Naslovna Bolesti Homeopatija sve što trebate znati
Homeopatija je metoda liječenja duha i tijela koja posmatra pacijenta kao cjelinu, kao jedinku u okruženju, ne bazirajući se samo na simptomima bolesti. To je liječenje lijekovima koji se prave na poseban način iz biljaka, minerala, životinjskih organa itd. Praktično je neškodljiva, bez kontraindikacija i nuspojava.

PITANJA I ODGOVORI O HOMEOPATIJI

OTKAD POSTOJI HOMEOPATIJA?

Prije više od 200 godina dvorski ljekar i farmaceut K.S.Hahneman, potaknut svojom osobnom tragedijom, počeo je sa eksperimentima na sebi, svojoj porodici i prijateljima i stvorio potpuno novi sistem liječenja.

NA ČEMU SE TEMELJI HOMEOPATIJA?

Homeopatija polazi od toga da su svaka bolest i svaki poremećaj rezultat naših neprorađenih psihičkih trauma. Te traume zablokiraju našu životnu energiju na raznim nivoima u organizmu. Padom vitalnosti pada i imunitet, te smo sposobni razviti bolest za koju smo genetski (nasljedno) predodređeni ili, pak, dobiti infekciju iz okoline.

KAKO LIJEČI HOMEOPATIJA?

Homeopatski lijek pogađa u srž emocionalne traume, odblokira našu životnu energiju i ova počinje ponovo kružiti po organizmu praveći „veliko spremanje.“ Jednostavno, homeopatski lijek potiče organizam na samoizlječenje, naravno, ukoliko organi nisu nepovratno ostećeni dugotrajnom i teškom bolešću.

KAKVE MOGU BITI EMOCIONALNE TRAUME I KOLIKO DALEKO U PROŠLOST ONE SEŽU?

Traume počinju jos prilikom začeća, ukoliko su otac i majka istraumirani. U majčinoj utrobi beba osjeti svaku suzu i bol majčinu. Zna da je željena ili neželjena, zna da li se razmišlja o pobačaju i to će saznanje ostati duboko ukopano u njenoj podsvijesti do kraja njenog života.
Kasnije, odrastao covjek neće biti ni svjestan da ga je osjećanje odbačenosti obilježilo još u materici. Porod sam po sebi je ogromna trauma, jer beba iz zaštićene, tople sredine izlazi u orgromni neprijateljski svijet. Sam izlazak je patnja – probijanje kroz uski kanal na kraju koga je nepoznato svjetlo, hladnoća, presijecanje veze sa majkom, udarac, bol pri prvom udisaju, najčešće odvajanje u drugu prostoriju, tj. usamljenost. A ovo je opis normalnog poroda.
 
Još veća trauma je operacija carskog reza, gdje je dijete bukvalno isčupano iz majčine utrobe, iznenada i nespremno. Nažalost, znamo da se carski rez mora uraditi u slučajevima kada bi naprezanje pri porodu ugrozilo majčin život ili nepovratno oštetilo njeno zdravlje, kao i kada je ugroženo zdravlje i život bebe. Naravno, idealno bi bilo da se majka porađa u vodi, da se beba stavi majci na grudi prije presijecanja pupčane vrpce. Ali da li je danas idealno upošte moguće u svakodnevnom životu. Homeopati su obratili pažnju i primijetili da se više puta trauma rođenja odražava na način umiranja. Npr. čovjek kome je pri rođenju pupcana vrpca bila omotana oko vrata, ukoliko izvrši samoubistvo – to će biti vješanjem.
Dakle, poslije traumatičnog rođenja, slijedi traumatično odrastanje. Idealno ne postoji. 

Odrastanje je veoma bolan proces, čak i ako dijete raste u izuzetno zdravom okruženje (sklad dvoje zrelih, duševno uravnoteženih roditelja uz relativno dobru materijalnu obezbijeđenost i sigurnost). Znamo, međutim, da je ovo izuzetno rijetka situacija i da se život lesto nemilosrdno obruši bas na nejake i nesposobne da se brane.

Zrelo doba donosi svakodnevne brige koje polako dalje narušavaju čovjekovo zdravlje. Nažalost, nemamo prave mehanizme da se izborimo sa svakodnevnim stresom. Civilizacija nam je nametnula određena ograničenja, kruti odgoj traži samokontrolu. Koliko puta ućutkujemo dijete koje se glasno smije noću, da ne smeta susjedima. Ili kad se osobi koja se sretno, zdravo i glasno smije kaže: „Nemoj! Oplakaćeš!“ Ova strašna glupost pokazuje koliko smo preduboko otišli.

Bojimo se nasmijati se, radovati se, a smijeh je najzdravije ljudsko očitovanje, njegova ljekovita svojstva su naučno i medicinski dokazana. I tako mi malo, pomalo zaboravljamo da se smijemo, zaboravljamo da zastanemo i radujemo se djetetu, suncu, pjesmi, životu.
Zaboravljamo da uživamo u tom životu koji neumitno teče, a nijedan dan koji prođe neće se vratiti. Ponekad se svega toga sjetimo i poželimo nešto promijeniti, ali ne znamo način – moramo raditi, moramo zaraditi, živi se od novca, a ne od iluzija, život „melje“ i mi se dalje vrtimo u začaranom krugu iz koga ne vidimo izlaz.

A HOMEOPATIJA MOŽE POMOĆI?

Da, može.
Homeopatski lijek prije svega pomaže da se traume kvalitativno prorade. Kada bi se čovjek znao pravilno izboriti sa svojom tugom, ljutnjom, bijesom, ne bi mu trebala homeopatija ni bilo kakvo liječenje – bio bi zdrav. Naravno, niko ne smatra da ljudi trebaju ići okolo, urlati i udarati u bijesu sve redom da bi se oslobodili svojih frustracija, ali silno gušenje osjećanja prije ili kasnije dovodi do ostećenja organizma i to ne više psihički, nego i fizički.

Najjednostavniji primjer je tzv. „stresni ulkus“ znači „čir na želucu“ izazvan jednokratnim ili ponavljanim stresom. Svi veoma dobro znamo kako stres i „sekiracija“ pogoršavaju simptome glavobolje, podižu razinu šećera u krvi, kao i vrijednosti krvnog pritiska. Ali malo njih zna da će neko koga „guši“ situacija u kojoj živi ili radi dobiti astmatični napad ili da je visoka dioptrija, tj. oslabljeni vid, odgovor organizma na situaciju koju osoba ne želi da vidi, tj. neka vrsta emocionalnog zatvaranja očiju.depresija

ŠTA UGLAVNOM DOVODI DO TRAUMA?

Svi se mi tokom života susretnemo sa određenom količinom tuge i jada u životima drugih ljudi. Kao ljekar imala sam i imam priliku da o tome saznam još više. Ali, tek kao homeopat (zadnjih 12 godina) ušla sam zaista iza kulisa i shvatila kaliko je tuge, boli, nerazumijevanja, patnji pa i užasa u pojedinim porodicama.

Strašno je kako ljudi nekvalitetno žive. Ogromna je otuđenost među članovima porodice, pa kako onda ne bi bilo među članovima šire zajednice. Ljudi nemaju komunikaciju sa svojim najbližim i to ih uništava. Čovjek je socijalno biće i treba mu, prije svega, ljubav, a onda i poštovanje, povjerenje itd. Nažalost, danas se to gubi. Ljubav se često svodi na tjelesni kontakt, nepovjerenje raste i doprinosi udaljavanju.

