Reproduktivni sustav žena, za razliku od muškog sustava, pokazuje pravilne ciklične promjene koje se mogu smatrati periodičkim pripremama za oplodnju i trudnoću. U ljudi i drugih primata ciklus se naziva menstrualni ciklus, a njegovo najočitije obilježje je vaginalno krvaranje koje se javlja s ljuštenjem sluznice maternice (menstruacija). Dužina ciklusa je zloglasno varijabilna, no prosječna brojka je 28 dana od početka jednog menstrualnog ciklusa do početka drugog. U praksi se dani ciklusa obilježavaju brojem, gdje je odbrojavanje započinje prvim danom menstruacije.

Ovarijski ciklus

Folikularna faza

ovulacija

Pri rođenju u žene postoje mnogi primordijalni folikuli ispod kapsule jajnika. Svaki sadrži nezreli ovum (jajašce). U početku svakog ciklusa, nekoliko se ovih folikula povećaju, a oko ovuma se stvori šupljina (stvaranje antruma). Ta šupljina popunjena je folikularnom tekućinom. U ljudi, obično jedan od ovih folikula jajnika počinje rasti brzo, te oko šestog dana postaje dominantni folikul, dok drugi podliježu regresiji i postaju atretični folikuli. Atretični proces uključuje apoptozu.

Nije jasan mehanizam kojim se jedan od folikula odabire kako bi postao dominanti folikul u ovoj folikularnoj fazi menstraulnog ciklusa, no čini se da je to povezano sa sposobnošću folikula da luči estrogen, potreban za krajnje sazrijevanje. Kada se ženama daju visoko pročišćeni ljudski gonadotropini hipofize injekcijom, mnogi folikuli se razviju simultano.

Primarni izvor cirkulirajućeg estrogena su granulosa stanice jajnika; stanice theca interna sloja folikula nužne su za proizvodnju estrogena kako luče androgene koji se aromatiziraju u estrogene u granulosa stanicama.

Ovulacija

U otprilike 14. danu ciklusa, folikul puca, a jajna stanica se izbacuje u abdominalnu šupljinu – to nazivamo procesom ovulacije. Jajnu stanicu “skupljaju” vlasasti završeci jajovoda. Ona se prenosi u maternicu te, osim ako se ne dogodi oplodnja, dalje vani kroz vaginu.

Luteinska faza

Rupturirani folikul u vrijeme ovulacije brzo se ispuni krvlju, tvoreći nešto što se ponekad naziva corpus hemorrhagicum. Manje krvarenje iz folikula u abdominalnu šupljinu može uzrokovati iritaciju peritoneuma i tupu bol u donjem abdomenu. Granulosa i theca stanice folikula brzo se počinju umnožavati, te se zgrušana krv brzo zamjenjuje žućkastim, lipidima bogatim lutealnim stanicama, tvoreći corpus luteum. To započinje lutealnu fazu menstrualnog ciklusa, tijekom koje lutealne stanice luče estrogen i progesteron. Rast corpusa luteuma ovisi o razvoju adekvatne opskrbe krvlju, a postoje dokazi da je vjerojatno vaskularni endotelni faktor rasta (VEGF) esencijalan za ovaj proces.

Ako se dogodi trudnoća, corpus luteum ostaje očuvan i obično nema menstruacija do nakon porođaja. Ako se trudnoća ne dogodi, corpus luteum počinje degenerirati oko četiri dana prije sljedeće menstruacije (24. dan ciklusa) i eventualno ga zamjenjuje ožiljkasto tkivo, tvoreći corpus albicans.

Nove jajne stanice ne stvaraju se nakon rođenja. Tijekom fetalnog razvoja, jajnici sadrže oko 7 milijuna primordijalnih folikula. Ipak, mnogi involuiraju prije rođenja, a drugi se gube nakon rođenja. U vrijeme rođenja, postoji oko 2 milijuna jajnih stanica, no 50% je atretično. Milijun normalnih prolazi zatim prvi dio mejotičke diobe u to vrijeme, te ulaze u zastojnu profazu u kojoj, one koj prežive, ostaju u profazi do odrasle dobi. Atrezija se nastavlja tijekom razvoja, te se broj jajnih stanica u oba jajnika u vrijeme puberteta smanjuje na manje od 300 000. Samo jedna od tih jajnih stanica po ciklusu (oko 500 tijekom normalnog reproduktivnog života) normalno dosegne zrelost – ostatak propada. 

