Kao uvod u tekst o dvojbeno najvećem poslije Jordana, iskoristit ću jednu anegdotu koju sam davno pročitao na redditu (mislim da je bio reddit).

Ljeto 2012. u Las Vegasu, pripreme američke reprezentacije pred odlazak na Olimpijadu. Priču je za sajt reddit.com ispričao izvjesni kondicioni trener Robert, koji je bio zadužen za treninge sa NBA zvijezdama, i tako je i upoznao Bryanta. On je s njima odmah uspostavio dobar odnos, razmijenili su brojeve međusobno i rekao im da ga zovnu kada god požele dobar kondicioni trening. Međutim, sigurno da nije očekivao poziv u 4 sata ujutro, no Kobe ga je upravo tada nazvao pitavši ga: “Hej, Roberte, da li možeš doći da odradimo trening?” Poziv koji se ne odbija, i Robert je za nekih dvadesetak minuta ušao u salu za treninge. Ugledao je Bryanta u uglu kako šutira, mokar do gole kože. Tada je uslijedio dvosatni trening, gdje je rađeno na kondiciji i na snazi. Trener se spremio, pozdravio se sa Bryantom i otišao svojim putem. U 11h je bio zakazan trening reprezentacije, gdje se Robert opet morao pojaviti. I došao je, i opet u istom uglu uočio Kobea kako šutira na koš. Prišao mu je rekavši mu: “ Ej, Kobe, trening je bio dobar zar ne? Kada si ti završio?” Dobio je ekspresan odgovor: “Da, dobar, hvala ti. Završio šta?” Robert je opet upitao: “Pa šuterski trening?” Bryant mu hladno reče: “Upravo sada. Želio sam 800 pogodaka.”

Da li je potrebno išta više dodati? Toliki trening uoči Olimpijade, a i bez njega bi SAD lagano obrisao pod sa svim reprezentacijama. Sedam sati neprekidnog rada, sa 34 godine i sa osvojenih pet prsten i zlatom sa prethodne Olimpijade. Nemilosrdni genijalac, a opet neviđeni hardworker. Kobe Bryant!

Ovo je njegova priča ..

Kobe Bryant je rođen 23. kolovoza 1978 u Philadelphiji , Pennsylvania. Bio je posljednje dijete Joea i Pam Bryant, a imao je dvije starije sestre – Shariu i Shayu. Ipak, život u porodici Bryant nije bio tako lagan. Njegov otac, Joe, legenda igrališta John Bartram gimnazije , bio je u usred pro košarkaške karijere koja ga je odvela u tri različite zemlje, pa je bilo mnogo pakovanja kofera i putovanja. “Jellybean Joe” je bio forward sa vještinama klasičnog playmakera, ali nikada nije pronašao svoje mjesto u NBA. Nakon tri fantastične godine na univerzitetu La Salle, draftovan je od strane Warriorsa. Ali, tamo nikada nije dobio pravu priliku, pa je tražio svoje mjesto u drugim franšizama, zabilježivši 606 utakmica za Sixerse, Rocketse i Clipperse (tada San Diego Clippersi) gdje je zabijao 8.7 poena u prosjeku. Imao je i svoju egzibiciju u Europi, tačnije u Italiji i Francuskoj gdje je ipak pokazao tračak svog talenta, dovoljan za lagodan život svojih najbližih. Nikada nije poznato, zašto ovakav srednjoškolski talent nije mogao naći svoje mjesto pod zvijezdama. Neki su mišljenja kako nije bio strpljiv i nije mogao čekati svoju priliku, dok su drugi ubijeđeni kako je on bio daleko ispred svog vremena. Kako bilo, iznjedrio je superstara Los Angelesa, i jednog od najvećih ikada ..

Kobe je jeo, spavao i disao košarku. Kada se rodio, njegov otac je potpisao za Clipperse, i promjena sredine je dobro došla Bryantovima. Sunčana Kalifornija im je jako odgovarala, posebno djeci jer je bilo vrlo malo kišovitih dana, pa su mogli provoditi većinu dana na igralištima. Kobe se sa svoje tri godine zaljubio u obruč i košarkašku loptu. Ljudima je pričao kako želi postati NBA superstar. Obično su reakcije bile tipa podizanje obrve ili neki smiješak. Niko od njih nije ni slutio da je taj trogodišnjak rekao istinu. U ljeto 1982., Bryantovi su spakovali kofere i krenuli ka Texasu i Houstonu, koji je tada potpisao Bryanta iz Clippersa. Kobe je počeo shvatati očev “posao” i NBA mu se sve više motao po mislima. Svog uzora, ipak nije vidio u tati. Njegova uzdanica bio je Magic Johnson – playmaker u tijelu klasičnog forwarda, suprotno od njegovog oca. Pošto je Magic bio legenda Lakersa, Kobe je označio Lakerse kao najdražu franšizu.

Međutim, u Rocketsima se Joe zadržao svega jednu sezonu, i kada mu oni nisu htjeli ponuditi novi ugovor, on odlazi put Italije. Selidbena odiseja se nastavila. Život u Italiji bio je posebno težak za njegovu djecu, jer im je strani jezik dodatno otežavao upoznavanje i razgovor sa prijateljima u školi. Svakog dana poslije škole, zajedno su učili fraze i riječi iz talijanskog jezika. Za nekoliko mjeseci, govorili su talijanski vrlo tečno i odlično su ga razumijeli. E tu, u Rietiju, Joe se pretvorio u onog wunderkinda sa ulica Philadelphie. 30-40 poena u prosjeku, bili su itekako dovoljni za dizanje financijske situacije u porodici, i ljudi u tom gradiću su Bryantove počeli cijeniti. Plaća je rasla i rasla, i iako su neki tada smatrali da je odlazak NBA igrača u tako mali klub propast, Bryant je vlastiti komadić slave našao upravo tu. I Kobe je pomno pratio svaki korak njegovog oca, i bio bi prisutan na svakom njegovom treningu. Skenirao je njegove poteze, driblinge, pasove i pokušao ih oponašati na igralištu. Njegov cijeli život se vrtio oko očevog košarkaškog rasporeda. Takav lifestyle, gledajući očeve dunkove i no-look pasove, dodatno su nadahnuli Kobea i ovaj je sve više počeo sanjati o NBA. Zanimljivo je i da su, tada nogometom opsjednuti Talijani, savjetovali Bryantove da upišu Kobea u neki fudbalski klub, jer su vjerovali da zbog svojih dugih ruku, okretnosti i dobrog odraza može postati golman svjetske klase. Međutim, Kobe se zadržao u košarkaškom svijetu zahvaljujući djedu i baki. Oni su poslali video sa nekim košarkaškim utakmicama direktno u Italiju, kako bi Kobe i Joe mogli da zajedno provode vrijeme gledajući ih. Tada je Joe uz TV savjetovao Kobea i ukazivao mu šta treba da radi, a šta nije baš poželjno. Kobe je bio dječak koji je vrlo lako shvatao ovu igru, i uz par pogledanih snimaka, već je imao viziju i znao je pročitati kakva akcija se igra.