Neki roditelji smatraju da nije potrebno da oni poštuju svoju djecu, a traže od djece strahopoštovanje. Djeca naravno uzvraćaju neposluhom i nepoštovanjem. Psihičko, fizičko i seksualno zlostavljanje, nažalost, sve su prisutniji. A ljudi se dotjeraju, nasmiju i sa tom maskom funkcioniraju cijelog dana, a nekad i cijelog života. Naravno, posljedica tog maskiranja utiču na to da cijeli organizam trpi i zdravlje polako odlazi.roditelji

ŠTA SE DEŠAVA KAD OSOBA UZME HOMEOPATSKI LIJEK?

Homeopatija može pomoći na dva načina.
Jedan je da damo lijek za problem (hemoroidi, upala sinusa, povišena tjelesna temperatura, ciroza jetre i dr.). Za određivanje ovog lijeka uglavnom nije potreban predhodni razgovor sa pacijentom i lijek ce djelovati kome god da ga damo. Ovo liči na liječenje lijekovima konvencionalne medicine. Ali, homeopatski lijek djeluje brže, bolje, duže, nema kontraindikacija i nuspojava. Ipak, kada se prestane uzimati simptomi bolesti mogu se vratiti jer je ovo, u stvari, liječenje posljedice.

Da bi izliječili uzrok koji je doveo do bolesti potreban je drugi način – tzv. konstitucijsko liječenje pacijenta. Ovo podrazumijeva razgovor homeopata sa pacijentom. Razgovor se može obaviti „oči u oči“, telefonskim razgovorom, prepiskom, ali ova Internet stranica pruža mogućnost bržeg i boljeg povezivanja. Početno povezivanje se ostvaruje putem upitnika na koje pacijent detaljno odgovara, a zatim bi to vodilo daljoj razradi i komunikaciji. Konacno bi se ostvario kontakt preko Skype-a ili lični kontakt.

Najvažnije je da homeopat posveti pacijentu dovoljno vremena, da ga detaljno ispita o svim njegovim psihičkim i fizičkim tegobama, ali i o drugim stvarima, npr. o trudnoći i porodu njegove majke, dječijim bolestima, školovanju, poslu, braku, reakcijama (ljutnja, bijes), strahovima, spavanju, snovima, seksulnom životu, omiljenom jelu i piću itd. Ovi i još mnogo drugih podataka pomoći će homeopatu da odredi lijek koji zovemo konstitucijski i koji odgovara samo tom pacijentu.

Djeluje tako da prvo psihički mijenja pacijenta u smislu da ovaj postaje ravnodušniji prema najvećem broju stvari koje su ga nervirale, postaje veseliji, opušteniji, sretniji, osjeća priliv energije, ima više volje za životom, bolje spava, seksualno je aktivniji, bolje obavlja svakodnevne zadatke, a potom se i njegove fizičke tegobe, tj. simptomi počinju povlačiti i to tako da se prvo povlače oni koji su se zadnji pojavili.

Naravno, homeopat ne može pacijenta izvući iz sredine u kojoj ovaj živi i radi i koja ga je i dovela u stanje zbog koga traži pomoć. To su okolnosti koje otežavaju izlječenje, ali je pacijent tj. njegov organizam sada u stanju da se kvalitetnije bori sa njima. Kad lijek počne da djeluje, homeopat treba samo da prati pacijenta i po potrebi dodaje još lijeka.

KOLIKO TRAJE HOMEOPATSKO KONSTITUCIJSKO LIJEČENJE?

To je individualno. Po literaturi, za svaku godinu bolesti ili poremećaja potrebno je oko mjesec dana liječenja, ali u praksi to može ići daleko brže. Djeca i mlađe osobe brze i bolje reaguju od starijih. Tu često moramo uračunati i godine nagomilanih trauma.

KAKO ZNAMO DA TREBA PRESTATI UZIMATI HOMEOPATSKI LIJEK?

Dok god se osjećate dobro, možete uzimati lijek. Ukoliko se jave simptomi poput onih zbog kojih ste se javili homeopatu – to je znak da je taj lijek završio svoje djelovanje. Prestankom uzimanja, najdalje za 48 sati ti simptomi nestaju. Pojava potpuno novih simptoma znak je da je sada potrebno dati drugi lijek. I ovdje je najvažnija komunikacija i suradnja pacijenta i homeopata.

DA LI HOMEOPAT MOŽE POGRIJEŠITI U IZBORU LIJEKA I KOJE SU POSLJEDICE?

Naravno, svako može pogriješiti. Ali nikakvih posljedica nema. Ukoliko se da neodgovarajući lijek – naprosto se ništa neće desiti. Tada samo treba promijeniti lijek. Greška se može dogoditi ukoliko pacijent i homeopat ne uspostave odnos uzajamnog povjerenje i poštovanja. Nekad su pitanja koja homeopat postavlja suviše bolna za pacijenta, stoga je potrebna iznimna strpljivost i razumijevanje homeopata.

DA LI HOMEOPATA EKSPERIMENTIRA NA PACIJENTU?

NE! Svi homeopatski lijekovi su provjereni i dokazani na odraslim, zdravim dobrovoljcima.

KAKO SE DOKAZUJU HOMEOPATSKI LIJEKOVI?

Dokazuju se potpuno naučnom metodom dvostruke slijepe probe. Na primjer,odabere se grupa od najmanje pedeset odraslih zdravih dobrovoljaca. Polovina njih će dobiti homeopatski lijek o kojem nam trebaju podaci, tj. koji se dokazuje a druga polovina ce dobiti običnu vodu, da bi se isključio placebo efekat. Niko od ispitanika ne zna šta je dobio. Onda se narednih mjeseci prate reakcije svakog člana grupe. Evidentira se pojava svakog novog fizičkog ili psihičkog simptoma. Naravno, bitni su nam dokazivači koji su zaista uzeli homeopatski lijek, a ne oni koji su umislili simptome a uzimaju samo vodu. Svaki fizički ili psihićki simptom koji se kod ispitanika javi od homeopatskog lijeka, može se tim lijekom liječiti kod bolesne osobe.

OD ČEGA SE PRAVE HOMEOPATSKI LIJEKOVI?

Nema stvari od koje se ne može napraviti homeopatski lijek. Ipak,najčešće sirovine su biljke i minerali. Početne supstance se razrjeđuju u nevjerovatno malim omjerima, na primjer ako dobijete lijek potence C6, to znači da je početna supstanca većc razrijeđena 1.000.000.000.000, tj.bilion puta. Zamislite sada lijek potence C30, gdje je početna supstanca razrijeđena 10000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 puta. Naravno da ne znate ni kako se zove ovaj broj. A razrjeđenja mogu biti daleko veća, na primjer razrjeđenje potence C1000 ili 1M ima 2000 nula. Zato se ne treba bojati saznanja da su sirovine za homeopatske lijekove i životinjske i ljudske izlučevine i organi, kao i životinjski i biljni otrovi. Čak je i Svjetska zdravstvena organizacija donijela zaključak da su zbog enormnih razrjeđenja homeopatski lijekovi potpuno neškodljivi, te je dala i listu bolesti za koje preporućuje liječenje homeopatijom.

