Osteoporoza je kronična bolest koštanog sustava, u kojoj kosti postaju slabe, krhke i sklone prijelomima. Sama riječ osteoporoza znači „porozna kost “.
Osteoporoza se razvija tijekom niza godina, a najčešće bez znakova bolesti. Zbog toga ju često nazivamo i tihom epidemijom. Danas je osteoporoza u razvijenim zemljama jedan od vodećih javnozdravstvenih problema. Na liječenje i zbrinjavanjene bolesnika sa osteoporozom troše se velika materijalna sredstva. Usprkos tomu čak i u najrazvijenijim zamljama svijeta liječi se najviše do 20% bolesnika sa osteoporozom.
Osteoporoza se do nedavno smatrala prirodnim procesom starenja. No tu nema ništa prirodno. Izgubiti na visini ili slomiti kost pri penjanju stepenicama ili pri kašljanju nije prirodan proces. Nadalje, osteoporoza nije samo vezana uz godine. Danas se osteoporoza dijagnosticira i u mlađih osoba sa određenim kroničnim bolestima ( opširnije kasnije ).
Isto tako do nedavno se smatralo da je osteoporoza bolest postmenopauzalnih žena . Međutim, trećina oboljelih od osteoporoze su muškarci (hrvatsko društvo za osteoporozu).
Tako dolazima i do podjele osteoporoze:
-Primarna (postmenopauzalna i senilna)
-Sekundarna (koju nevezano na godine nalazimo kod kroničnih bolesnika ili kao posljedicu uzimanja nekih lijekova ili kao posljedicu promjene načina života).
Započnimo sa malim osvrtom na povijest osteoporoze
Kod starih egipatskih mumija primjećeni su prijelomi kuka. To ukazuje da osteoporoza postoji već tisuće godina. Smatrana je kao neizbježan proces starenja. Stereotipi iz literature, umjetnosti i ostalih mediji tu su zabludu poticali prikazivajući starije osobe kao klimave, nesigurne, pognute i pogrbljene , često i sa grbom na leđima.
Tokom niza godina nova su otkriča promjenila razumijevaje osteoporoze, te vrlo složene bolesti koja ima utjecaj na sve aspekte zdravlja.
Za borbu protive osteoporoze nikad nije prerano i nikada nije kasno! Naime, izgradnja čvrstih kosti u mladosti važna je jednako kao i postupci koji usporavaju slabljenje kosti u starosti.
Osteopenija
Prije nego počnemo opisivati simptome osteoporoze, potrebno je objasniti pojam osteopenije.
Osteopenija je stanje smanjene mineralne gustoće kostiju u odnosu na normale vrijednosti. Neki liječnici nazivaju osteopeniju prekursorom osteoporoze (stanjem koje prethodi osteoporozi). Osteoporozu ne razviju sve osobe sa dijagnosticiranom osteopenijom (na nalazu denzitometrije), ali sve su one izložene velikom riziku da osteopenija prijeđe u osteoporozu.
Koštana se masa izgrađuje u mladosti i u doba spolne zrelosti. Količina koštane mase ustaljuje se oko 30-te godine. Nakon 40-te postupno se gubi, otprilike 0,5 do 1 % godišnje.
Osteopenija nastaje u žena nakon menopauze kao rezultat gubljenja hormona estrogena.
Može nastati i zbog načina života (i kod muškaraca i kod žena) kao naprimjer manjak vježbanja i kretanja, prevelika konzumacija alkohola, pušenje, produženo uzimanje lijekova kao glukokortikoidi (kod nekih bolesti kao npr. Astma) i dugotrajnog uzimanja lijekova za bolesti štitnjače. Osteopenija može nastati i u mlađih žena koje se bave intenzivno atletikom ili npr.maratonom, a isto tako i kod mlađih žene koje imaju problema sa bolestima pravilne prehrane (anoreksija, bulimija).
Osteopeniju treba shvatiti ozbiljno i nastojati spriječiti njen prelazak u osteoporozu.
