Vitamini i minerali u prehrani
Proteini su esencijalni organski spojevi. Sastavni su dio svake stanice i nužni su za zdravlje organizma.
Osnovne jedinice građe svih proteina su aminokiseline. Proteini su nositelji brojnih fizioloških funkcija u organizmu:
-mnogi su proteini gradivni dijelovi stanica i tkiva
-nužni su za rast i obnovu organizma
-bez proteina nema kontrakcije mišića
-biološki katalizatori-enzimi su proteini
-mnogi hormoni (npr. inzulin, glukagon…) su proteini
-antitijela, kao bitan dio imunološkog sustava, su proteini
-velik dio hemoglobina- tvari potrebne za prijenos kisika tijelom, čine proteini
-opsin je protein mrežnice nužan u procesu vida
-proteini imaju ulogu u transportu hranjivih tvari stanici
-osiguravaju normalnu raspodjelu vode u tijelu
– održavaju acido- baznu ravnotežu
-služe kao izvor energije ( međutim, preporuča se energiju namirivati preko ugljikohidrata i masti )
Iz svega navedenog jasno je da manjak unesenih proteina može uzrokovati prestanak rasta, gubitak mišićne mase, oslabljen imunitet, slabost krvožilnog i dišnog sustava, te kao krajnu posljedicu i smrt.
Klasifikacija proteina
Moguće su brojne podjele proteina, međutim, s nutritivnog stajališta najzahvalnija je podjela na:
– proteine životinjskog porijekla
– proteine biljnog porijekla
Najčešći izvor proteina životinjskog porijekla jesu meso, riba, mlijeko i jaja. Ove namirnice sadrže punovrijedne ili kompletne proteine,što znači da sadrže sve esencijalne aminokiseline u dovoljnoj količini i smatraju se mnogo vrednijima od proteina biljnog porijekla, kojima vrlo često nedostaje jedna ili više esencijalnih aminokiselina. Posljedica nedostatka esencijalnih aminokiselina u prehrani jest nemogućnost stanice da sintetizira proteine.
Važni izvori bjelančevina biljnog podrijetla su mahunarke i žitarice. Bitno je napomenuti da je odgovarajućim kombiniranjem protena biljnog podrijetla moguće osigurati adekvatan unos i esencijalnih aminokiselina. Međutim, da bi se postigla puna vrijednost proteina biljnog porijekla, potrebno je znalački kombinirati proteine raznih biljaka kako bi se osigurale potrebne aminokiseline u dovoljnoj količini.
Konzumiranje puno proteina, kao što je to npr. slučaj u tzv. proteinskim dijetama sa niskim ili nikakvim unosom ugljikohidrata, je štetno. Među ostalim, takva prehrana izvlači kalcij urinom a to znači i izvlačenja kalcija iz kostiju. Takva dugotrajna prehrana može oslabiti kosti.
Preporuke za unos proteina
Kada govorimo o proteinima poželjno je držati se nekih smjernica:
-unosite raznolike proteine- svakodnevna uravnotežena i raznolika prehrana osigurat će sve esencijalne aminokiseline
-vodite računa o tome što dolazi ˝u paketu˝ s proteinima – mnoga hrana uz proteine sadrži i visok udio masti. Kada konzumirate meso držite se bezmasnih dijelova odnosno izbjegavajte vidljive masnoće. Odličan izbor je riba, meso peradi i obrano mlijeko.
-uravnotežite unos ugljikohidrata i proteina
Proteini i dijeta
Popularnost dijeta sa visokim unosom proteina i niskim unosom ugljikohidrata (npr. Atkinsonova i South beach dijeta), zahtijeva da se promotre utjecaji takve prehrane na zdravlje.
Popularnost dijeta sa visokim unosom proteina i niskim unosom ugljikohidrata (npr. Atkinsonova i South beach dijeta), zahtijeva da se promotre utjecaji takve prehrane na zdravlje.
U uravnoteženoj prehrani glavni izvor energije za organizam čine ugljikohidrati. Drastičnim ograničenjem unosa ugljikohidrata organizam počinje koristiti vlastite zalihe masti za dobivanje energije. Međutim, u pomankanju ugljikohidrata razgradnjom masti nastaju ketonska tijela koja se akumuliraju u krvi, a posljedica je ketoacidoza.
U ketoacidozi osjećaj gladi je oslabljen, znači da je i unos hrane smanjen, pa je moguć gubitak na težini. Međutim, javlja se i povećan rizik od brojnih zdravstvenih problema poput pojave bubrežnih kamenaca i zatajenje bubrega.
Osim ketoacidoze, dugotrajnim prakticiranjem dijeta sa visokim unosom proteina i niskim unosom ugljikohidrata javljaju se i druge negativne posljedice na zdravlje:
-osteoporoza: prehrana bogata proteinima izvlači kalcij iz kostiju koji se povećano izlučuje urinom, što nakon dugotrajnog konzumiranja rezultira povećanim rizikom od smanjenja gustoće koštane mase
-povišen kolesterol: hrana bogata proteinima životinjskog podrijetla bogata je i zasićenim masnim kiselinama i kolesterolom što kroz dulji period povećava rizik od bolesti krvožilnog sustava, ali i dijabetesa i nekih vrsta raka
Uz sve navedeno, ne smijete zaboraviti da je ovakva restriktivna prehrana često siromašna vitaminima i mineralima, mikronutrijentima esencijalnim za zdravlje.
Proteinska malnutricija
Proteinsko-kalorijska malnutricija (PEM) zajednički je naziv za niz deficitarnih, malnutricijskih stanja koji se pretežno javljaju u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju, najčešće u djece.
Dva najčešća stanja o kojima se govori su kwashiorkor (kvašiorkor) i marazam.
Kwashiorkor je stanje u kojem prvenstveno postoji deficit proteina, dok ukupni energetski unos može biti osiguran povećanim unosom ugljikohidrata. Zbog manjka proteina tekućina seli izvan stanica u intersticijske prostore, što se manifestira kao edem. Djeca koja boluju od kwashiorkora pothranjena su, otečena lica i trbuha, zaostaju u rastu, anemična su. Kosa im lako ispada, a po koži postoje pigmentirana i nepigmentirana područja. U slučaju infekcije bakterijama, virusima ili parazitima stanje se pogoršava. Bolest je smrtonosna ukoliko se ne liječi.
Marazam se javlja zbog smanjenog energetskog unosa uzrokovanog djelomičnim ili potpunim gladovanjem, iako udio proteina može biti u normalnim granicama. Javlja se ranije od kwashiorkora, u prvoj godini života u dojenčadi koje se hrani razrijeđenim kravljim mlijekom umjesto majčinim. Bolesnici izgledaju kao ˝kost i koža˝, mišići su atrofirani, česti su proljevi. Djeca su plačjiva i razdražljiva. U slučaju raznih infekcija zbog razgradnje proteina stanje se može pretvoriti u kwashiorkor. Marazam se može pojaviti i u starijih osoba koje zbog neadekvatne prehrane omršave.
Kako bi se djeca sa proteinskom-kalorijskom malnutrucijom oporavila i pravilno rasla i razvijala se, nužan je medicinski tretman, adekvatna prehrana, ali i dobri higijenski uvjeti.
