Homeopatija je metoda liječenja duha i tijela koja posmatra pacijenta kao cjelinu, kao jedinku u okruženju, ne bazirajući se samo na simptomima bolesti. To je liječenje lijekovima koji se prave na poseban način iz biljaka, minerala, životinjskih organa itd. Praktično je neškodljiva, bez kontraindikacija i nuspojava.

PITANJA I ODGOVORI O HOMEOPATIJI

CIROZA JETRE HOMEOPATIJA

CIROZA JETRE

Ciroza je hronično oboljenje jetre u kojem se odvijaju sljedeći procesi:

  • Nekroza ili odumiranje tkiva jetre,
  • Obilno stvaranje vezivnog tkiva,
  • Pokušaj jetrenog tkiva da se oporavi i
  • Posljedični poremećaj krvotoka u jetri koji izaziva novo odumiranje tkiva itd.

UZROCI CIROZE:

Uzroci ciroze mogu biti višestruki, a najvažniji su tzv:

  • infektivna žutica (hepatitis) i
  • zloupotreba alkohola (npr. u Francuskoj je u 90% slucajeva ciroza izazvana alkoholom).  

SIMPTOMI CIROZE:

Simptomi ciroze su: izrazeni osjecaji umora, opća slabost, nadimanje, gubitak apetita i mukli bol ispod desnog rebarnog luka. Mučnina i jutarnje povraćanje osobito su izraženi kod bolesnika sa alkohonom cirozom jetre.  Može biti prisutno žutilo kože i sluznica i ono je obično znak akutnog oboljenja i lošije prognoze, a intenzitet žutila nam pokazuje stupanj propadanja jetrenog tkiva.  Neki bolesnici imaju povišenu temperaturu kao znak same jetrene bolesti, ali i superinfekcija bakterijama zbog pada imuniteta, pogotovo kod pacijenata koji uzimaju kortikosteroide (koji su preporučena terapija kod alkoholne bolesti jetre). Anemija („malokrvnost“) je čest nalaz, kao i podlivi po koži. 

U uznapredovaloj fazi bolesti javlja se pojava slobodne tečnosti u trbušnoj šupljini (ascites), kao i krvarenja iz jednjaka.  Kod alkoholne ciroze javljaju se poremećaji u radu žlijezda sa unutrašnjim lučenjem (endokrinih žlijezda), pa se kod muškaraca javljaju ženske spolne karakteristike, a kod žena muške. To dovodi do gubitka seksualne želje i kod žena do steriliteta, a kod muškaraca do smanjene spolne moći (impotencije).  

LIJEČENJE CIROZE JETRE:

Kao i kod svakog oboljenja, veoma je važno vrijeme dolaska homeopatu.  Liječenje je lakše i brže na početku bolesti.  Homeopatski lijekovi usporavaju ili potpuno zaustavljaju proces nekroze i pospješuju oporavak jetrenih ćelija.  Osjećaj umora nestaje, pacijent je svježiji, osjeća priliv energije, ima više volje i snage da obavlje svakodnevne poslove, apetit se vraća, nadimanje prestaje, kao i mučnina i povraćanje

PRIMJER: 

Šezdesettrogodišnja pacijentica koja ima cirozu kao posljedicu preboljelog hepatitisa B i C zbog veoma izraženih simptoma nije već duže vremena izlazila iz kuće.  Nakon manje od mjesec dana uzimanja homeopatskog lijeka srela sam je na jednom sarajevskom izletištu kako se vrlo žustro i sretno igra sa malim unučetom.

NAPOMENA: 

Obzirom na to da je ciroza jetre izuzetno ozbiljno oboljenje, najbolji rezultati će se postići upotrebom konstitucijskog lijeka, mada će i sam lijek za cirozu, bez upliva na psihu pacijenta, uraditi dosta.

HOMEOPATSKO LEČENJE DEPRESIJA

sreca

Gotovo petina (20%) svjetskog stanovništva ima tokom života bar jednu epizodu prave depresije. Kod starijih od 60 godina simptomi se nalaze u 30% slučajeva.

Samoubistvo je treći najčešći uzrok smrti u uzrastu  od 15. do 24.godine a preko dvije trećine tih pacijanata su se prethodno javljali ljekaru.