Razlika između osteoporoze i osteoartritisa
Prije opisa simptoma osteoporoze također je potrebno spomenuti i razliku između osteoporozei osteoartritisa. Osteoporoza nije osteoartritis! Osteoporoza je bolest koja zahvaća kosti, dok osteoartritis zahvaća zglobove, dakle mjesta gdje se spajaju dvije kosti.
Kod osteoartritisa postoji oštečenje hrskavice koja služi kao amortizer između dviju zglobnih površina, te se oštećenjem hrskavice oštećuje i kost, i tada se pojavljuje bol i ograničenje kretnji u zglobovima. Tako nastaju deformirani zglobovi.
Za razliku od spomenutih vidnih znakova osteoartritisa, osteoporoza obično nastaje „tiho“, te je često prvi znak bolesti prijelom kosti.
Nadalje, važno je spomenuti da se osteoartritis i osteoporoza stanja mogu pojaviti i istodobno.
Siptomi osteoporoze
Gubitak koštane mase razvija se bezbolno tijekom više godina. U ranoj fazi bolesti nema vidljivih znakova niti simptoma, čak niti pri velikom gubitku koštane strukture.
Najčešči prvi znak osteoporoze je prijelom kosti pri redovnoj dnevnoj aktivnosti ili pri manjem padu ili naporu, kao na primjer dizanje lakšeg tereta, pri čemu se događaju kompresivni prijelomi kralješka sa simptomima: bol u leđima, gubitak tjelesne visine i pogrbljeno držanje.
Iako su uglavnom uzroci boli u leđima mišična napetost i artritis, ako vam je dijagnosticirana osteoporoza, takva bol može biti povezana i s osteoporozom te zahtijeva detaljan liječnički pregled
Osteoporoza često dugo ostaje neprepoznata, jer je to , kao što je to već rečeno, bolest bez karakterističnih simptoma i bez tipične boli.
Pa tako se podmukla bol i umor u leđima većinom zanemaruju, dok bi to zapravo trebalo pobuditi sumnju na osteoporozu, posebno u starijoj dobi.
Primarna osteoporoza
Primarna osteoporoza nastaje kao rezultat specifičnog procesa, iako se izravni uzrok ne prepoznaje, dok sekundarna osteoporoza(koja je rjeđa) nastaje kao posljedica poznatog uzroka, koji je uglavnom neka kronična bolest ili dugotrajno uzimanje nekih lijekova.
Dva najčešća oblika primarne osteoporoze su postmenopauzna osteoporoza i starosna osteoporoza.
Oba oblika mogu biti prisutna u iste osobe.
Postmenopauzna osteoporoza
Postmenopauzna osteoporoza nastaje za vrijeme ili nakon menopauze (kao što samo ime i kaže). Kako se smanjuje koncentracija spolnog hormona estrogena, tako i bolest napreduje.
U večine žena menopauza započinje oko 50 –tih godina života. Hormon estrogen je važan u procesu izgradnje kosti , tako da smanjenjem njegove koncentracije kost postaje poroznija.
Smanjenje estrogena se može javiti nekoliko godina i prije početka menopauze.
Ulazak u menopauza sa malom koštanom masom (osteopenija) može dovesti do bržeg stvaranja osteoporoze. Zato je početak menopauze zadnji čas da se poduzmu aktivne mjere u sprečavanju nastanka osteoporoze ako mjere nisu ranije započete. Do 70 –tih godina života žene izgube i do 50% koštane mase
Starosna osteoporoza
Svi ljudi sa starenjem gube koštanu masu, proces izgradnje kostiju se usporava a razgradnja ubrzava ili ostaje ista. Unutrašnja struktura kosti slabi, a vanjska se stanjuje. To je prirodna pojava starenja, no ako se izgubi previše koštane mase (što nije prirodno) dolazi do starosne osteoporoze. Obično se to stanje pojavljuje u dobi od 75godina. Starosna osteoporoza u žena je često povezana sa postmenopauznom osteoporozom.
Sekundarna osteoporoza
Sekundarna osteoporoza je uzrokovana drugim bolestima, lijekovima koji mogu ubrzati razgradnju kosti i nekim kiruškim zahvatima. Ovdje je važno spomenuti da muškarci obolijevaju također od osteoporoze ( pisati ćemo o tome kasnije) i to najčešće sekundarni oblik osteoporoze.