Kobe je brusio svoje košarkaške vještine svakog ljeta, kada bi se Bryantovi vratili u Philadelphiu. Natjecao se, sa samo 10 godina, u high-powered Sonny Hill ligi gdje je igrao protiv dječaka starijih i po 3-4 godine od njega. Vrijedi istaći i da mu je ujak John dosta pomogao u održavanju spremnosti, kao i na svim područjima gdje je osjetio da treba napredak.

Joe Bryant je sezonu 1991/1992 proveo u Francuskoj, što je opet teško palo njegovoj djeci koja su morala pohađati školu udaljenu čak 2 sata vožnje. Nakon završetka te sezone, Joe se odlučio umiroviti i trajno povući u SAD. Tada su Shaya i Sharia već razmišljale o koledžu, dok je Kobe trebao da krene u srednju školu. Nakon što je Joe prihvatio poziciju pomoćnog trenera u La Salleu, kupio je kuću u Ardmoreu, predgrađu koje je udaljeno oko 10km od Philadelphie. Kobe je promatrao promjenu pejzaža sa različitim osjećanjima. Nije mu išlo nikada spajanje i upoznavanje sa američkom djecom, tako da se plašio da se neće moći uklopiti u društvo. Ali, košarka mu je uvijek išla mnogo bolje od svega ostalog. 1992. godine proglašen je za najboljeg igrača Sonny Hill lige, i kada je upisao Lower Merion High School, sve je više počeo da ide u teretanu i da traži tzv. pick-up igre (neorganizovano igranje košarke). Tada se sprijateljio sa Eddiem Jonesom, tadašnjim point-guardom ekipe Owlsa.

Život izvan obruča nije bio tako lagan. U Europi je bio uvijek zaštićen od raznih iskušenja, jer je bio dosta tih i miran američki klinac, pa mu je vraćanje u SAD donijelo dosta problema. Iako je bio solidan učenik, njemu su problem stvarale drame i problemi po školskim hodnicima koje je bilo nemoguće izbjeći. Nakon prve godine, počeo se pomalo navikavati na svakodnevnicu u srednjoj školi. Njegov košarkaški život je i dalje napredovao, i sa 6’5’’ već je shvatio kako će njegovo mjesto biti u backcourtu. Počeo je razmišljati i vježbati kao guard, i stekao je mnogo znanja zahvaljujući treneru srednjoškolske ekipe Greggu Downeru. Često je volio raditi s njim nasamo, ili pokazivati ostalim na njegovom primjeru neke vježbe ili poteze. Ali, iako vrlo talentovan, Kobe nije imao baš prevelikog iskustva pa je bio dosta “lagan” za čuvanje starijim momcima iz srednje škole. No, nije se dugo čekalo na bljesak “Crne Mambe”. U sezoni 94/95, proglašen je za najboljeg igrača Pennsylvanie, uz impresivne brojke od 31.5PPG, 10.8RPG I 5.2AS. Kako je bio “spužva za upijanje poteza”, svojim braničima bi često predstavljao svoj crossover nakon kojeg bi oni odlepršali na jednu stranu, a Kobe sa loptom na drugu. Mnoge poteze naučio ga je i njegov suigrač iz AAU tima, God Shammgod. Nakon što je krenuo na završnu godinu srednje škole, predstavnici koledža su počeli kucati na vrata Bryantovih. Na sva zvona hvalile su se njegove odlične ocjene, i fantastična statistika te ni manje ni više, na vrhu popisa ponuda koje je dobio nalazili su se Duke, North Carolina, Michigan i Villanova.

No, kada je klinac iz Chicaga, Kevin Garnett, izabran u prvoj rundi NBA drafta 1995. godine, Kobe je ozbiljno razmišljao o preskakanju koledža i prijavljivanju na draft. Tog ljeta, Joe je svom sinu dogovorio rad sa članovima 76ersa, a Kobe ga nije iznevjerio. Bio je apsolutno fantastičan, i ostavio je impresivan utisak na članove ABCD All-American Campa u New Jerseyu. Završnu godinu srednje škole odradio je maksimalno dobro. Svojom blještavom igrom doveo je ekipu na omjer od 32 pobjede i samo tri poraza, i obezbijedio im prvi naslov državnog prvaka poslije 42 godine. Ime škole se počelo pojavljivati u novinama, ekipa je našla svoje mjesto na košarkaškoj mapi srednjih škola, a trener Downer je počeo primati pozivnice za razne turnire. Tu sezonu, Kobe je završio sa brojkom od 30.8PPG, čime je došao na broj od 2.883 postignuta poena tokom školovanja i tako oborio rekord Pennsylvanie postavljen četiri desetljeća ranije – od strane Wilta Chamberlaina.

