Da bih objasnio zašto se bol javlja zbog terapije artemisininom, moram vam detaljno objasniti cjeloviti mehanizam boli u kanceroznim bolestima i sve karakteristike raka povezane s boli. Također se moramo usredotočiti na klasične antikancerogene protokole kao što su kemoterapija i zračenje i analizirati njihov utjecaj na bol zbog njihove stalne uporabe i veće upotrebe u usporedbi s alternativnom metodom artemisinina.
Kako se rak razvija
Rak se javlja kada stanice u našem tijelu akumuliraju dovoljno mutacija i poremete regulatorne čimbenike u staničnom okruženju. Te će se stanice nastaviti dijeliti, bez obzira na razinu gustoće stanica u okolini u kojoj se nalaze. Stanice raka uspjele su prevladati status izumiranja i na taj način maligne stanice postižu status besmrtnosti. Te će stanice nastaviti s lokalnom razmnožavanjem, oduzimajući zdravim stanicama opskrbu krvlju, uzimajući krv kao nefunkcionalni organ u tijelu i trošeći ogromne količine energije.
Stanice raka će u jednom trenutku steći sposobnost prodiranja kroz bazalnu membranu i na taj način dopustiti sebi invaziju na druge udaljene dijelove tijela, proces zvan metastaze. Te će stanice ponoviti isti obrazac u udaljenom području tijela, množeći se stimulirajući anginogenezu kako bi osigurale dovoljno krvi u hranjivim sastojcima i gorivu za svoje neobuzdano metaboličko djelovanje. Zdrave stanice lišene ovih sastojaka također će imati smanjene funkcije i ugroziti preživljavanje. Svi ovi događaji kancerogene aktivnosti mogu se promatrati kroz sljedeće fizičke rezultate: povećanje vanjske mase tumora zbog njegovog širenja i povećanje mase tumorskih stanica, povećanje unutarnje mase zbog kompresije i razvoja stanica te kao rezultirati jakom boli zbog neurološkog deficita.
Vrišteći rak
Stanice raka, bilo da su benigne ili zloćudne, rezultiraju abnormalnim rastom i razvojem. Ako su tumorske stanice smještene na koži ili u blizini vanjskih dijelova tijela, mogu se širiti i izvana. Ako se masa tumorskih stanica nalazi u unutarnjem dijelu i budući da nema proširivu prirodu zbog naših unutarnjih barijera u tijelu, masa tumorskih stanica očitovat će se kao sindrom kompresije. Ovaj prostor koji zauzima lezija rezultirat će sindromom kompresije, na primjer u tumorima mozga, masa će se komprimirati u određenom području mozga pritiskom na krvne žile, neurone i dugo okolno tkivo. Rezultat ovog procesa bit će lokalni neurološki deficit i bol.Zdravim stanicama spriječit će se dovoljan protok krvi i na kraju će početi umirati, stvarajući prostor za daljnje širenje raka. Ako se u plućima dogodi kompresija, to će uzrokovati otežano disanje. Kompresija u kostima, kao i rak kostiju, uzrokuje deformaciju kostiju, nepodnošljive bolove zbog istezanja ili sabijanja koštanih stanica.
Izgradnja stanica karcinoma i njihov metabolizam
Zdrave stanice vode neprestanu bitku za opskrbu stanicama krvi krvlju i hranjivim tvarima. Stanice raka imaju viši stupanj metaboličke aktivnosti zbog kontinuirane diobe. Te će stanice inducirati rast krvnih žila kroz proces koji se naziva anginogeneza. Kroz ovo širenje krvnih žila, normalnim stanicama uskraćuje se opskrba hranjivim tvarima, što se očituje disfunkcijom određenih organa, a dovodi i do određenih kliničkih abnormalnosti u tijelu. Relevantni biljezi funkcije organa također će pokazati abnormalne vrijednosti.
Budući da stanice karcinoma koriste ogroman dio staničnih resursa, tijelo pacijenta počet će gubiti na težini u kratkom vremenu ubrzanim gubitkom energije. Imunološki sustav oboljelih od karcinoma vrlo je ugrožen, zbog čega je organizam vrlo podložan bolestima, a također se neće moći boriti protiv neoplastičnih stanica, ostavljajući vrlo velik prostor za daljnji razvoj i napredovanje raka.