KAKO JE MOGUĆE DJELOVANJE TOLIKO RAZBLAŽENOG LIJEKA?

Svrha razrjeđivanja je da se otklone mogući štetni efekti lijeka. Dakle, zašto se nije sa neželjenim izgubio i željeni efekat? Zbog toga što se uz svako razrjeđenje radi takozvano potenciranje, to jest lupkanje posude sa lijekom određeni broj puta. Tim čisto mehaničkim postupkom se sa molekule na molekulu prenosi energija početne supstance. Dakle, energija je to čime lijeći homeopatija. Na žalost, kad se spomene energija većina ljudi odmah pomisli da se radi o nečem neozbiljnom, o nadriljekarstvu ili čak čaranju. Ali razmislite. Svi ste svjesni da ste bar jednom u životu rekli kako ste umorni i nemate energije. Znači, ipak u sebi priznajete postojanje te energije koja kruži našim tijelom. A niko ne poriče kruženje energije u prirodi ili različite oblike energije, kao kinetička, toplotna itd. Dakle, energija nije ništa natprirodno nego naprotiv apsolutno prirodno. Osim toga, u svijetu su konstruisani aparati u koje se stavi bočica sa homeopatskim lijekom i jasno se očita nivo energije i to tako da npr. lijek potence C30 ima višu energiju od lijeka potence C6 itd.

 ŠTA PONIŠTAVA DJELOVANJE HOMEOPATSKOG LIJEKA ILI SMANJUJE NJEGOVU EFIKASNOST?

Razni autori u raznim zemljama definiraju različite antidote homeopatskim lijekovima. Ipak, kafa se smatra jednim od najvećih antidota kao i neke visoko aromatične supstance kao mentol, eukaliptus, kamfor itd. Zna se da antibiotici i kortikosteroidi kao i zubarski radovi poništavaju djelovanje lijeka. Ovo se uglavnom može prevazići ponovljenim uzimanjem lijeka.

CIROZA JETRE HOMEOPATIJA

CIROZA JETRE

Ciroza je hronično oboljenje jetre u kojem se odvijaju sljedeći procesi:

  • Nekroza ili odumiranje tkiva jetre,
  • Obilno stvaranje vezivnog tkiva,
  • Pokušaj jetrenog tkiva da se oporavi i
  • Posljedični poremećaj krvotoka u jetri koji izaziva novo odumiranje tkiva itd.

UZROCI CIROZE:

Uzroci ciroze mogu biti višestruki, a najvažniji su tzv:

  • infektivna žutica (hepatitis) i
  • zloupotreba alkohola (npr. u Francuskoj je u 90% slucajeva ciroza izazvana alkoholom).  

SIMPTOMI CIROZE:

Simptomi ciroze su: izrazeni osjecaji umora, opća slabost, nadimanje, gubitak apetita i mukli bol ispod desnog rebarnog luka. Mučnina i jutarnje povraćanje osobito su izraženi kod bolesnika sa alkohonom cirozom jetre.  Može biti prisutno žutilo kože i sluznica i ono je obično znak akutnog oboljenja i lošije prognoze, a intenzitet žutila nam pokazuje stupanj propadanja jetrenog tkiva.  Neki bolesnici imaju povišenu temperaturu kao znak same jetrene bolesti, ali i superinfekcija bakterijama zbog pada imuniteta, pogotovo kod pacijenata koji uzimaju kortikosteroide (koji su preporučena terapija kod alkoholne bolesti jetre). Anemija („malokrvnost“) je čest nalaz, kao i podlivi po koži. 

U uznapredovaloj fazi bolesti javlja se pojava slobodne tečnosti u trbušnoj šupljini (ascites), kao i krvarenja iz jednjaka.  Kod alkoholne ciroze javljaju se poremećaji u radu žlijezda sa unutrašnjim lučenjem (endokrinih žlijezda), pa se kod muškaraca javljaju ženske spolne karakteristike, a kod žena muške. To dovodi do gubitka seksualne želje i kod žena do steriliteta, a kod muškaraca do smanjene spolne moći (impotencije).  

LIJEČENJE CIROZE JETRE:

Kao i kod svakog oboljenja, veoma je važno vrijeme dolaska homeopatu.  Liječenje je lakše i brže na početku bolesti.  Homeopatski lijekovi usporavaju ili potpuno zaustavljaju proces nekroze i pospješuju oporavak jetrenih ćelija.  Osjećaj umora nestaje, pacijent je svježiji, osjeća priliv energije, ima više volje i snage da obavlje svakodnevne poslove, apetit se vraća, nadimanje prestaje, kao i mučnina i povraćanje

PRIMJER: 

Šezdesettrogodišnja pacijentica koja ima cirozu kao posljedicu preboljelog hepatitisa B i C zbog veoma izraženih simptoma nije već duže vremena izlazila iz kuće.  Nakon manje od mjesec dana uzimanja homeopatskog lijeka srela sam je na jednom sarajevskom izletištu kako se vrlo žustro i sretno igra sa malim unučetom.

NAPOMENA: 

Obzirom na to da je ciroza jetre izuzetno ozbiljno oboljenje, najbolji rezultati će se postići upotrebom konstitucijskog lijeka, mada će i sam lijek za cirozu, bez upliva na psihu pacijenta, uraditi dosta.

HOMEOPATSKO LEČENJE DEPRESIJA

sreca

Gotovo petina (20%) svjetskog stanovništva ima tokom života bar jednu epizodu prave depresije. Kod starijih od 60 godina simptomi se nalaze u 30% slučajeva.

Samoubistvo je treći najčešći uzrok smrti u uzrastu  od 15. do 24.godine a preko dvije trećine tih pacijanata su se prethodno javljali ljekaru.

Faktori rizika za razvoj depresije su:

  • ženski pol,
  • pubertet ili starija dob,
  • prethodne epizode depresije,
  • prisustvo depresije kod bliskih srodnika u 1. koljenu,
  • depresivni poremećaji i kod daljih srodnika,
  • izrazito loši uslovi života,
  • izrazito stresan život,
  • trenutno uživanje alkohola ili ovisnost,
  • hronični bol ili/i hrpnična bolest,
  • usamljenost (samci, samice, udovci, udovice, razvedeni),

Fizički simptomi su nekarakteristični: opća slabost, glavobolja, bilo kakv bol.

Prema najnovijim smjernicama, da bi se postavila dijagnoza depresije, mora se kod pacijenta naći najmanje 5 simptoma od navedenih (uklučujući depresivno raspoloženje i gubitak interesovanja) tokom najmanje 2 nedjelje:
  1. Oslabljeno interesovanje za gotovo sve životne aktivnosti i nedostatak zadovoljstva tima aktivnostima;
  2. Poremećaj spavanje (nesanica ili stalna potreba za spavanjem);
  3. Poremećaj apetita (nedostatak apetita, prejedanje, značajno dobijanje ili gubitak tjelesne težine);
  4. Depresivno raspoloženje ( stalno negativne i mračne misli);
  5. Oslabljena koncentracija, neodlučnost;
  6. Poremaćaj aktivnosti (psihomotorna razdražljivost ili usporenost);
  7. Osjećaj gubitka energije ili malaksalost;
  8. Stalne misli o smrti ili čak samoubistvu;
Da bi znali da se radi o depresiji, ovi simptomi ne smiju biti:
  • neželjena djejstva nekih lijekova, alkohola ili droge,
  • posljedica bilo koje internističke bolesti ili poremećaja,
  • posljedica tuge za voljenom osobom izgubljenom u prethodna 2 mjeseca,
Obzirom na to da je depresija izuzetno ozbiljno oboljenje, ovdje se radi isključivo takozvano konstitucijsko liječenje. Dakle, potreban je detaljan razgovor homeopata sa pacijentom kao i stalna saradnja sa pacijentom i njegovom obitelji.
 