Pravo ludilo je počelo nakon završetka te sezone. Joe je dobio ponudu za posao trenera od nepoznatog talijanskog tima, a menadžment istog je tražio da i njegov sin bude uključen u taj posao i postane njihov novi član. Ali od toga nije bilo ništa,jer Kobe je zajedno sa nekoliko drugova maturanata, uključujući Jermainea O’Neala, Earla Lestera te Tim Thomasa, ozbiljno razmišljao o putu koji je izabrao Garnett godinu prije – NBA draftu. Glasine da Bryant preskače faks se nisu stišale, ali ni Kobe nije ništa uradio kako bi ih stišao. Jednostavno, bilo je očito da će i taj draft dobiti jednog 17ogodišnjaka. Sve dileme Kobe je riješio na konferenciji za novinare u Lower Merion teretani. Sa svojih nekoliko prijatelja iz Boyz II Men RNB grupe iz Philadelphie kraj sebe, objavio je da svoj talent želi da pokaže u najjačoj ligi svijeta – i to na sljedećem draftu. Odmah se digla velika prašina, potpisao je ugovore sa Addidasom i Spriteom, kao i sa agencijom William Morris. Utisci košarkaških znalaca bili su pomiješani. Došlo je do poređenja sa Grantom Hillom ili Anfernee Hardawayom – ali svi su se složili da Kobe posjeduje veći ofenzivni potencijal od navedenog dvojca. Pak, drugi su kritizirali Pam i Joe zbog navodno loših odluka koje je donio njihov sin. Kako bilo, Kobe je izašao na draft te godine. Počela su nagađanja da li će Kobe biti u lutriji ili ne, a u nacrtima prva četiri picka su bila Marcus Camby, Allen Iverson, Ray Allen te Stephon Marbury. Lakersi su prvi uočili Kobea i znali su da je on predodređen za velike stvari. Impresionirani njegovom širokom lepezom ofanzivnih rješenja. odlučili su da dogovore 1v1 između Bryanta i Dontae’ Jonesa. Kobe je obrisao pod sa zvijezdom Mississippi Statea, i ostavio ogroman utisak na skaute Lakersa.

NBA Draft

nba draft

Na dan NBA drafta, Jerry West, GM Lakersa, je počeo sa svojim magičnim potezima. Prvo je izabrao jednog od najboljih defenzivnih PGa Dereka Fishera kao 24. pick prve runde. Kobe je bio izabran kao 13. pick od strane Charlotte Hornetsa, a West je iskoristio Divca i u tradeu sa Hornetsima dobio Bryanta dok je Divac otišao put Charlottea. Tada se stvorio dodatni salary cap, koji je omogućio Lakersima potpisivanje Orlandovog free-agenta Shaquile O’Neal. Temelji dinastije Lakersa koja će vladati narednih nekoliko godina, na tom draftu bili su postavljeni. Tada je roster bio obogaćen Fisherom, Shaqom i Kobeom, a kada tome pridodamo još i neosporive talente u vidu Nicka Van Exela, Eldana Campbella te Bryantovog starog prijatelja Eddiea Jonesa, uspjeh je bio zagarantovan. Nešto što je Kobeu dodatno omogućilo razvoj i napredak, bio je trener Lakersa Del Harris, koji je svojevremeno vodio Rocketse – upravo onu sezonu kada je Joe igrao za njih. Kobe je bio presretan, nije mogao bolje zamisliti razvoj situacije, u svom najdražem klubu i to kao jedan od glavnih igrača – neopisiv osjećaj.

Kobe je potpisao trogodišnji 3,5 milijuna dolara vrijedan ugovor s Lakersima, a zatim je zabijao 25 poena u prosjeku za “ljetnu” ekipu Lakersa. Kao što se sve u njegovom djetinjstvu vrtilo oko njegovog oca, sada se sve vrtilo oko njega. Kupio je kuću u Pacific Paliseadesu, Joe je dao otkaz na poziciji trenra La Sallea, i svi su se preselili u Kaliforniju. Na Venice Beach igrama, Kobe je lakše ozlijedio zglob na ruci, ali opet dovoljno da propusti nekoliko sedmica treninga sa ekipom. Harris je odlučio da ipak sačeka sa Bryantovim debijem, tako da je ovaj propustio nekoliko utakmica svoje rookie sezone. Zanimljivo, svoj debi Bryant je upisao upravo protiv Garnetta i Timberwolvesa. Za šest minuta provedenih u igri, imao je jedan šut i jedan turnover. Harris je imao širok roster na raspolaganju, pa nije bilo potrebe da se tinejdžer gura u vatru prečesto. Međutim, stvari su se promijenile u januaru. Stanjivanje rostera, dovelo je do rekorda. Kobe je postao najmlađi starter NBA lige ikada, sa svega 18 godina, pet mjeseci i pet dana. Nekoliko tjedana poslije, na All-Star vikendu, Kobe je u utakmici Rookiea zabio 31 poen te osvojio Slam Dunk Contest – prvi igrač Lakersa koji je to osvojio.

To su bili vrhunci sezone za njega. Ozljedama glavnih igrača, među kojima je bio i O’Neal, Lakersi su lagano eliminisani u drugoj rundi playoffa od strane Utah Jazza. Kobe, koji je igrao samo u Aprilu i Martu, svoju rookie sezonu završio je sa nešto manje od 8 poena po meču. Genijalnost Dela Harrisa opet je izašla na vidjelo. Odlučio je “instalirati” Kobea kao šestog čovjeka, i taj potez se ispostavio kao odlično rješenje. Svoje brojke je Kobe odmah popravio, igravši između 20-30 minuta svaki meč, zabijao je 18.8PPG i odrađivao neke ključne stvari u igri. Lakersi su došli na niz od 11 uzastopnih pobjeda, i čak i kada se O’Neal ozlijedio, cijeli tim je naglo procvjetao, Van Exel, Campbell, Fisher, Fox, Kobe – svi su svojim poenima donosili pobjede ekipi iz grada Anđela. Tada se tražio nasljednik Micheala Jordana, i mnogi su ga vidjeli upravo u Kobeu, pa je izabran kao najmlađi starter All-Star utakmice ikada. Međutim, ipak se Kobe nije najbolje snašao u toj utakmici. Imao je jedan ogroman problem – nije dovoljno dijelio loptu. Njegova sebičnost izazvala je iritaciju kod starijih kolega, pa ni razgovor sa Jordanom nije mnogo unaprijedio situaciju. Neosporivo je, da su svi tada znali da će Kobe jednog dana biti zvijezda, ali tada on to nije bio. Kada je Harris uvidio da nisu našli rješenje za njegovo pretjerano zadržavanje lopte, on mu je srezao minutažu. To je tek upalilo lampicu u Bryantovoj glavi, i počeo je da uvježbava svoje defanzivne role i da više radi za tim, a ne za svoju statistiku.