Uzroci sekundarne osteoporoze su bolesti endokrinih poremećaja kao npr. nedostatak spolnih hormona, porast razine paratireoidnog hormona , bolesti nadbubrežne žljezde, šećerna bolest tip I, bolesti probavnog trakta kao npr. Crohnova bolest, intolerancija laktoze, bolesti jetre, isto tako važno je spomenuti reumatoidni artritis, amenoreju (izostanak menstruacija ), dulje razdoblje nepokretnosti zbog bolesti, ili prevelika fizička aktivnost kao npr. u mlađih atletičara.
Od lijekova kao uzroka sekundarne osteoporoze treba spomenuti kortikosteroide, antikonvulzive, lijekove za bolesti štitnjače, lijekove za bolesti želuca,neki hormonski inhibitori (za liječenje tumora) a od kiruških zahvata uzrok sekundarne osteoporoze može biti transplantacija organa , operacije želuca i gornjeg probavnog trakta.
Pri određivanju točnog stanja i prognoze osteoporoze treba gledati i na druge uzroke: struktura kosti , način života , navike, spol i dob.
Denzitometrija u dokazivanju osteoporoze
Što je denzitometrija?
Denzitometrijom se mjeri količina koštanog tkiva u određenom dijelu tijela, obično u donjem dijelu kralješnice, u kuku, podlaktici ili petnoj kosti.
Liječnici koriste denzitometriju kako bi mogli procijeniti rizik od prijeloma i je li potrebno liječenje.
Što denzitometrija pokazuje?
Denzitometrija bilo koje kosti može predvidjeti sveukupni rizik od prijeloma kosti. Količina koštanog tkiva koja se mjeri često se naziva “gustoća kostiju”.
Gustoća kostiju se razlikuje kod ljudi kao i primjerice visina, ali što je manja gustoća kostiju to je veći rizik od prijeloma. Denzitometrija je puno učinkovitija metoda za određivanje gustoće kostiju od rentgenske snimke iako neki umjesto toga koriste ultrazvuk.
Što je denzitometrija određenih dijelova?
Denzitometrija određenih dijelova je mnogo prikladnija metoda za neke bolesnike. Denzitometrija kuka, na primjer, bolje predviđa prijelom kuka ali neki bolesnici se ne mogu namjestiti u položaj za obavljanje te pretrage.
Denzitometrija podlaktice je brza i precizna ali se ne može obavljati kod osoba koje su prije imale prijelome zgloba šake ili koje boluju od nekih tipova artritisa.
Denzitometrija kralješnice ponekad daje lažne rezultate kod osoba starijih od 60 godina ili kod ljudi koji su premršavi ili debeli.
Koliko često je potrebno raditi denzitometriju?
Jednom izvedena pretraga je dovoljna za većinu ljudi kojom se procijeni budući rizik od prijeloma. Ponovljena denzitometrija može biti potrebna nakon dvije do tri godine, ako je potrebna nova odluka o liječenju.
Denzitometrija se obavlja svake dvije do tri godine kod ljudi koji primaju kortikosteroidnu terapiju.
Znači smanjena gustoća kostiju uvijek osteoporozu?
Ne, neka druga stanja mogu uzrokovati smanjenu gustoću kostiju i također mogu uzrokovati prijelome. Tu spadaju osteomalacija (manjak vitamina D), prekomjerna aktivnost nekih žlijezda, neki poremećaji probave, i bolest lomljivih kostiju (osteogenesis imperfekta) te neka nasljedna stanja koja uzrokuje prijelome u djetinjstvu.
Važno je pronaći te probleme jer zahtijevaju različite načine liječenja.
Dijeta i ishrana za osteoporozu
Kalcij
Osim građe kostiju, kalcij ima vrlo važnu ulogu u pravilnom radu mišića, srca i živaca, te normalnom zgrušavanju krvi. Nalazi se u svakoj stanici našeg tijela, premda se oko 99% ukupnog kalcija nalazi u našim kostima, koje služe kao skladište kalcija u organizmu.