Faktori rizika za razvoj depresije su:

  • ženski pol,
  • pubertet ili starija dob,
  • prethodne epizode depresije,
  • prisustvo depresije kod bliskih srodnika u 1. koljenu,
  • depresivni poremećaji i kod daljih srodnika,
  • izrazito loši uslovi života,
  • izrazito stresan život,
  • trenutno uživanje alkohola ili ovisnost,
  • hronični bol ili/i hrpnična bolest,
  • usamljenost (samci, samice, udovci, udovice, razvedeni),

Fizički simptomi su nekarakteristični: opća slabost, glavobolja, bilo kakv bol.

Prema najnovijim smjernicama, da bi se postavila dijagnoza depresije, mora se kod pacijenta naći najmanje 5 simptoma od navedenih (uklučujući depresivno raspoloženje i gubitak interesovanja) tokom najmanje 2 nedjelje:
  1. Oslabljeno interesovanje za gotovo sve životne aktivnosti i nedostatak zadovoljstva tima aktivnostima;
  2. Poremećaj spavanje (nesanica ili stalna potreba za spavanjem);
  3. Poremećaj apetita (nedostatak apetita, prejedanje, značajno dobijanje ili gubitak tjelesne težine);
  4. Depresivno raspoloženje ( stalno negativne i mračne misli);
  5. Oslabljena koncentracija, neodlučnost;
  6. Poremaćaj aktivnosti (psihomotorna razdražljivost ili usporenost);
  7. Osjećaj gubitka energije ili malaksalost;
  8. Stalne misli o smrti ili čak samoubistvu;
Da bi znali da se radi o depresiji, ovi simptomi ne smiju biti:
  • neželjena djejstva nekih lijekova, alkohola ili droge,
  • posljedica bilo koje internističke bolesti ili poremećaja,
  • posljedica tuge za voljenom osobom izgubljenom u prethodna 2 mjeseca,
Obzirom na to da je depresija izuzetno ozbiljno oboljenje, ovdje se radi isključivo takozvano konstitucijsko liječenje. Dakle, potreban je detaljan razgovor homeopata sa pacijentom kao i stalna saradnja sa pacijentom i njegovom obitelji.
 
NAPOMENA:
 
Ukoliko pacijent uzima takozvane antidepresive, homeopat ni u kom slučaju neće tražiti da pacijent pestane uzimati te lijekove bez konsultacije sa svojim neuropsihijatrom.
 
Uzimanjem homeopatskog konstitucijskog lijeka, nakon početne polazne reakcije pacijentu se ozbiljno popravlja  raspoloženje, vedriji je i sretniji. “Crne misli” nestaju. Pacijent osjeća priliv energije, ima više volje i snage da obavlja svakodnevne aktivnosti. Osjećaj krivice ili manje vrijednosti se gube. Javlja se interes za mnoge stvari. reguliše se apetit kao i spavanje. Nakon spavanja pacijent je osvježen i čio.

MOŽDANI UDAR

Cerebrovaskularni inzult (CVI), apopleksija, moždana kap ili šlag, to je najčešća komplikacija moždanih ali i drugih krvnih žila.

Najčešća je neurološka bolest sa smrtnim ishodom (treći uzrok smrti nakon srčanih i zloćudnih oboljenja), a zbog trajnih posljedica koje često ostavlja jedna je od najtežih bolesti, ne samo u medicinskom nego i u socijalno-ekonomskom pogledu.

Za nastajanje ove bolesti važan je protok krvi u mozgu.

Dva su uzroka prestanka snabdijevanja određenog dijela mozga krvlju (kisikom i hranjivim materijama) i nastanca CVI-a:

  1. Začepljenje pripadajućeg krvog suda, ili
  2. Krvarenje iz krvnog suda,

Klinički (po simptomima) često nije moguće razlikovati ova dvauzroka.

Faktori rizika za bolest moždanh krvnih sudova su:

  • Povišen krvni pritisak (hipertenzija, HTA),
  • Srčane bolesti,
  • Šećerna bolest (dijabetes),
  • Povišene masnoće u krvi (hiperlipoproteinemija) ,
  • Pušenje,
  • Povećana gustoća (viskoznost) krvi,
  • Pogrešna iskrana,
  • Gojaznost,
  • Nedostatak kretanja
Simptomi moždanog udara se mogu pojaviti naglo ili se razvijati tokom nekoliko sati ili dana. Ako traju manje od 24 sata i u potpunosti se povuku smatra se da je to tzv TIA (tranzitorna izhemična ataka). To je prolazni poremećaj snabdijevanja krvlju jednog dijela mozga. TIA je kod oko 30% bolesnika upozorenje za mogući moždani udar.
 