Post sezonu su otvorili serijom pobjeda nad Portland Trail Blazersima. Sljedeći su bili Sonicsi. Iako je Kobe bio ograničene minutaže zbog gripe s kojom se borio, ipak su i nakon izgubljenog prvog meča, Lakersi nanizali četiri pobjede i plasirali se u finale Zapadne konferencije. Tamo ih je čekao Utah Jazz, iako je Kobe bio potpuno spreman i zdrav, Lakersi su deklasirani od strane iskusnijeg i staloženijeg Jazza.

NBA Lockout 1998. godine

NBA Lockout 1998. godine, okrenuo je mnoge stvari u Kobeovom životu. Odlučio je dodatno zapapriti svoj život, i snimio je hip-hop CD koji (nažalost) nikada nije objavljen. Upoznao je i Vannesu Laine, 17ogodišnjakinju koja je bila učiteljica plesa, i njih dvoje su se vjenčali (iako protiv volje roditelja, jer su obje strane mislile kako su premladi za zajednički život). Svađa sa obitelji, dovela je do kratkog odlaska od njih i Bryantovi nisu prisustvovali vjenčanju. Kada su se riješili ti problemi van parketa, krenula je i nova sezona. Lakersi su opet krenuli vrlo oštro, potpisali su Dennisa Rodmana, zamijenili Harrisovog pomoćnika Kurta Rambisa, te tradeali Campbella i Jonesa u Hornetse za B.J. Armstronga, Glena Ricea te JR Rieda. Kobe se ustalio u prvoj petorci Lakersa, i te sezone vodio je tim po broju ukradenih lopti. Popravio je svoju igru na oba kraja terena, i iako je imao nekonstantan jumper, Harris mu je sve više davao loptu u ruke u ključnim momentima, koje je Kobe u većini slučajeva i koristio. Lakersi su disali nekim drugim plućima, Rodman je dao to potrebno iskustvo timu, Rice je dao potrebnu širinu a Shaq i Kobe su punili protivnike do vrha. Regularna sezona je bila vrlo uspješna za Lakerse, ali to nije sve što se tiče njih. Naslutila se ta ljubomora na relaciji Shaq-Kobe i loša atmosfera je sve više preovladavala u svlačionici “Jezeraša”. Iako je Harris u nekoliko navrata pokušao smirivati situaciju između pomenutog dvojca, loš odnos je i dalje opstajao.

Problemi van parketa nisu uzdrmali Lakerse u prvoj rundi protiv Rocketsa. Houston je lagano pometen sa četiri pobjede u nizu, da bi ih u drugoj rundi čekali uzavreli Spursi. Prvu utakmicu su izgubili, da bi u drugoj imali sve u svojim rukama, ali je Kobe promašio nekoliko čistih šuteva pa su Spursi opet slavili, iako zahvaljujući greškama protivnika. Kasnije, moral je opao i podlegli su sjajnim Spursima koji su ih oprali u naredna dva meča – četiri pobjede i sramotna predstava Lakersa su bile glavna tema NBA portala. Promjene su bile potrebne, i West je to itekako znao.

Phil Jackson i LA LAKERS

phil jacson

Phil Jackson je sljedeće sezone sjeo na klupu Lakersa i odmah povukao par poteza. Doveo je Tex Wintera i uspostavio njegov “Triangle Offense” West je znao da mora riješiti probleme sa Shaqom i Kobeem ako želi išta napraviti u sljedećoj sezoni, a Jackson je bio idealan za taj posao pošto je već imao sličan slučaj u Bullsima sa Pippenom i Jordanom. Phil je opet bio na dobro poznatom zadatku – stapanje dvije individualne ličnosti u ubojiti dvojac.

Kobe je bio uzbuđen zbog prilike da zaigra za dokazanog pobjednika kao što je Jackson i proveo je veći dio izvan sezone poboljšavajući svoju brzinu i rad nogu u obrani. Od početka sezone, Kobe i Shaq su izgledali drugačije na parketu zajedno. U Jacksonovom sistemu igre, lopta se kretala slobodnije i bilo je manje stajanja okolo. Uz dodatak u vidu veterana Rona Harpera , Los Angeles Lakersi su imali sve sastojke za prsten. Pobijedili su u prvih 25 od 30 mečeva, hemija u ekipi je rasla i svi su bili sretni, posebno Kobe i Shaq. Osvojili su prvo mjesto u konferenciji, dobivši prednost domaćeg parketa u tada novootvorenom Staples centru, a Shaq je bio nezadrživ i prvi izbor u trci za MVPa.

Kobe je, u međuvremenu , uživao svoju najbolju sezonu kao profesionalac . Nakon što je propustio prvih 15 utakmica zbog slomljene kosti u desnoj ruci , on se savršeno uklopio u sistem igre sa svojim suigračima i postao kompletan igrač. Njegova selekcija šuta je bila mnogo bolja skokovi i poenterski učinci su porasli, a i više se oslanjao na svoj šut izvana što mu se i isplatilo. Najistaknutiji napredak je bila njegova obrana, posebno u igri 1v1. U pobjedi nad 76ers u februaru 1999., Kobe je potpuno izolirao Allena Iversona u četvrtoj četvrtini, kada je ovaj imao šut 0 – 9 iz igre. To je ta vrsta napora koja mu je omogućila mjesto u NBA defanzivnoj ekipi sezone.