NAPOMENA:
 
Ukoliko pacijent uzima takozvane antidepresive, homeopat ni u kom slučaju neće tražiti da pacijent pestane uzimati te lijekove bez konsultacije sa svojim neuropsihijatrom.
 
Uzimanjem homeopatskog konstitucijskog lijeka, nakon početne polazne reakcije pacijentu se ozbiljno popravlja  raspoloženje, vedriji je i sretniji. “Crne misli” nestaju. Pacijent osjeća priliv energije, ima više volje i snage da obavlja svakodnevne aktivnosti. Osjećaj krivice ili manje vrijednosti se gube. Javlja se interes za mnoge stvari. reguliše se apetit kao i spavanje. Nakon spavanja pacijent je osvježen i čio.

MOŽDANI UDAR

Cerebrovaskularni inzult (CVI), apopleksija, moždana kap ili šlag, to je najčešća komplikacija moždanih ali i drugih krvnih žila.

Najčešća je neurološka bolest sa smrtnim ishodom (treći uzrok smrti nakon srčanih i zloćudnih oboljenja), a zbog trajnih posljedica koje često ostavlja jedna je od najtežih bolesti, ne samo u medicinskom nego i u socijalno-ekonomskom pogledu.

Za nastajanje ove bolesti važan je protok krvi u mozgu.

Dva su uzroka prestanka snabdijevanja određenog dijela mozga krvlju (kisikom i hranjivim materijama) i nastanca CVI-a:

  1. Začepljenje pripadajućeg krvog suda, ili
  2. Krvarenje iz krvnog suda,

Klinički (po simptomima) često nije moguće razlikovati ova dvauzroka.

Faktori rizika za bolest moždanh krvnih sudova su:

  • Povišen krvni pritisak (hipertenzija, HTA),
  • Srčane bolesti,
  • Šećerna bolest (dijabetes),
  • Povišene masnoće u krvi (hiperlipoproteinemija) ,
  • Pušenje,
  • Povećana gustoća (viskoznost) krvi,
  • Pogrešna iskrana,
  • Gojaznost,
  • Nedostatak kretanja
Simptomi moždanog udara se mogu pojaviti naglo ili se razvijati tokom nekoliko sati ili dana. Ako traju manje od 24 sata i u potpunosti se povuku smatra se da je to tzv TIA (tranzitorna izhemična ataka). To je prolazni poremećaj snabdijevanja krvlju jednog dijela mozga. TIA je kod oko 30% bolesnika upozorenje za mogući moždani udar.
 
U zavisnosti od toga koji je i koliko dio mozga zahvaćen prestankom cirkulacije, razvijaju se blaži ili jači simptomi. Najteži, najpoznatiji i oni koji izazivaju najveći strah kod ljudi uopšte su oduzetost jedne ili obje strane tijela, nemogućnost govora i gutanja, nekontrolisano mokrenje.
 
Ipak postoji još čitav niz simptoma od kojih neki veoma otežavaju život pacijenta: glavobolja, mučnina, povraćanje, vrtoglavica, nesposobnost stajanja, poremećaji vida, poremećaji svijesti, takozvani primitivni refleksi (sisanje, mljackanje), štucanje, ataksija (poremećaj usklađenosti voljnih pokreta), afazija (poremećaj izgovaranja riječi, ponavljanje iste riječi).
 
Kod moždanog udara poželjno je da pacijent uzme homeopatski lijek što ranije. Naravno, ne isklučuju se lijekovi konvencionalne ili zvanične medicine.           
 
U početku nije neophodno uzimati homeopatski konstitucijski lijek, dovoljan je homeopatski lijek za moždani udar. Ipak, kada se steknu uslovi za uzimanje detaljne homeopatske anamneze, preporučuje se određivanje konstitucijskog lijeka. Homeopatski lijekovi dovode do bržeg i boljeg povlačenja simptoma i do bržeg povratka pacijenta normalnom životu. 

HOMEOPATSKO LIJEČENJE HEMOROIDI

Hemoroidi su manja ili veća proširenja unutrašnjeg ili vanjskog (ili oba) hemoroidalnog venskog pleksusa (spleta).

Unutrašnji hemoroidalni pleksus smješten je ispod sluznice u izlaznom dijelu debelog crijeva (ananom kanalu), a vanjski ispod kože na samom početku ovog kanala, tj. oko čmara.

Sklonost razvoju ovih proširenja je nasljedna, a povoljni uslovi za njihov razvoj su i npr.ciroza jetre, trudnoća ili tumor u maloj zdjelici, kao i dugotrajni zatvor (opstipacija), te napor pri izbacivanju stolice. Način prehrane, kao i zanimanja u kojima se dugo sjedi ili stoji, uz gojaznost pospješuju razvoj hemoroida.

Problemi, tj. simptomi se javljaju uglavnom kada dodje do infekcije.

Kod proširenja vanjskih hemoroida uvijek se javlja bol, jer leže ispod iznimno osjetljive kože. Razvijaju se jedan ili više bolnih modrih čvorica. Prisutan je i refleksni grč mišića čmara. Pri povredi kože iznad hemoroida dolazi do krvarenja.

Proširenje unutrašnjih hemoroida može napredovati u tri stepena.

stepen: čvorovi ostaju stalno u analnom kanalu i pri izbacivanju stolice (defekaciji),
stepen: čvorovi sa stolicom izlaze van (prolabiraju),ali se nakon toga spontano vraćaju u kanal
stepen: stalno prolabirani čvorovi više se ne vraćaju u analni kanal.
Rani simptom povećanja unutrašnjih hemoroidalnih čvorića je krvarenje, obično svijetlocrvene boje zbog veza izmedju arterija i vena, a nekad je toliko jako da krv šprica okolo.U najranijoj fazi nisu bolni , jer leže ispod relativno neosjetljive sluznice. Bol nastupa pri ispadanju van, uz infekciju i zastoj krvotoka.

Najčešća komplikacija je uklještenje unutrašnjih hemoroida u prsten okruglog mišića čmara, sa posljedicnim razvojem tromboze, pa sve do gnojne kolekcije i gangrene (odumiranja tkiva).

Uz hemoroide su često prisutne tzv.analne fisure ili prskotine.

Homeopatsko liječenje hemoroida može se odvijati na dva načina. Najbolje bi bilo uzeti konstitucijski lijek, ali će i lijek za hemoroide dati valjan efekat.

Smanjuju se otok, bol, upala. Infekcija se povlači, krvarenje se zaustavlja.

Evakuacija stolice je znatno olakšana.

Da bi odredio odgovarajuci lijek za hemoroide, homeopat treba samo znati da li je pacijentu simptome olakšava hladan tuš ili topla kupka. Za odredjivanje ovog lijeka nije potrebno uzimanje detaljne homeopatske anamneze.