U zavisnosti od toga koji je i koliko dio mozga zahvaćen prestankom cirkulacije, razvijaju se blaži ili jači simptomi. Najteži, najpoznatiji i oni koji izazivaju najveći strah kod ljudi uopšte su oduzetost jedne ili obje strane tijela, nemogućnost govora i gutanja, nekontrolisano mokrenje.
 
Ipak postoji još čitav niz simptoma od kojih neki veoma otežavaju život pacijenta: glavobolja, mučnina, povraćanje, vrtoglavica, nesposobnost stajanja, poremećaji vida, poremećaji svijesti, takozvani primitivni refleksi (sisanje, mljackanje), štucanje, ataksija (poremećaj usklađenosti voljnih pokreta), afazija (poremećaj izgovaranja riječi, ponavljanje iste riječi).
 
Kod moždanog udara poželjno je da pacijent uzme homeopatski lijek što ranije. Naravno, ne isklučuju se lijekovi konvencionalne ili zvanične medicine.           
 
U početku nije neophodno uzimati homeopatski konstitucijski lijek, dovoljan je homeopatski lijek za moždani udar. Ipak, kada se steknu uslovi za uzimanje detaljne homeopatske anamneze, preporučuje se određivanje konstitucijskog lijeka. Homeopatski lijekovi dovode do bržeg i boljeg povlačenja simptoma i do bržeg povratka pacijenta normalnom životu. 

HOMEOPATSKO LIJEČENJE HEMOROIDI

Hemoroidi su manja ili veća proširenja unutrašnjeg ili vanjskog (ili oba) hemoroidalnog venskog pleksusa (spleta).

Unutrašnji hemoroidalni pleksus smješten je ispod sluznice u izlaznom dijelu debelog crijeva (ananom kanalu), a vanjski ispod kože na samom početku ovog kanala, tj. oko čmara.

Sklonost razvoju ovih proširenja je nasljedna, a povoljni uslovi za njihov razvoj su i npr.ciroza jetre, trudnoća ili tumor u maloj zdjelici, kao i dugotrajni zatvor (opstipacija), te napor pri izbacivanju stolice. Način prehrane, kao i zanimanja u kojima se dugo sjedi ili stoji, uz gojaznost pospješuju razvoj hemoroida.

Problemi, tj. simptomi se javljaju uglavnom kada dodje do infekcije.

Kod proširenja vanjskih hemoroida uvijek se javlja bol, jer leže ispod iznimno osjetljive kože. Razvijaju se jedan ili više bolnih modrih čvorica. Prisutan je i refleksni grč mišića čmara. Pri povredi kože iznad hemoroida dolazi do krvarenja.

Proširenje unutrašnjih hemoroida može napredovati u tri stepena.

stepen: čvorovi ostaju stalno u analnom kanalu i pri izbacivanju stolice (defekaciji),
stepen: čvorovi sa stolicom izlaze van (prolabiraju),ali se nakon toga spontano vraćaju u kanal
stepen: stalno prolabirani čvorovi više se ne vraćaju u analni kanal.
Rani simptom povećanja unutrašnjih hemoroidalnih čvorića je krvarenje, obično svijetlocrvene boje zbog veza izmedju arterija i vena, a nekad je toliko jako da krv šprica okolo.U najranijoj fazi nisu bolni , jer leže ispod relativno neosjetljive sluznice. Bol nastupa pri ispadanju van, uz infekciju i zastoj krvotoka.

Najčešća komplikacija je uklještenje unutrašnjih hemoroida u prsten okruglog mišića čmara, sa posljedicnim razvojem tromboze, pa sve do gnojne kolekcije i gangrene (odumiranja tkiva).

Uz hemoroide su često prisutne tzv.analne fisure ili prskotine.

Homeopatsko liječenje hemoroida može se odvijati na dva načina. Najbolje bi bilo uzeti konstitucijski lijek, ali će i lijek za hemoroide dati valjan efekat.

Smanjuju se otok, bol, upala. Infekcija se povlači, krvarenje se zaustavlja.

Evakuacija stolice je znatno olakšana.

Da bi odredio odgovarajuci lijek za hemoroide, homeopat treba samo znati da li je pacijentu simptome olakšava hladan tuš ili topla kupka. Za odredjivanje ovog lijeka nije potrebno uzimanje detaljne homeopatske anamneze.