Točno prije ovulacije, dovršava se prva mejotička dioba. Jedna od stanica kćeri, sekundarni oocit, uzima najviše citoplazme, dok se druga, prvo polarno tjelešce, fragmentira i nestaje. Sekundarni oocit odmah započinje drugu mejotičku diobu, no ova dioba staje u metafazi i dovršava se samo ako se jajna stanica oplodi. U to vrijeme, drugo polarno tjelešce se odbacuje i oplođeno jajašce počinje tvoriti novu jedinku.

Uterini ciklus

Na kraju menstruacije, svi slojevi, osim dubokih slojeva endometrija, su odljušteni. Novi endometrij zatim ponovno raste pod utjecajem estrogena iz folikula jajnika u razvoju. Endometrij brzo zadebljava od 5. do 14. dana menstrualnog ciklusa. Kako se debljina povećava, žlijezde maternice se izdužuju, ali nemaju nikakav sekret. Te promjene endometrija maternice nazivaju se proliferativnom fazom, ili ponekad preovulatornom ili folikularnom fazom ciklusa. Nakon ovulacije, endometrij postaje vaskulariziraniji i pomalo edematozan pod utjecajem estrogena i progesterona iz corpusa luteuma. žlijezde postaju zavijenije i počinju lučiti bistru tekućinu. Posljedično, ova se faza ciklusa naziva sekretorna ili lutealna faza. Kasno u lutealnoj fazi, endometrij, poptu anteriorne hipofize, proizvodi prolaktin, no njegova uloga nije poznata.

Endometrij krvlju opskrbljuju dvije arterije. Površinske dvije trećine endometrija koje se odljuštavaju tijekom menstruacije (stratum functionale) prokrvljuju dugačke zavijene spiralne arterije, dok dublji sloj koji se ne odljuštava (stratum basale) prokrvljuju kratke i ravne bazilarne arterije.

Kada corpus luteum involuira, dotok hormona u endometrij prestaje. Endometrij se stanjuje, što pridonosi daljnjem zavijanju spiralnih arterija. Na endometriju se pojavljuju žarišta nekroze. Uz to, javlja se degeneracija i spazam zidova spiralnih arterija, što vodi do točkastih krvarenja koja stvaraju menstrualnu krv.

Vazospazam vjerojatno stvaraju lokalno otpušteni prostaglandini. Velike količine prostaglandina prisutne su u sekretornom endometriju i menstrualnoj krvi, a infuzije prostaglandina PGF2-alfa stvaraju endometrijsku nekrozu i krvarenje.

Iz perspektive endometrijalne funkcije, proliferativna faza menstrualnog ciklusa predstavlja obnavljanje epitela od prethodne menstruacije, a sekretorna faza predstavlja pripremu maternice za implantaciju i otplodnju jajne stanice. Dužina sekretorne faze je konstantna (oko 14 dana), a varijacije koje se vide s dužinom menstrualnog ciklusa uglavnom su rezultat varijacije dužine proliferativne faze. Ako se oplodnja ne dogodi tijekom sekretorne fraze, endometrij se odljušti i započinje se novi ciklus.

Normalna menstruacija

menstrualni ciklus menstruacija

Menstrualna krv uglavnom je arterijska – samo 25% krvi venskog je porijekla. Sadrži tkivni debris, prostaglandine i relativno velike količine fibrinolizina iz endometrijskog tkiva. Fibrinolizin lizira ugruške, tako da menstrualna krv normalno ne sadrži ugruške osim ako je količina krvi ekscesivna.

Uobičajeno trajanje menstruacije je 3 do 5 dana, no može biti 1 dan do 8 dana i to se ne smatra abnormalnim. Količina izgubljene krvi može varirati od nekoliko kapi do 80 mL; prosječna izgubljena količina je 30 mL. Gubitak više od 80 mL je abnormalan. Količina izgubljene krvi može biti pod utjecajem raznih faktora, uključujući debljinu endometrija, lijekove, te bolesti koje utječu na sustav zgrušavanja krvi.