Bol kada se koristi artemisinin
75% boli uzrokovane rakom pripisuje se samoj bolesti. Bol je povezana prvenstveno i uzrokovana je kompresijom okolnog tkiva i pritiskom živčani završeci a dalje prenošenjem bolnih signala u mozak. Također, smrt određenih stanica može uzrokovati bol. Ako se rak nalazi u blizini površine tijela ili na samoj površini, bol će biti lokalizirana zbog prirode širenja živaca. S druge strane, ako se tumor širi unutar jednog od unutarnjih organa, bol obično nije točno lokalizirana i širi se na druge dijelove tijela koji su udaljeni od izvornog mjesta. Budući da je bol uglavnom povezana s aktivnošću i veličinom tumorskih stanica, njezina prisutnost može biti izravno povezana s povećanom aktivnošću tumora, ali to ne mora biti pravilo kod svakog početka boli.
Pacijenti koji se podvrgavaju tretmanima poput zračenja ili kemoterapije mogu osjetiti post-proceduralnu bol, koja je uzrokovana učincima zračenja i kemoterapije na zdrave stanice. U tom su slučaju normalne stanice oštećene zbog terapijskog procesa, što rezultira bolom zbog oštećenja samih neurona.
Kad se kancerogene ili zdrave stanice ozlijede u terapijskom procesu, oni oslobađaju citokine koji djeluju kao nociceptivni stimulansi na živčanim završecima, stimulirajući signale boli. To je razlog zašto neki ljudi mogu osjetiti bol nakon kemoterapije ili radioterapije. Kvalitetnim analgeticima bol se može dobro kontrolirati u oko 90% slučajeva. Važno je napomenuti da se bol također može modulirati u različitim percepcijama i tolerancijama kod pacijenata, što objašnjava zašto različiti ljudi različito reagiraju na istu razinu boli. U bolesnika s karcinomom većina njih je pod utjecajem stigme hoće li uspjeti ili pasti u duboku nemoć. U tim se slučajevima duboka depresija javlja u bolesnika s karcinomom i ovo stanje uvelike utječe na modulaciju percepcije boli.
Povećana razina tumorskih biljega
Neki su pacijenti, osim vrlo jake boli, imali i povećanu razinu tumorskih biljega zbog kemoterapije. Ova pojava nije rijetka. Tumorski biljezi rastu uglavnom u korelaciji s povećanom tumorskom aktivnošću, ali to se ne smije poistovjećivati s neučinkovitošću kemoterapije. U mnogim su slučajevima ti fenomeni bili izravno povezani s učinkovitošću kemoterapije. Zbog nekih znanstvenih istraživanja karcinoma debelog crijeva koji su metastazirali u druge organe zbog djelovanja kemoterapije, došlo je do povećane razine tumorskih biljega, ali nakon nekog vremena došlo je do smanjenje tumorskih biljega a također i na smanjenje volumena tumora i metastaza.
Istraživači trenutno rade na objašnjenju ovog gore opisanog fenomena. Prije početka kemoterapije, stanice raka funkcioniraju uravnoteženo. Njihov rast ograničava opskrbu krvlju. Kako se rast stanica karcinoma ubrzava, opskrba krvlju postaje ograničavajući čimbenik, koji nadilazi angiogenezu kako bi se osigurale hranjive tvari i zadovoljile metaboličke potrebe karcinoma. Masa stanica će i dalje rasti, a stanice koje su u središtu mase polako će biti lišene opskrbe krvlju, što rezultira smrću stanica u jezgri tumora. Masa tumora će se s vremenom smanjivati, što će osigurati prostor za razvoj novih stanica i njihov rast. Ciklus će se nastaviti, a tijelu će pritom biti uskraćene sve hranjive tvari i energija.
Terapije protiv raka
Isti je slučaj s uspješnim djelovanjem neke terapije protiv raka. Kada se koristi lijek protiv raka artemisinin, neke stanice raka umiru, oslobađajući citokine koji, kao što je gore spomenuto, stimuliraju živce i proizvode signale boli, a smanjenjem populacije stanica raka, njegova aktivnost se povećava, a to djelovanje automatski dovodi do povećane razine tumora markeri u tijelu. Također, ova aktivnost umiranja daje više prostora za povećani razvoj novih stanica, a ta radnja može stisnuti okolna područja pritiskajući živčane završetke, stimulirajući dodatnu bol. Kada ova terapija dosegne optimalnu razinu, odnosno kada se uništi više stanica raka nego što rak uspije stvoriti, dolazi do naglog pada tumorskih biljega i smanjenja razvoja tumora uslijed djelovanja artemisinina. Također, u nekim početnim rezultatima prije dostizanja ove razine imamo slučaj da se volumen karcinoma nije smanjio, ali postoji smanjenje kompresije ili gustoće samog tumora. Vremenom djelovanje aretimsinina na tumor uslijed smanjene kompresije, povećane smrti stanica karcinoma u odnosu na njihovu ponovnu proizvodnju dovodi do smanjenja volumena i istovremeno do smanjenja pritiska na živčane završetke i smanjenog oslobađanja citokina što rezultira smanjenom boli.