U doigravanju , Lakersi su podcijenili malo Kingse, ali i pored škripanja, završili su posao u pet utakmica. Zatim su se suočili sa psihički rasterećenijim Sunsima koje su ipak zahvaljujući dosta kvalitetnijem rosteru uspjeli savladati. U finalu Zapadne konferencije dočekali su ih Blazersi. U sedmoj utakmici, Blazersi su imali sve u svojim rukama – +13 u četvrtoj četvrtini. Ali, fenomenalan povratak Lakersa im je omogućio finale protiv Reggie Millera i Indiana Pacersa. Iako je Indiana u tom trenutku bila bolja momčad, Lakersi su osvojili prvi naslov od 1988. godine i to u šest utakmica. Prvu utakmicu su Lakersi dobili, da bi u drugoj Kobe doživio povredu i presjedio ostatak utakmice. Tada je psihički jača Indiana uspjela da dobije Lakerse predvođene Shaqom i izjednači stvari. Utakmica broj tri donijela je mnogo uzbuđenja, ali je Shaq uz pomoć svojih suigrača uspio opet vratiti vodstvo Lakersima. U četvrtoj utakmici, Kobe se vratio nakon povrede i šepajući odigrao cijelu prvu četvrtinu. Nakon što je Indiana napravila značajnu prednost, “Crna Mamba” je proradila u trećoj četvrtini zabivši 10 uzastopnih poena, i vrativši Lakerse u život. Tada je Jackson rekao suigračima da proslijede loptu Kobeu kako bi on uzeo šut za pobjedu. I košarkaški virtuoz je sjajnom performansom uzvratio dato povjerenje, i odveo Lakerse na velikih 3-1. Prvi prsten poslije 1988. godine za Kobea je predstavljao mnogo, i poslije takve iscrpljujuće sezone, uzeo je mali predah. Međutim, neplanirani poziv na Olimpijske igre skratio mu je period odmora, ali ga je on ipak odradio kvalitetno jer je u Sydneyu opet bio zdrav i u pravoj formi.

Sljedeće sezone, Jackson je opet osvježio roster podarivši mu energiju u vidu Horacea Granta i Greg Fostera u tradeu između NYK i Supersonicsa. Regularna sezona nije bila tako uspješna kao prošla, prije svega zato što je roster poharan ozljedama, prvo Shaq, pa Fisher i Kobe i sva trojica su propustila određeni dio utakmica. Ipak, svi su bili spremni nekoliko utakmica prije playoffa i opet su Lakersi krenuli ka zvijezdama. Obrisali su pod sa Kingsima, Blazersima i Spursima, sastali su se u finalu sa Sixersima. Kobe je u četvrtoj utakmici protiv Kingsa zabio 48 poena uz 16 skokova, uz šut iz igre oko 51%. Protiv Sixersa su prvu utakmicu odigrali lošije, što su protivnici znali iskoristiti i povesti sa 1-0. No, to je bilo sve što se tiče Philadelphie, Lakersi su pobijedili u naredna četiri susreta i obranili titulu prvaka. Sa samo 22 godine, Kobe je imao dva prstena iza sebe. Iako je imao fantastičnu sezonu iza sebe, Kobe nije prestajao da usavršava svoj talent. Prema nekim navodima, u off-season periodu je svaki dan ispucao po 1,000 jumpera kako bi usavršio svoju igru na perimetru. Lakersi su i u narednoj sezoni napravili sitne, ali promjene koje daju dodatnu energiju ekipi. Grant je napustio ekipu i postao free agent, a doveden je Samaki Walker, Harper je objavio kraj svoje profesionalne karijere, dok je guard Linsdey Hunter pristigao iz Bucksa u zamjenu za Grega Fostera. Opet dobro otvaranje sezone za Lakerse (16 pobjeda u 17 mečeva) moglo se slobodno prišiti na ime Kobe Bryant. Čovjek je sezonu otvorio nemoguće dobro, iako je Shaq bio out zbog ozljede lista a Fisher nije odigrao niti jedan meč od tih 17, Kobe je uspio da bude i najbolji scorer ekipe (25PPG), i jedan od ključnih igrača u obrani, a na kraju godine prema statistici, bio je najbolji razigravač ekipe Lakersa. Zanimljivo je da je Kobe svoj četvrti nastup na All Staru imao u svom rodnom gradu Philadelphiji. Iako je bio MVP tog meča, sa 31p, 5as i 5reb, sa tribina je čuo samo zvižduke što ga je jako iznenadilo. Kasnije je saznao da je razlog negodovanja publike bilo brutalno uništavanje Sixersa prošle godine u finalu, kada ih je bukvalno “sam” dobio. U playoffu su opet prošli relativno lako, sve do finala Zapadne konferencije gdje su ih čekali revolveraši iz Sacramenta predvođeni Divcem, Bibbyem i Webberom. Iako su baš raštimali Lakerse u tri meča, Shaq i Kobe uz pomoć Roberta Horrya koji je odigrao vjerovatno najbolje mečeve u karijeri, uspjeli su da ih poraze, ali Divac & co su zaista posebno namučili Jacksonove vječne pobjednike. U bici za prsten, Netsi su pregaženi od strane Lakersa, prije svega jer nisu imali rješenje u reketu za nemilosrdnog Shaqa. Iako je Shaq bio MVP treći put zaredom, Kobe je odigrao vrlo dobre utakmice i u zadnjem meču pogodio ključni šut koji je ugasio sve nade ekipe iz New Jerseya.. Jackson je opet pobjednik, Lakersi su postali nezaustavljiva dinastija..