Cikličke promjene cerviksa maternice i vagine

Iako se grlić vrata maternice nastavlja direktno na tijelo maternice, sluznica cerviksa ne prolazi kroz cikličku deskvamaciju, nego samo kroz promjene cervikalne sluzi. Estrogen čini sluz manje viskoznom i više alkalnom – promjene koje pomažu preživljavanju i transportu spermija. Progesteron pak sluz čini viskoznijom i celularnijom. Sluz je najmanje viskozna u vrijeme ovulacije.

Pod utjecajem estrogena, vaginalni epitel postaje kornificiran, a kornificirane stanice mogu se identificirati u vaginalnom razmazu. Pod utjecajem progesterona luči se viskozna sluz, a epitel proliferira i infiltriraju ga leukociti.

Cikličke promjene dojki

Iako se laktacija normalno ne događa do kraja trudnoće, cikličke promjene se događaju u dojkama tijekom menstrualnog ciklusa. Estrogeni uzrokuju proliferaciju duktusa, dok progesteron uzrokuje rast lobula i alveola. Oticanje prsa i bol koje mnoge žene osjete deset dana pred menstruaciju rezultat su vjerojatno distencije duktusa, hiperemije i edema intersticijskog tkiva dojki. Sve ove promjene regrediraju, skupa sa simptomima, tijekom menstruacije.

Promjene tijekom spolnog odnosa

Tijekom seksualnog uzbđenja u žena luči se tekućina u vaginalne zidove, vjerojatno zbog otpuštanja VIP-a (vazointestinalni polipeptid) iz živaca rodnice. Lubricirajuću tekućinu također luče vestibularne žlijezde. Gornji dio rodnice osjetljiv je na rastezanje, dok taktilna stimulacija labia minora i klitorisa pomaže seksualnom uzbuđenju. Ovi stimulansi pojačavaju se taktilnim stumulansima iz dojki, te, kao i kod muškaraca, vizualnim, auditornim i olfaktornim stimulansima koji mogu svi skupa voditi do krešenda poznatog kao orgazam. Tijekom orgazma se javljaju autonomno posredovane ritmične kontrakcije vaginalnih zidova. Impulsi također putuju pudendalnim živcima i stvaraju ritmičke kontrakcije bulbokavernoznih i ishiokavernoznih mišića. Vaginalne kontrakcije mogu pomoći transportu spermija no nisu esencijalne za to, pošto oplodnja jajne stanice nije ovisna o orgazmu.

Pokazatelji ovulacije

Znanje kada se tijekom menstrualnog ciklusa javlja ovulacija bitno je za povećanje plodnosti ili, suprotno, planiranju obitelji. Jednostavan i poprilično siguran indikator vremena ovulacije je promjena – obično povećanje – bazalne tjelesne temperature. Povećanje tjelesne temperature započinje jedan do dva dana nakon ovulacije. žene zainteresirane za dobivanje točne tjelesne temperature trebale bi upotrebljavati digitalni termometar i mjeriti temperaturu (oralnu i rektalnu) ujutro prije ustajanja iz kreveta. Uzrok promjene tjelesne temperature u vrijeme ovulacije je vjerojatno povećanje sekrecije progesterona, pošto je progesteron termogen.

Naglo povećanje sekrecije LH pokreće ovulaciju, a ovulacija se normalno događa oko 9 sati nakon vrhunca koncentracije LH. Jajna stanica živi otprilike 72 sata nakon što se izluči iz folikula, ali može se oploditi u mnogo kraćem vremenskom periodu. U studiji koja je proučavala povezanost izoliranog spolnog odnosa s trudnoćom, 36% žena bile su trudne nakon spolnog odnosa na dan ovulacije, no s sa spolnim odnosom u danima nakon ovulacije, postotak je bio nula.

Izolirani spolni odnos na prvi i drugi dan prije ovulacije također je vodio do trudnoće u oko 36% žena. Nekoliko trudnoća bilo je rezultat spolnog odnosa 3., 4. ili 5. dan prije ovulacije, iako je taj postotak bio puno manji, primjerice, 8% 5. dana prije ovulacije. Stoga, neki spermiji mogu preživjeti u ženskom spolnom traktu i oploditi jajnu stanicu do 120 sati prije ovulacije, no najplodniji period je očito 48 h prije ovulacije. Ipak, za one koji su zainteresirani za metodu kontracepcije računanjem “plodnih dana”, valja napomenuti da postoje rijetki slučajevi trudnoća zbog spolnih odnosa za svaki dan ciklusa.

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Upišite vaše ime ovde