HOMEOPATSKO LIJEČENJE GERB

gerb

Gastroezofagealna refluksna bolest ili bolest jednjaka izazvana vraćanjem kiselog sadržaja iz želuca ili alkalnog baznog iz dvanaestopalačnog crijeva.

Ovo je jedna od najčešćih bolesti jednjaka. U dvije trećine slučajeva refluks ili vraćanje je uzrokovano prolaznim popuštanjem mišića stezača donjeg dijela jednjaka. Razlozi ovom popuštanju su mnogobrojni, od trudnoće, preko uzimanja nekih lijekova (Apaurin itd.), pa do uživanja alkohola i pušenja. Takodje imamo tzv. stresni refluks izazvan povećanjem pritiska unutar trbušne šupljine kod grčenja trbušnih mišića. Mnogo je češći kod muškaraca.

Veza između poremećaja koji nazivamo klizna hijatalna hernija (povremeno ispadanje  dijela želuca u grudnu supljinu) i refluksne bolesti je upitna. Veliki broj bolesnika sa teškim oboljenjem jednjaka ima hijatalnu herniju, ali sa druge strane, veliki broj bolesnika sa hijatalnom hernijom nema uopšte refluksa.

Refluksni ezofagitis je upala sluznice jednjaka koja nastaje kao posljedica refluksa.Na sluznici vidimo razlicite promjene, od crvenila do manji ili vecih ostecenja.

Najčešći simptom GERB-a je tzv. žgaravica. To je osjećaj pečenja ispod i iza grudne kosti.

Javlja se zbog toga što je refluksom oštećen površni sloj sluznice, pa su ogoljeni živčani završeci, koji reaguju na podražaj. Žgaravica se obično pojavljuje nakon obroka, a pogoršsava se ležanjem u vodoravnom položaju, naginjanjem prema naprijed ili naprezanjem.

Ostali simptomi su bol iza grudne kosti, vraćanje želučanog sadržaja u usnu šupljinu (naročito noću, pa se bolesnik budi kašljuči sa ustima punim tekućine ), otežano gutanje (obično prolazno), bol pri gutanju. Bol je često intenzivna, širi se u vrat i ruke, te imitira srčane tegobe. Veoma otežano gutanje znak je razvoja suženja jednjaka.

Krvarenje je   rijetko početni simptom.

Tokom vraćanja u usnu šupljinu želučani sadržaj se može udahnuti, pa se javljaju simptomi promuklosti, bronhitisa, grča (spazma) bronha ili čak upale pluća.

Tok bolesti je različt od osobe do osobe. Kod nekih pacijenata dolazi do spontanog povlačenja simptoma bez ikakve terapije, a kod drugih se razvijaju teške komplikacije iako uzimaju redovno propisanu adekvatnu medicinsku terapiju.

Ako se refluksna bolest javlja, npr. u toku trudnoće ili intenzivnog povraćanja uglavnom će se simptomi spontano povući, mada se mogu ponovo javiti u nepravilnim razmacima. U drugim slučajevima će simptomi nestati uz aktivnu i intenzivnu medicinsku terapiju, ali se nakon prekida terapije ponovo javljaju. Na kraju, ako su stalno prisutni refluks i žgaravica, koji su tvrdokorni i otporni na terapiju, preostaje hirurško liječenje.Njime se ojačava donji dio jednjaka ili proširuju suženja.

Komplikacije refluksne bolesti su suženja jednjaka i manja ili veća krvarenja.

Kod homeopatskog liječenja treba odrediti tzv. konstitucijski lijek, tj. treba uzeti detaljnu homeopatsku anamnezu. Nakon psihičke stabilizacije dolazi i do povlačenja simptoma od strane jednjaka i želuca. Žgaravica se smiruje, refluksa više nema, kao ni bola. Ukoliko je bilo krvarenja, ono prestaje. Nema smetnji pri gutanju. Upala sluznice se smiruje.

Pošto je pacijent prvo postigao psihičku stabilnost, dok god je on sretan i zadovoljan simptomi se neće vratiti.

Ipak, odredjeni lijekovi, kao Argentum nitricum, Calcarea carbonica, Carbo vegetabilis ili Sulphur Acid mogu ukloniti samo simptome, bez temeljnog liječenja, ali u tom slućaju morate biti spremni na to da ce se simptomi nekada vratiti.

GASTRITIS

Ovako nazivamo upalni proces sluznice želuca. Za gastritis su uglavnom karakteristične erozije (ostećenja) sluznice, što rezultira najčešće krvarenjima.

Oko 25 % svih krvarenja iz gornjeg probavnog trakta otpada upravo na erozivni gastritis. Krvarenje može biti opsežno, ali je najčešće blaže.

Često dolazi do povraćanja krvi. Ostali simptomi su nespecifični. Moguća je mučnina, povraćanje i bol u zlicici nakon obroka, te posljedicno odbijanje hrane.

Uprkos značajnoj učestalosti, vrlo često uzrok gastritisa ostaje nepoznat.

Najčešći uzročnici su ipak nesteroidni antireumatici, prvenstveno acetilsalicilna kiselina (Aspirin, Andol, Acisal…). Rizik od krvarenja je velik kad pacijenti uzimaju ovaj lijek bar četiri dana u sedmici ili više.

Drugi važan uzročnik erozivnog gastritisa je alkohol, a jedan od najčešćih uzroka, koji ponekad dovodi i do fatalnog krvarenja je stres. Već dugo je poznato da pacijenti sa višestrukim povredama (politraumama), opečeni bolesnici, kao i bolesnici u šoku često obole od ove bolesti.

Obzirom na ozbiljnost oboljenja preporučje se određivanje konstitucijskog homeopatskog lijeka, mada određeni lijekovi mogu pomoći smirivanju simptoma i bez uzimanja detaljne homeopatske anamneze. To su između ostalih: Naja, Ignatia, Veratrum, Phosphor, Gelsemium.

ČIR ŽELUCA I DVANAESTOPALAČNOG CRIJEVA

ČIR ŽELUCA I DVANAESTOPALAČNOG CRIJEVA (ULKUSNA BOLEST)

Čir (grizlica, vrijed, ulkus) je ograničeno oštećenje, okrugao ili nepravilan defekt sluznice, različite dubine, koji se javlja u dijelovima probavnog trakta gdje postoji (dopire) želučana kiselina. Ma gdje da nastane, ulkus zarasta ožiljkom.

Od ove bolesti, bar jednom u životu, oboli oko 10 % stanovništva svijeta. Češće se pojavljuje uz neke druge bolesti, kao što su: ciroza jetre, hronična plućna bolest, te hronično zatajenje bubrega.

Od lijekova koji utiču na pojavu ovog oboljenja moramo spomenuti nesteroidne antireumatike, naročito acetilsalicilnu kiselinu, koja je posebno povezana sa ulkusom želuca. Primijećeno je da osobe sa krvnom grupom 0 češće obolijevaju od ulkusne bolesti, a kada je dobiju, češće imaju opasne komplikacije, kao što su perforacija (pucanje) i krvarenje. Nesumnjiva je povezanost pojave ove bolesti sa pušenjem cigareta, a kod pušača su česti i recidivi (ponovna javljanja).

Smatra se da i određena psihička stanja dovode do nastanka ulkusne bolesti. To su, npr.nervoza, napetost, jaka ambicija, strah itd. A poznat je i tzv. stresni ulkus kod bolesnika sa sepsom, višestrukim povredama, opekotinama i bolesnika u šoku.