Trostruki prvak

prsten NBA

Trostruki prvak je bio san koji su svi sanjali, ali četiri prstena zaredom bila su san snova. Nakon što su Lakersi sljedeće sezone krenuli bez Shaqa, sve je palo na Bryantova ramena i ovaj je igrao pod velikim pritiskom. Iako je bilježio carrer-high brojke u svakom segmentu igre, Lakersi su gubili neke mečeve koje su ranijih sezona glatko dobijali i sve kritike su se obrušile na Bryanta. I kada se Shaq vratio, nastavljen je loš niz prvaka. Posebno se ističe poraz u New Jerseyu od 22 razlike, koji tada niko nije očekivao. Ali, uspon se opet desio pri kraju regularne sezone i šampioni su zaigrali šampionski. Kobe je opet bio glavni katalizator. U januaru je povezao 9 utakmica sa najmanje 40 poena, uključujući carrer-high protiv Rocketsa gdje je zabio 52 poena. Lakersi su dobili 8 od 9 mečeva gdje je Kobe bio na 40+, i mnogi su povukli svoje iskaze o lošoj atmosferi u ekipi. Regularnu sezonu su završili sa omjerom 50-32, i postali su opet najveći favorit na Zapadu. U prvom krugu suočili su se sa TWolvsima, koji su ih porazili u dva od prva tri meča. Shaq je bio motiviran i zdrav, ali očito umoran od prejakog tempa koji je uslijedio odmah nakon oporavka od povrede, a Kobe je nastavio rešetati i završio je drugi u poretku scorera sa 30.1PPG (iza magičnog T-Maca). Iako im je Minnesota skinula skalp dva puta, Kobe se probudio i sa 31.2PPG i 5.9AS u narednim mečevima, dozvolio je Lakersima da preskoče ovu prepreku i da se posvete San Antonio Spursima. Izgledalo je da je Minnesota tada uzdrmala šampione, i nakon dva poraza od Spursa, mnogi su im pisali “osmrtnicu” i nagovještavali kraj njihove dinastije. Međutim, pogodite ko ih je vratio u život u Staples centru. Sa svojih 39 i 35 poena u dva meča, Kobe je poravnao situaciju i krenuo ka novim pobjedama. U petom meču, Spursi su krenuli oštro i u 4/4 ušli sa +20. Katalizator zvani Kobe je opet pokrenuo seriju Lakersa, i nakon furioznog povratka, srce navijača slomio je šut Horrya za pobjedu koji nije prošao kroz obruč i Spursi su pobijedili sa 96-94. To je bio srceparajući poraz, i u sljedećem meču Spursi su riješili sve u blowoutu i pobjedi od 28 razlike. Tu je bio kraj za Lakerse što se tiče sezone 2003.

Opet su dogodine napravili nemoguće dobar roster, na već postojeća dva superstara Shaqa i Kobea, doveli su The Mailmana (Malonea) i Garya Paytona, buduće Hall Of Famere. U tom stilu su i počeli, 20 pobjeda u 25 mečeva i dominirali su Zapadom. U playoffu su se lagano domogli finala, jer su pocijepali Rocketse u prvoj rundi gdje je Malone dokazao da i dalje ima plina u tom starom upaljaču, i Rakete su pale u pet utakmica. Kasnije su poraženi i TWolvesi i Spursi, a Malone je opet odigrao ključnu ulogu u pobjedi nad Vukovima gdje je potpuno uništio Garnetta koji je bio apsolutno izoliran i nemoćan. U finalu protiv Pistonsa bili su apsolutni favoriti, a Payton i Malone su već i prije mečeva vidjeli prsten u svojim biografijama. Međutim, trener Pistonsa Larry Brown je imao drugačiju viziju. Osmislio je fantastičan sistem gdje je Shaq bio non-stop udvajan od strane Wallaca (Rasheeda i Bena) dok su u napadu Billups i Hamilton vodili glavnu riječ i rušili sve predrasude. Iako je Kobe vratio u život Lakerse bar na kratko game-winnerom u OT, više od jedne pobjede LAL nije mogao. Brown je nadmudrio kolegu i zasluženo su podcijenjeni Pistonsi odnijeli snove Malonea i Paytona.

Nakon dva frustrirajuća poraza, dvije sezone zaredom propale i otišle u neuspjeh, Kobe se osjećao kao tehnološki višak ili tzv. treća banana u ekipi, pa je i taj problem brzo riješen. Jackson je podnio ostavku na mjestu trenera ekipe, dok je Shaq tradean u Heat za Lamar Odoma, Carona Butlera i Briana Granta. Sa Chuckyem Atkinsom na poziciji PG, te sa Chrisom Mihmom u reketu, Kobe je ostao jedini igrač iz petorke koja se suprostavila Detroitu te 2004. godine u finalu. Ipak, nije ta ekipa mogla da napravi korak i uđe u playoff. Dobijali su oni utakmice, prije svega zahvaljujući Bryantovoj magičnosti, ali su ostali “ispod” i propustili playoff te sezone. Kobe je sezonu završio sa prosjekom od 27.7PPG, a važno je napomenuti kako je dobar dio sezone bio out zbog ozljede zgloba, a i kada se vratio, nekom nesrećom se Odom povrijedio tako da su rijetko koju utakmicu odigrali u najjačem sastavu. Lakersi nisu imali kamo, znalo se da taj tim baš i nema ispred sebe neku “budućnost” pošto ih nije imao ko posložiti. No, tada se Phil vraća na klupu Lakersa, jer je vidio tandem Odom-Bryant kao nekada Pippen-Jordan što je u njemu probudilo želju za pobjedom. Iako rotacija nije bila baš tako dobra, na klupi su bila imena poput Kwamea Browna, Smusha Parkera, Milma koji nisu bili igrači koji su u stanju da promijene ritam utakmice, Kobe i ekipa iz prve petorke je uspjela spašavati stvari. Te sezone, Kobe je pokazao da zna tempirati utakmicu – kada zabiti trojku a kada smiriti i odigrati duži napad, pa je sezonu završio sa nevjerovatnih 35.4PPG. Tada su Raptorsi osjetili virtuoznu magiju Kobea Bryanta koji im je utrpao 81 poen – najviše poslije Wilta Chamberlaina u historiji NBA lige. To samo pokazuje kakva je to regularna sezona bila za Kobea, a kada imate takvu “haubicu” u timu, ne možete propustiti playoff – nikako.

Jackson je uzeo ono najbolje iz svih igrača, Odom, Brown pa i Parker imali su zaista finu sezonu iza sebe i sa nemilosrdnim Bryantom, dočekali su Sunse u prvom krugu playoffa. Rezultat nakon četiri utakmice bio je 3-1 za Lakerse, koje je očito takav razvoj situacije “uspavao” i iako je Kobe zabio 50 u narednoj utakmici, Sunsi su uspjeli da neutraliziraju napade Lakersa i famoznim preokretom ukrste koplje sa Clippersima u drugom krugu. Opet razočarenje za Kobea, koji je zahtijevao promjene..

