritabilnog kolona
Abdominalni grčevi i bolovi
- Osjećaj napuhanosti/nadutosti
- Pojačano stvaranje plinova/vjetrova
- Sluz u stolici
- Promjena u stolici: opstipacija/zatvor, proljevi praćeni grčevima, bolovima
- Osobe sa Sindromom iritabilnog kolona imaju češće i smanjen libido, fibromijalgiju, PMS, dispeptične tegobe (žgaravica, kiselina), učestalo mokrenje nevezano uz upalu urotrakta.
«ALARM SIMPTOMI» ( potrebna dodatna obrada: ne podržavaju dijagnozu iritabilnog kolona)
- Tegobe nastaju kod osoba starijih od 50 godina
- Noćne tegobe koje bude iz sna
- Gubitak težine i apetita
- Proljevaste stolice bez grčeva
- Masne stolice
- Krvarenje iz debelog crijeva
- Progresija simptoma
- Temperatura
Obrada i dijagnoza IBS
VRLO DETALJNA anamneza i pregled su ključni kod dijagnoze IBS
Laboratorijske pretrage: kompletna krvna slika, jetrene probe (AST, ALT; GGT; AP, bilirubin), elektroliti (Na, K , kalcij), TSH (hormon štitnjače), sedimentacija, CRP , šećer u krvi
Pregled stolice na okultnu krv (hemoccult)
Pregled stolice na parazite, bakterije, antigen na Giardiu lambliu (parazit) te testiranje na Clostridium difficile ako postoji sumnja na infekciju ovim organizmima
U nekim je slučajevima potrebno isključiti intoleranciju na laktozu (izdisajni test) i fruktozu (voćni šećer) te celijakiju (antitijela u krvi)
U slučaju da postoji sumnja u organski poremećaj n a osnovu laboratorijskih pretraga daljnja obrada može uključiti:
Rtg želuca te pasaža tankog crijeva: ovim se isključuju tumori i opstrukcija tankog crijeva, upalne i inflamatorne bolesti crijeva
Irigografija/kolonoskopija : pregledi debelog crijeva
Ultrazvuk žučnjaka
CT abdomena sa osvrtom na pankreas
Konzultacija gastroenterologa te eventualno psihijatra ili psihologa
Diferencijalna dijagnoza
Studenti medicine i specijalizanti interne medicine moraju proći «rešetanje» diferencijalnih dijagnoza. Što to znači? Znači da određeni simptomi mogu biti posljedica raznih bolesti i stanja i onda, na osnovu simtpoma, kliničkog pregleda, anamneze, laboratorijskih nalaza zaključujemo o kojoj se bolesti/stanju radi.
Diferencijalno dijagnoza IBS je duga: inflamatorna bolest crijeva (ulcerozni kolitis, Crohnova bolest), ishemija, endometrioza, akutna intermitentna porfirija, razni tumori probavnog trakta, celijakija, hipotireoza, alergije na hranu, infekcije parazitima, povišeni kalcij u krvi, intoksikacija olovom, anskiozna stanja i poremećaji….
Terapija
- Adekvatna hidracija (PIJTE VODU) , posebno kod osoba sa dominantnom opstipacijom
- Izbjegavati kofein, grahorke te mliječne proizvode; ako se sumnja na intoleranciju laktoze: može se jednostavno 7-14 dana ne konzumirati mliječno i vidjeti postoji li poboljšanje simptoma
- Izbjegavati masnu hranu, jesti redovito
- Redovita tjelovježba: u crijevima postoje mišići koje se može «trenirati»: 30 minuta tjelovježbe dnevno uz 10 tak trbušnjaka može pomoći smanjiti zatvor tako da se ubrza peristaltika
Hrana sa puno ostataka se u principu preporuča ali pažljivo kod onih koji naginju nadimanju i napuhavanju: sami isprobajte što je najbolje ZA VAS!
Medikamenti za Sindrom iritabilnog kolona
Za opstipaciju može pomoći redovito uzimanje vlakana, može se pokušati laktuloza svakodnevno uz puno tekućina.
Antikolinergici:mebeverin pomažu kod grčeva ali mogu pogoršati opstipaciju
Loperamid: može biti od pomoći kod proljevastih stolica, ne preporuča se dugoročno korištenje
Antidepresivi: obzirom da IBS često ide ruku u ruku sa raznim anksioznim poremećajima, depresijom i nervozom blokatori serotonina te triciklički antidepresivi (imipramin, amitrptyline). Razumljiv je otpor pacijenata uzimanju ovakove terapije ali moj je odgovor i preporuka:»nemate što izgubiti, osim tegoba!» Ako vam nije bolje ili imate nuspojave uvijek možete prekinuti terapiju», nema stvaranja ovisnosti niti navike, za razliku od benzodiazepina koji se konzumiraju redovito.
Psihoterapija, biofeedback, meditacija, vježbe opuštanja…
Specifični lekovi za IBS
ALOSETRON: je antagonist serononiskih receptora u crijevima.Kad je po prvi put izišao na tržište bio je povučen radi brojnih nuspojava tako da ga sada mogu propisivati samo specijalisti gastroenterolozi.
LUBIPROSTONE: odobren je u terapiji žena starijih od 18 godina koje boluju od IBS sa dominantim simptomom konstipacije: povećava stvaranje tekućine u crijevima i time olakšava pražnjenje.
ALTERNATIVNA TERAPIJA:
Akupunktura
Biljni preparati: pepermint je antispazmodik (relaksira glatku muskulaturu crijeva) i može kratkotrajno umanjiti tegobe
Probiotici: «dobre bakterije» koje su inače prisutne u crijevima te u jogurtu i raznim dodacima prehrani. Neka istraživanja pokazuju da osobe sa iritabilnim kolonom imaju manjak «dobrih bakterija» te redovito uzimanje probiotika može umanjiti simptome IBS: No, definitivnih studija u prilog tome još nema.
Biofeedback, tehnike relaksacije, masaža, meditacija mogu pomoći smanjiti stres.
Naučite što više možete o svom stanju: što više znate o svojoj bolesti, svom tijelu i dostupnim metodama liječenja to je bolje za vas: imajte vi kontrolu nad bolesti, ne ona nad vama!!