Obolijevaju sve starosne grupe, ali najčešće osobe izmedju 30 i 60 godina. Nekad je oboljelih muškaraca bilo 2,5 puta više nego žena, a danas je taj omjer skoro izjednačen.

Odavno se zna da je periodičnost jedna od karakteristika ulkusne bolesti. Proljeće i jesen su sezone bola.

Glavni simptomi su: nelagodnost i tupi ili pekući bol, najčešće u zlicici (epigastriju ), dijelu trbuha ispod grudne kosti. Bol se može javiti i lijevo i desno od zlicice, a ako bol ide u leđja ili prema desnom rebarnom luku, može značiti komplikaciju – penetraciju u gusteraču ili prema jetri.

Neke su bitne razlike izmedju cira na želucu i onoga na duodenumu (dvanaestopalacnom crijevu).

Kod želučanog se bol javlja oko 45 minuta nakon obroka, a uzimanje hrane ga često znatno pogoršava. Posljedica toga je i veće gubljenje tjelesne težine. Prisutni su i mučnina i povraćanje, bez povezanosti sa smetnjama normalnog prolaska hrane kroz probavni trakt. Krvarenje je česta komplikacija (javlja se kod 25 % bolesnika) i komplikacije češće imaju smrtni ishod.

Bol se kod duodenalnog ulkusa javlja 2 do 3 sata nakon jela i redovno je isprovocirana glađu, te se obično gubi nakon jela. Nekad pacijenta bol budi kasno noću. Mučnina i povraćanje prisutni su zbog smetnji u prolasku hrane.

KOMPLIKACIJE ULKUSNE BOLESTI SU :

Krvarenje –  javlja se kao posljedica ostećenja krvnih sudova želučanom kiselinom. Može se spontano zaustaviti kod 70% bolesnika, ali i ponovo javiti kod 40% njih. Očituje se povraćanjem krvi (hematemezom) ili crnom stolicom (melenom). Kod starijih osoba može biti veoma ozbiljno, te zahtijevati hiruršku intervenciju.

Perforacija – nastaje kada ulkus probije sve slojeve zida želuca ili duodenuma, te se njihov sadržaj izlije u trbušnu šupljinu. Tada se javlja žestok bol (kao ubod nožem) u gornjem dijelu trbuha. Ovo je stanje gdje se NE SMIJE ČEKATI, nego se ODMAH treba javiti u Hitnu pomoć.

Penetracijom – se ulkus probija u okolne organe (gusteraču i jetru) . Kao i prethodne komplikacije, može ugroziti život bolesnika.

Prepreka normalnom pražnjenju želuca zbog ožiljaka nastalih zacjeljivanjem ulkusa, dovodi ispočetka do povraćanja svježe hrane, a potom i hrane stare dva do tri dana. Ovo brzo oslabi bolesnika, te je potreban hirurški zahvat.

HOMEOPATIJA I ULKUSNA BOLEST:

Pošto se ovdje radi o izuzetno ozbiljnom oboljenju, UVIJEK će se preporučiti konstitucijsko, tj. individualno, temeljno liječenje. Nakon što se pacijent psihički stabilizira, simptomi će se povlačiti sami.

Ali postoji čitava paleta lijekova koji mogu djelovati samo na različite simptome: Calcarea carbonica, Sulphur, Silicea, Phosphorus, Nux vomica, Argentum nitricum, Kalii bichromicum, Sanguinaria, Natrium muriaticum, Pulsatilla, Arsenicum album…

Prema podacima koje date, homeopat će Vam odrediti jedan od ovih lijekova ili kombinaciju više njih, tzv. poliremediju, a za određivanje konstitucijskog lijeka, kao i uvijek, potrebno je uzimanje detaljne homeopatske anamneze.

SINDROM HRONIČNOG UMORA

Osjećaj umora, iscrpljenosti i klonulosti su među najčešćim tegobama na koje se ljudi žale. Oko 20 % bolesnika koji se iz bilo kog razloga javljaju ljekaru navode umor kao jedan od simptoma.

Ako je, međutim, umor toliko jak da ometa svakodnevne normalne aktivnosti ili ako traje duže od nekoliko dana, treba isključiti eventualna organska oboljenja (anemiju, zatajenje bubrega, šećernu bolest, bolest nadbubrežnih žlijezda, bolest jetre, poremećenu funkciju štitnjače, popuštanje srca, zarazna oboljenja ili zloćudne tumore), kao i izloženost raznim otrovima, djelovanje nekih lijekova, te poremećaje prehrane. U ovim slučajevima treba liječiti uzrok koji je doveo do umora.

Preostaju nam psihički uzroci umora, tj. stresne situacije, kao i previše posla i premalo spavanja. Za razliku od umora izazvanog bolešću, koji je jači uveče, a bolesnici se poslije spavanja bolje osjećaju, umor “na nervnoj bazi ” je najizraženiji ujutru nakon spavanja, a približavanjem večeri stanje se popravlja. Ovo veoma liči na simptome depresije, ali se od nje razlikuje po mnogim karakteristikama.

Ovaj poremećaj češći je kod žena, a javlja se u dobi od 20 do 50 godina. Osim dugotrajnog i jakog umora i iscrpljenosti, koji traje najmanje šest mjeseci, a nekad i godinama, javljaju se i razni drugi simptomi, kao upale grla, lagano povišena tjelesna temperatura sa groznicom ili bez nje, povećani i bolni limfni čvorovi, osjetljivost očiju na svjetlo, glavobolja, proljev, bolovi u mišićima i zglobovima bez oticanja, poremećaji sna i gubitak pamćenja. Zbog svega ovoga smatralo se da je uzrok ovom sindromu hronična infekcija nekim virusom, ali to nije nikada dokazano i pravi uzrok konvencionalna medicina još uvijek ne zna.

Za homeopatiju nema dileme oko uzroka, niti oko liječenja hroničnog umora. Uzrok je definitivno stres, tj.nagomilani životni problemi sa kojima ne znamo izaći na kraj. Dolazi do pada energije u organizmu u pravom smislu riječi. Liječenje se sprovodi iskljućivo konstitucijskim lijekom, za čije određivanje je potrebna detaljna homeopatska anamneza. Pacijent prvo mijenja svoj stav prema problemima, tj. psihički se stabilizira, a onda dolazi do snažnog priliva energije, te nestajanja umora. Ne moramo ni spomenuti da se svi fizički simptomi odmah povlaće.

NEURALGIJA TRIGEMINUSA

Ovako nazivamo oštre napade bola u predjelu gonjeg i donjeg dijela lica, koje inervira peti moždani živac, nervus trigeminus. On se dijeli u tri grane, a bolovi su najčešće u području koje inerviraju druga i treća grana.

Ovi se napadi javljaju tri puta češće kod žena nego kod muškaraca i to u dobnoj skupini iznad pedeset godina. Uzrok je nepoznat. Zapaženo je da se češće javljaju kod bolesnika liječenih digoksinom (lijek za srce).

Ako se pojave u mlađoj dobi mogu biti znak multiple skleroze.