I sljedeće, 2007. godine, Lakersi su okupili interesantnu ekipu oko Bryanta. Sa uvijek raspoloženim Odomom kao ispomoć, i uz par dobrih role playera, sezonu su počeli u dobrom tempu. Kobe je opet odigrao dobro, imao je nekoliko maestralnih utakmica kao protiv Portlanda gdje je utrpao 50 poena, a sezonu je zaključio na All-Staru gdje se susreo h2h sa LeBronom, i postao je MVP All-Stara sa 31p,6as,6stl i 5rebs. Međutim, povrede Bryanta i nekih ključnih igrača sa klupe, učinile su to da Jackson ima najlošiju sezonu kao trener – završio je na omjeru 42-40 što je za njega bilo sramotno u tom trenutku. Playoff je izboren, ali su opet Sunsi bili velik zalogaj i Lakersi su u prvom krugu spakovali kofere i završili sezonu.

Tada su se neke stvari morale promijeniti u Lakersima. Bilo je jasno da Kobe ne može bez Shaqa da se domogne finala. Počele su glasine da će da traži trade zbog lošeg rostera, a kasnije mu je pak obećano da će se učiniti sve što je u moći da se izgradi nova ekipa oko njega. Doveden je Pau Gasol, i on se pridružio Odomu i mladom Bynumu u reketu i slovio je za veliko pojačanje i zamjena za Shaquillea. I to se ispostavilo kao vrlo pametan potez. Bez previše buke, tiho, mirno Lakersi su opet putovali ka zvijezdama i ka prstenu. Ipak, nije sezona počela baš tako bajno. Kobe je u jednoj utakmici ozlijedio prst na šuterskoj ruci, i nakon dogovora, odbio je otići na operaciju i nastavio igrati i nositi se sa bolom. Odigrao je svaku utakmicu, i bilježio 28 poena po meču. Iako su brojke bile daleko od njegovog maksimuma, on se prometnuo u veterana i lidera na parketu. Izbor za MVP nije bio baš neizvjestan, Kobe je jedini zaslužio to priznanje i to je bilo manje-više jasno. Lakersi su završili sezonu sa 57 pobjeda, i budite uvjereni da je neko drugi bio na Bryantovom mjestu – vjerovatno bi omjer poraza i pobjeda bio obrnut. I u doigravanju, srušio je Nuggetse, i njihov moral u drugoj utakmici utrpavši im 49 poena. Sve im je nade ugasio u meču broj 4, gdje je zabio 14 poena u zadnjoj četvrtini i riješio ih muka. Sljedeći protivnik bio je iskusni Jazz. LAL je napravio prednost od 2-0 u Los Angelesu, da bi Jazz sve to poravnao u svojoj dvorani. Pau i Lamar su odigrali utakmice sezone u pobjedi u meču broj pet, da bi u šestom okršaju riješili sve dileme oko prolaza dalje. Tada je slijedio najteži korak, Spursi koji su bili očiti favorit i superiorna ekipa u tom duelu. I da, napravili su im Spursi probleme, i tu svih tih 25 minuta koliko su se držali u egalu. Kobe ih je povaljao praktično opet sam, i uz odlične utakmice u Staples centru, sve zaključio u petom meču kada je zabio 17 poena u zadnjoj četvrtini i ugasio svjetlo Spursima i poslao ih “kući”.

Celticsi su ipak bili prevelik zalogaj za Lakerse u tom trenutku. Odlična fuzija iskustva i mladosti u vidu Garnetta, Allena i Piercea, nije dozvoljela Lakersima nikakvo iznenađenje. Pobijedili su ih u 6 utakmica, s tim da je najbolniji poraz bio ovaj zadnji, gdje su Celticsi zabili 131 poena a primili svega 92. Kobe je najbolje odigrao GAME 3, gdje je zabio 36poena ali opet premalo za napaljene Celticse. Još jedan san o tronu se srušio u nepovrat ..

U Kini na Olimpijadi 2008. godine, bio je jedna od najvećih zvijezda. I tada je opet pokazao svoj raskošan talent, kada mu je Mike Krzyzewski na time-outu pružio priliku da vodi glavnu riječ 2 min prije kraja u finalu protiv Španije, kada su se Španci približili na 2p, a ovaj mu je vratio itekako – pogodio šut nakon asistencije Williamsa, pa pogodio kratki jumper i kasnije asistirao Wadeu za “monster jam”. U Kini je tada dobio nadimak “Flying Little Warrior” – i groznica “Bryant” se tada prenijela i na najveću populaciju svijeta.

Prošlo je 7 godina od zadnjeg trofeja Lakersa, i Jackson & co su bili spremniji no ikad da se vrate na vrh najjače lige na svijetu. Sezonu su počeli u potpunosti spremni, Kobe je zaliječio povredu prsta, klupa je bila jača nego ranijih godina, a svi iz prve petorke su bili spremni i zdravi za nove pohode. Jedini peh im je bio povreda Bynuma i tu u sudaru sa Bryantom – gdje je izvukao deblji kraj i završio sezonu zbog teške ozljede koljena. Jackson je opet uspio da neutralizira taj nedostatak, i Lakersi su regularnu sezonu završili sa 65 pobjeda – treće mjesto po broju pobjeda ikada u ligi. Kobe je opet bio glavni revolveraš, sa 28PPG i 4.9AS, tokom sezone je vodio mrtvu trku za MVPa sa Jamesom, no ipak mu je nagrada zamalo izmakla i otišla put Clevelanda. Međutim, najviše se ističe njegovih nekoliko utakmica sa triple-double učinkom, te ona maestralna izvedba protiv Knicksa u MSG gdje je postavio rekord dvorane (kasnije srušen od strane Mela), a i all-around brojke koje je imao slutile su da bi Lakersi mogli opet da vrate prsten u Los Angeles.