Vitamin D
Za njega se kaže da «otključva vrata kalciju» jer održava koncentraciju kalcija u krvi i povećava apssorpciju kalcija iz tankog crijeva. Ako nema dovoljne količine vitamina D, opada koncentracija kalcija u krvi.Za opskrbu vitaminom D najvažniju ulogu ima sunce. Pod utjecajem sunca proizvodi se oko 90% potrebnih količina vitamina D u orgnaizmu. Stručnjaci preporučuju izlaganje lica, ramena i ruku sunčevu svjetlu 10-15 minuta dva do tri puta tjedno, bez obzira na godišnje doba.
Fosfor
Prisutan je u većini hrane kao što su meso, perad, riba, jaja, mliječni proizivodi, lješnjaci, mahunarke, žitarice i žitne pahuljice. fosfor je važan za normalan razvoj i funkciju kosti i tkiva. U posljednjih 20 godina npr. u Americi je porastao unos fosfata u prehrani za više od 15% zbog povećanja potrošnje hrane s adivitima i gaziranih pića (stvaraju se nezdravi fosfati).
Bjelančevine
Su građevni elementi kostiju i važni za građu i obnavljanje tkiva. Potrebne su za zacjeljivanje prijeloma i normalan rad imuno sustava.Preporučena dnevna količina iznosi 44 grama za žene i 56 grama za muškarce. To znači:56 grama = 2 velike šalice mlijeka i 150 grama mesa.
Korisni savjeti za povećanje unosa kalcija
Saznanje o tome koja je hrana bogata kalcijem koristite u vašoj svakodnevnoj prehrani, te pokušajte uz svaki obrok dodati barem jedan obrok hrane bogate kalcijem.
Tri obroka dnevno osigurat će vam najmanje 900 mg, u odnosu na dnevnu potrebu od 1200 do 1500 mg.
a) Porcija od 2 šalice obrane juhe s mlijekom (može i sojinim) osigurat će vam barem 300 mg kalcija
b) Zobena kaša s 1 dcl mlijeka osigurat će vam 150 mg kalcija
c) Običan jogurt (2 dcl) u prosjeku sadrži 450 mg kalcija;
d) Jedna šalica kuhanog zelenog povrća (kelj, špinat, crveni kupus) sadrži 200 mg kalcija
e) Dodavajući 3 mg mlijevenih badema u salate ili variva,osigurat ćete dodatnih 50 mg kalcija
f) Većina jela od soje sadrži mnogo kalcija:
g) Jedna šalica sadrži oko 260 mg kalcija;
h) čvrsti tofu sadrži 860 mg kalcija na ½ šalice;
Hrana bogata kalcijem
Mliječni proizvodi
a) Jogurt, obično, malo masni (1 šalica, 480 mg kalcija,140 kcal);
b) Sojino mlijeko (1 šalica ,250 mg kalcija, 80 kcal);
c) Mlijeko obično (1 šalica,300 mg kalcija, 150 kcal);
d) Sir, švicarski (30 gr ,270 mg kalcija, 110 kcal);
e) Mozzarella (30 gr. 205 mg kalcija,115 kcal)
f) Tofu (½ šalice, 860 mg kalcija,180 kcal);
Ribe i plodovi mora
a) Sardine u limenci (85 gr (6 sardina), 325 mg kalcija,177 kcal);
b) Losos ( 85 gr,180 mg kalcija,120 kcal);
Voće
a) Sok od naranče (1 šalica, 300 mg kalcija,105 kcal);
b) Papaja (1 srednja, 70 mg kalcija, 120 kcal);
Povrće
a) Soja (1/2 šalice, 230 mg kalcija,125 kcal);
b) Kelj (½ šalice,130 mg kalcija, 30kcal);
c) Špinat (½ šalice,120 mg kalcija, 20 kcal);
d) Kupus ( ½ šalice.115 mg kalcija, 25 kcal);
e) Grah (½ šalice,100 mg kalcija, 80 kcal);
Biće nastavljeno…