Bolovi su jednostrani. Javlja se niz kratkih (10-30 sekundi) žarećih bolova, koji podsjećaju na ubod noža. Izazvani su vanjskim podražajem, kao npr. žvakanje, pijenje, govor, smijeh, brisanje nosa ili čak samo dodirivanje kože lica ili puhanje vjetra. Ovi podražaji takođe pojačavaju bolove. Zbog toga bolesnik razvija osjećaj strepnje i isčekivanja bola, tako da onda teško može izbjeći upravo ono što će ga izazvati. Inače bolesnici dramatično opisuju ove bolove kao “ludačke”.

Za vrijeme napada krvne žile u bolnom području su proširene, javlja se suženje zjenice i pojačano lučenje suza i curenje nosa.

Homeopatija može znatno olakšati ili čak ukloniti potpuno bolove. To se može postići davanjem lijeka bez detaljne homeopatske anamneze. Ipak, ukoliko se žele spriječiti ponovni napadi, preporućuje se određivanje konstitucijskog homeopatskog lijeka, tj. uzimanje ove anamneze. U tom slučaju pacijent se prvo psihički stabilizira, pa se onda definitivno rješava neuralgija.

PREMENSTRUALNI SINDROM ( PMS )

Noćna mora miliona žena širom svijeta, PMS predstavlja izuzetno ozbiljan zdravstveni problem i razlog stalnog gubitka velikog broja radnih i školskih sati.

Najčešće manifestacije PMS-a su: pojačana nervoza, razdražljivost, netrpeljivost prema članovima porodice ili saradnicima, ponekad agresivnost, nekontrolisani plač bez pravog razloga, nemogućnost pravilnog procjenjivanja određenih situacija, odnosno gledanje stvari “iz najcrnjeg ugla”. Javlja se i pojačan apetit, najčešće želja za slatkom hranom. Fizičke smetnje su: bol u donjem dijelu trbuha, sa ili bez bola u nogama, bol u donjem dijelu leđa (krstima) sa ili bez bola u nogama, natečenost i bol u dojkama, kao i natečenost (podbuhlost) lica ali i cijelog tijela. Glavobolja je vrlo često prisutna.

Nema pravila koliko smetnje PMS-a traju. Tri, sedam, ali i deset i više dana. Obićno prestaju sa početkom menstruacije, ali nekada traju još dan ili dva ili čak do prestanka krvarenja. Glavobolja zna potrajati i par dana nakon menstruacije.

Hormonalne promjene koje se tokom menstrualnog ciklusa odvijaju u organizmu žene normalne su i svakog mjeseca iznova pripremaju žensko tijelo za mogućnost trudnoće. Ukoliko se trudnoća ne desi, dešava se menstruacija.

Različiti uzroci mogu dovesti do različitih poremećaja menstrualnog ciklusa, kao i do pojave PMS-a. To mogu biti infekcije, upale, tumori, poremećaji rada žlijezda sa unutrašnjim lučenjem, alkoholizam itd. Također, uzroci mogu biti psihogeni.

Homeopatija i PMS

Kao što znamo, po shvatanjima homeopata, osnovni uzrok svih naših bolesti i poremećaja je stres. Tako je i sa PMS-om. Mnoge žene su potpuno svjesne toga da imaju pojačano krvarenje i bolniju menstruaciju, kada su opterećene nekim problemom. Psihičke tegobe se tada naročito pojačavaju. Velikom broju njih se ciklus potpuno poremeti, pa dolazi ili do izostanka menstruacije jedan ili vise mjeseci ili se menstruacija javlja dva puta u mjesecu.

U svemu tome najstrašnije nisu tegobe same po sebi, ma kako jake bile, nego način na koji žene prihvataju ovaj problem. Uvriježeno je shvatanje da je normalno da djevojke imaju bolne menstruacije dok se ne udaju i ne rode prvo dijete. Žene su navikle da svakog mjeseca imaju jaku glavobolju. Samo se vodi računa o tome da u kući ili torbici bude dovoljno tableta protiv bolova. Naravno da to nije normalno. Prirodne stvari poput menstruacije, trudnoće, poroda trebaju proteći lagano i bezbolno. Čak i porođajni bolovi kod zdravog i normalnog poroda nisu strasni. Što se tiče psihičkih problema, tu trpi i žena i njena okolina, tablete za smirenje uglavnom ne pomažu.

Postoje veoma dobri homeopatski lijekovi za menstrualne bolove, koji se uzimaju po potrebi, tj. dok problemi traju. Međutim, prava pomoc dolazi određivanjem individualnog ili konstitucijskog lijeka. Za to je potrebno uzimanje detaljne homeopatske anamneze. Ovaj lijek će, nakon psihičke stabilizacije, dovesti i do normaliziranja menstrualnog ciklusa, te prestanka svih tegoba PMS-a.

ANOREKSIJA I BULIMIJA

Prije više od tri stotine godina spominjano je oboljenje koje je uključivalo gubitak tjelesne težine, izostanak menstruacije i poremećaje ponašanja.

U današnje vrijeme, nažalost, ponajprije zbog potpuno poremećenih shvatanja ljepote, mode i društveno prihvatljivog izgleda, susrećemo se sve češće sa ove dvije bolesti, te sa njihovom kombinacijom (bulimareksijom).

Smatra se da oko četvrtina mladih žena izmedju 18 i 35 godina u zemljama zapadne Evrope i u Americi ima, u manjoj ili većoj mjeri, izražen ovaj problem. Inače, na devet žena sa ovom bolešću dolazi jedan muškarac. Rijetko se sreće u istočnjačkim i crnačkim populacijama, a nije česta ni u siromašnim društvima.

Anoreksija i bulimija su tipične psihosomatske bolesti ( tj. bolesti duše i tijela ). Većina ljekara smatra da se radi, prije svega, o duševnom poremećaju, koji nastaje kao posljedica odrastanja u nefunkcionalnoj porodici, osjećaja gubitka ili odvojenosti, emocionalnih problema, kao i problema u seksualnom razvoju, te u sazrijevanju ličnosti. Ovakve osobe razvijaju duboko nezadovoljstvo svojim izgledom i sobom uopšte.

Za anoreksiju je tipično odbijanje uzimanja hrane, čak i kod jake gladi. To dovodi do teškog gubitka tjelesne težine. Bolesnica koristi sve moguće načine da izbjegne unošenje hrane i da još više smrša. Pretvara se da jede, izaziva sama sebi povraćanje i uzima sredstva za izazivanje proljeva. Kod mlađih žena redovno se javlja izostanak menstruacije. Nakon toga slijedi zatvor (opstipacija) i nepodnošenje hladnoće zbog poremećene termoregulacije tijela. Tjelesna temperatura je niska, kao i krvni pritisak, a srce sporije kuca. Nestaje masno tkivo. Kosti prosijavaju kroz kožu. Koža je pretežno suha, pojačane dlakavosti. Laboratorijski nalazi, između ostalog, pokazuju hormonske poremećaje, koji se normaliziraju povećanjem tjelesne težine.

Karakteristike bulimije su: nekontrolirano uzimanje ogromnih količina hrane, samoizazivanje povraćanja i pražnjenja crijeva, patološki strah od debljine, kao i depresija nakon jela.

Ovo, osim mršanja, dovodi do različitih poremećaja i promjena: upala sluznice jednjaka, poremećaji srčanog ritma, oštećenje zuba, umor, slabost, pad krvnog pritiska, glavobolje, česte infekcije mokraćne bešike, moguće ostećenje bubrega , poremećaj funkcije štitne žlijezde ali i sklonost ka debljanju !!!