I prvi krug donio im je starog neprijatelja – Utah Jazz. U pet utakmica su Lakersi riješili posao, Kobe je bio najbolji strijelac u svakoj pobjedi svoga tima, i zatim je u drugom krugu slijedio težak ispit. Rocketsi sa Yao Mingom, Brooksom i požrtvovanim Ronom Artestom (Metta) odmah su u Texasu napravili probleme Lakersima povevši sa 1-0 u seriji. Međutim, začetnik preokreta bio je Pau Gasol koji je odlično u napadu otvarao reket, i pogađao sa distance i u obrani zaustavljao prodore Brooksa ljepivši ih za tablu. Yao Ming je isčupao pobjedu u šestom okršaju, ali su Lakersi u Staples centru bili prevelik zalogaj – 89:70 pobjeda ih je odvela na Nuggetse. Nuggetsi se nisu nimalo preplašili Lakersa – čak štaviše, imali su pobjedu u svojim rukama nakon prvog meča, ali Kobeeva genijalnost i izborenih 6 slobodnih bacanja u zadnjih 30 sekundi, dali su prednost Lakersima od 1-0. Taj meč je završio sa 40 poena. I u sljedećim mečevima, Kobe je vodio glavnu riječ i Denver nije jednostavno imao snage, a ni volje da im odgovori. Jedina prepreka između Kobea i njegove prve “solo” titule (jer uzet ćemo u obzir da je sve sa Shaqom osvojio) dijelio ga je samo Magični Orlando.

Orlando je u Staples centru razbijen sa 75-100, gdje je Kobe opet utrpao 40 poena što je bilo i više nego dovoljno za debakl Howarda & co. I drugi meč su Lakersi priveli u svoju korist, istina nakon OT, ali uz Bryantovih 29 poena i 8 asistencija nisu mogli da izgube. Treći meč je pripao Orlandu sa tijesnih 104-108 gdje je Howard, ali ovaj Lewis odigrao dobru partiju i zaslužio pobjedu svoga tima. Kobe je opet bio na učinku od 8 asistencija, sa 31 ubačenim poenom. Četvrti i peti meč su Lakersi priveli u svoju korist, iako je bilo jako neizvjesno u četvrtom kada je Derek Fisher čupao trojkama Lakerse u posljednjim sekundama, da bi i presudio svojom dalekometnom paljbom u produžetku i doveo Lakerse do pobjede od 99-91. I peti meč su Lakersi bili dominantniji, i zasluženo osvojili novi naslov prvaka NBA lige. Kobe je u 4. i 5. meču imao 30 i 32 poena uz 5 odnosno 8 asistencija.

Sljedeću sezonu, 2009-2010, Kobe je pripremio kao “repeating season” od ove prije, gdje su Lakersi bili na tronu. Doveden je Ron Artest, koji je dosta stabilizirao obranu, i iako je 9 utakmica Mamba bila van stroja, Lakersi su dočekali playoff opet. U prvom krugu pala je Oklahoma, Kevina Duranta, najboljeg strijelca lige, u šest mečeva a posebna vatra je bila u tom šestom meču, gdje je Kobe zabio 32 poena i završio utakmicu sa p’n’r sa Gasolom, koji nije pogodio ali je potrošio vrijeme predviđeno za napad OKCa, i Lakersi su otišli u drugi krug. Tamo ih je čekao Jazz, koji i nije bio tako opasan kao proteklih godina. Kobe i LAL su završili sa Jazzom u četiri meča, i finale konferencije je bilo jedno od uzbudljivijih zadnjih nekoliko godina. Mađioničar Nash je vjerovao u pobjedu Sunsa, ali Kobe nije dijelio takvo mišljenje. U šest mečeva koliko su odigrali, Kobe je bilježio all-around brojke sa izuzetnim postotkom realizacije, i to je bilo nemoguće za čuvati i Sunsi nisu uspjeli izdržati njihov nalet. Defenzivno finale je bilo na pomolu – Celtics vs Lakers.

Celticsi nisu bili one-man team kao Lakersi. Garnett, Pierce i Rondo bili su ubojiti tandem koji je rušio sve granice i pobjeđivao prije svega na svoju izuzetnu obranu koju je svaki igrač znao da odigra kvalitetno. Igrala se pobjeda za pobjedom, i rezultat nakon četiri utakmice je bio 2-2. Onda na scenu stupa Kobe-Pau tandem, koji su ostavili nevidljivim taj Pierceov učinak u zadnje dvije utakmice, posebno u zadnjoj gdje je uz 18 poena uzeo i 10 skokova, i kombinovani poeni Gasola i Bryanta su Lakersima obezbjedili petu titulu u zadnjih 15ak godina. I od tada, Kobe nije vidio ovaj prsten – nastupila je era povreda, tu su neki novi klinci koji su naglo digli svoj ego i žele biti Kobe ili Jordan. Uzeti ćemo za primjer ovu sezonu, Kobe je pokvario osobnu statistiku jer je u 9 utakmica koliko je odigrao i dalje bio na stand-by modu, i nije išao full gas ali ne sumnjam da će iako sa 36 godina, i sljedeće sezone odraditi sezonu kao iz snova, samo da ga povrede zaobiđu.

I bilo je tako Kobe se vratio u svojoj 19 sezoni sa Lakersima sa čime se izjednačio sa Johnom Stocktonom sa najviše odigranih sezona u jednom timu.Trener Lakersa ove godine je Byron Scott bivši suigrač kobea, koji je zamjenio otpuštenog Mike D’Antonioa. U 30.Novembra.2014 protiv Toronta Kobe je u pobjedi nad Torontom 129:122 ubacio 31 poen te napravio 20-ti Triple Double u karijeri 31-12-11,u Svojoj 36 godini postao je najstariji NBa igrač ikada koji je uspio da ubaci 30 poena uz 10 skokova i 10 asistencija. 14.Decembra.2014 Kobe Bryant je u meču protiv Minnesote postao treći najbolji strijelac svih vremena u NBa prestigavši Jordana(32.292). U 27 utakmica imao je prosjek 26.4 poena na uzetih 22.4 šuta po utakmici.Tokom sezone Kobe je počeo da se blago ozljeđiva prvo je počelo sa koljenima da bi Byron Scott odlučio da mu reducira minutažu te da ga odmara sezonu je završio jer mora na operaciju koja će ga čuvati 9 mjeseci van terenu i njegov povratak opet se čeka 2015-2016

I za kraj ovoga teksta, koji radim već par dana, izdvojit ću nešto što sam pročitao na twitteru Crne Mambe, tačnije jedno pitanje od njegovog fana:

Kobe, what’s your favorite season in LA?

Kobe: Next Season.

kobey briant in meoriam

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here