Liječenje anoreksije i bulimije je iznimno teško. Potrebna je saradnja pacijenta, porodice i šire zajednice.

Homeopatija može pomoći jako puno, jer se upotrebom homeopatskog konstitucijskog lijeka postiže upravo ono što je neophodno za liječenje ovih bolesti. Naime, pacijentica počinje sebe i svijet oko sebe gledati na potpuno drugi način. Mijenja se njen sistem vrijednosti. Uči po prvi put u životu da voli i cijeni sebe. Prorađuju se emocionalne traume i povlače simptomi depresije. Sa porastom samopouzdanja javlja se i želja da učini nesto dobro za sebe. Mijenjaju se loše navike vezane za jelo (odbijanje hrane ili prejedanje). Anoreksične osobe dobijaju na težini, a bulimične, ukoliko im je stvarno potrebna redukcija tjelesne težine, do svog ce cilja ići na pametan i zdrav način. Mada često, kad više nema tog strasnog osjećaja gladi ( koja je zapravo emocionalna glad), neće biti ni potrebna bilo kakva dijeta.

Najvažnije je od svega jako ozbiljno shvatiti i anoreksiju i bulimiju. Kod pothranjenosti gdje je gubitak tjelesne težine oko 35 % lako može doći do smrtnog ishoda. Nekada je potrebno da se pacijentica hrani infuzijama, ali mora što prije početi sama normalno da jede.

Da bi odredio odgovarajući lijek homeopat mora uzeti detaljnu homeopatsku anamnezu.

UPALNI PROCESI

Upala je prirodan, vrijedan proces, kojim se organizam brani od izazivača bolesti i nastoji postići oporavak strukture i funkcije tkiva.

Četiri su tipična znaka akutne upale : crvenilo, toplota, otok i bol. To su lokalni znaci, na mjestu upale, a osim njih javljaju se i tzv. sistemski znakovi, kao slabost, malaksalost, groznica (zimica), povišena tjelesna temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima itd. Uglavnom ih izazivaju razni hemijski spojevi u krvi ( medijatori ).

Kada ćelije upalnog odgovora (limfociti, neutrofili, monociti, makrofazi i dr.) unište uzročnika infekcije ili strani materijal, te raščiste oštećeno tkivo, dolazi do jednog od četiri konačna ishoda akutne upale:

1. Obnavljanje normalne strukture i funkcije tkiva;

2. Stvaranje ožiljka sa promijenjenom tkivnom funkcijom;

3. Stvaranje apscesa (učahurene gnojne kolekcije);

4. Razvoj hronične upale;

Logično je da je samo prvi ishod povoljan za organizam, dok ostali trajno narušavaju zdravlje i kvalitet života. Tkivo ožiljka ometa funkciju organa u kome je stvoren, hronična upala se povremeno akutizira, tj.iz stanja mirovanja pređe u aktivno stanje, obično kad iz bilo kojeg razloga dođe do pada imuniteta. Apsces, međutim, sam po sebi žestoko narušava imunost organizma.

HOMEOPATIJA I UPALA:

Homeopatija može veoma mnogo učiniti kad je u pitanju upalni odgovor.

Postoji čitav spektar različitih homeopatskih lijekova, koji pomažu da se akutna upala kvalitetno izliječi, tj. da dođe do prvog spomenutog ishoda. Takođe pomažu i u eliminaciji apscesa.

Različiti lijekovi imaju afinitet prema različitim upaljenim organima, ali postoje i lijekovi koji djeluju u svakom slučaju.

  • Mnoge upale počinju nakon iznenadnog izlaganja hladnoći, kiši, vjetru. One se mogu spriječiti ako se u roku od 24 sata uzme lijek Aconitum.
  • Hepar sulphur je izuzetno dobar za brzo liječenje gnojnih upala. Gnojna kolekcija vrlo brzo „sazrijeva“ i gnoj iscuri.
  • Silicea pomaže kod izbacivanja stranog tijela i pomaže sporu evakuaciju gnoja.
  • Echinacea podiže opšti imunitet organizma, te na taj način pomaže liječenju upale.

NAVEŠĆEMO SAMO NEKE LIJEKOVE ZA ODREĐENE UPALE:

  • Za konjunktivitis (upala tanke, prozirne ovojnice koja obavija oko) važni lijekovi su Euphrasia i Argentum nitricum.
  • Za upalu sinusa najbolji je Kalii bichromicum.
  • Za laringitis (upala grkljana) i faringitis (upala zdrijela) daju se Spongia, Antimon tartar, Phosphorus, a za upalu krajnika Baryta carbonica, Silicea, Lachesis i Lycopodium.
  • Kod bronhitisa i upale pluća se upotrebljavaju Bryonia, Ipecachuana, Antimon tartar, Arsenicum album, Phosphorus, Sulphur.
  • Pankreatitis (upala gušterače ) odlicno reaguje na Kalii jodid i Mercury solubilis.
  • Za upalu zglobova izvrsni su Bryonia, Apis , Silicea.

Ovi i mnogi drugi lijekovi mogu se koristiti bez detaljnog razgovora sa homeopatom. Potrebno je samo dati jasne podatke o svakom simptomu vezanom za upalu. Primjer :

Iritirajući, režući kašalj, uz koji su prisutni nemir, zebnja i povišena temperatura zahtijevaće Aconitum.

Kod ponavljanih ili hroničnih upala obavezno se preporućuje određivanje individualnog ili konstitucijskog lijeka, za šta je potrebno uzimanje detaljne homeopatske anamneze.

Miko Lamberto
Eistria je vaš informativni portal za sve što vas intersuje o zdravlju i zdravstveni pogodnostima raznih preparata, voća, povrća i drugih prirodnih jedinjenja...

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Upišite vaše ime ovde

Obavezno pročitajte

HPV virus lečenje

HPV virus i njegovo uspešno lečenje

0
U poslednje vreme imamo jako puno poziva od strane osoba koje imaju problem sa HPV virusom. Ovim putem bih želeo da naglasim da je...

Forum

Ekcem

0
Strucnjaci su jednoglasni  najbolji nacin da se nosite sa svrbecim oblastima ekcema na kozi jeste da je odrzavate dovoljno vlaznom. To znaci da se klonite vode koliko...

Oboljenja organa za disanje

0
Organi za disanje mogu da obole i tada se mora sprovesti lečenje. U velikom delu pluća može se javiti zapaljenje pri kome se u...

Lekovito bilje korisni saveti

0
Za ishranu i lečenje Od davnih vremena naši preci su zavisili od biljaka, koje su ih hranile i održavale ih zdravim. Onda su pre stotinak...

Anis Pimpinella anisum lekovita svojstva

0
Pimpinella anisum L. – gajena vrsta Anis je jednogodišnja zeljasta biljka, visine 20-60cm, sa tankim korenom i valjkastom stabljikom, šupljom u sredini, malo dlakavom i...

Kancer prirodno lečenje i prevencija

0
Da biste smanjili rizik od obolevanja od malignih oboljenja, dovoljno je da pogledate u svoj frižider. Dr Ričard Beliveu sa Univerziteta Kvebek u Monteralu, koji je...
Mi koristimo kolačiće na našem sajtu da bi Vam omogućili najbolje iskustvo. Da bi ste nastavili da koristite sajt, složite se da koristite kolačiće.
Prihvati
Privacy Policy