HOMEOPATSKO LIJEČENJE GERB

gerb

Gastroezofagealna refluksna bolest ili bolest jednjaka izazvana vraćanjem kiselog sadržaja iz želuca ili alkalnog baznog iz dvanaestopalačnog crijeva.

Ovo je jedna od najčešćih bolesti jednjaka. U dvije trećine slučajeva refluks ili vraćanje je uzrokovano prolaznim popuštanjem mišića stezača donjeg dijela jednjaka. Razlozi ovom popuštanju su mnogobrojni, od trudnoće, preko uzimanja nekih lijekova (Apaurin itd.), pa do uživanja alkohola i pušenja. Takodje imamo tzv. stresni refluks izazvan povećanjem pritiska unutar trbušne šupljine kod grčenja trbušnih mišića. Mnogo je češći kod muškaraca.

Veza između poremećaja koji nazivamo klizna hijatalna hernija (povremeno ispadanje  dijela želuca u grudnu supljinu) i refluksne bolesti je upitna. Veliki broj bolesnika sa teškim oboljenjem jednjaka ima hijatalnu herniju, ali sa druge strane, veliki broj bolesnika sa hijatalnom hernijom nema uopšte refluksa.

Refluksni ezofagitis je upala sluznice jednjaka koja nastaje kao posljedica refluksa.Na sluznici vidimo razlicite promjene, od crvenila do manji ili vecih ostecenja.

Najčešći simptom GERB-a je tzv. žgaravica. To je osjećaj pečenja ispod i iza grudne kosti.

Javlja se zbog toga što je refluksom oštećen površni sloj sluznice, pa su ogoljeni živčani završeci, koji reaguju na podražaj. Žgaravica se obično pojavljuje nakon obroka, a pogoršsava se ležanjem u vodoravnom položaju, naginjanjem prema naprijed ili naprezanjem.

Ostali simptomi su bol iza grudne kosti, vraćanje želučanog sadržaja u usnu šupljinu (naročito noću, pa se bolesnik budi kašljuči sa ustima punim tekućine ), otežano gutanje (obično prolazno), bol pri gutanju. Bol je često intenzivna, širi se u vrat i ruke, te imitira srčane tegobe. Veoma otežano gutanje znak je razvoja suženja jednjaka.

Krvarenje je   rijetko početni simptom.

Tokom vraćanja u usnu šupljinu želučani sadržaj se može udahnuti, pa se javljaju simptomi promuklosti, bronhitisa, grča (spazma) bronha ili čak upale pluća.

Tok bolesti je različt od osobe do osobe. Kod nekih pacijenata dolazi do spontanog povlačenja simptoma bez ikakve terapije, a kod drugih se razvijaju teške komplikacije iako uzimaju redovno propisanu adekvatnu medicinsku terapiju.

Ako se refluksna bolest javlja, npr. u toku trudnoće ili intenzivnog povraćanja uglavnom će se simptomi spontano povući, mada se mogu ponovo javiti u nepravilnim razmacima. U drugim slučajevima će simptomi nestati uz aktivnu i intenzivnu medicinsku terapiju, ali se nakon prekida terapije ponovo javljaju. Na kraju, ako su stalno prisutni refluks i žgaravica, koji su tvrdokorni i otporni na terapiju, preostaje hirurško liječenje.Njime se ojačava donji dio jednjaka ili proširuju suženja.

Komplikacije refluksne bolesti su suženja jednjaka i manja ili veća krvarenja.

Kod homeopatskog liječenja treba odrediti tzv. konstitucijski lijek, tj. treba uzeti detaljnu homeopatsku anamnezu. Nakon psihičke stabilizacije dolazi i do povlačenja simptoma od strane jednjaka i želuca. Žgaravica se smiruje, refluksa više nema, kao ni bola. Ukoliko je bilo krvarenja, ono prestaje. Nema smetnji pri gutanju. Upala sluznice se smiruje.

Pošto je pacijent prvo postigao psihičku stabilnost, dok god je on sretan i zadovoljan simptomi se neće vratiti.

Ipak, odredjeni lijekovi, kao Argentum nitricum, Calcarea carbonica, Carbo vegetabilis ili Sulphur Acid mogu ukloniti samo simptome, bez temeljnog liječenja, ali u tom slućaju morate biti spremni na to da ce se simptomi nekada vratiti.

GASTRITIS

Ovako nazivamo upalni proces sluznice želuca. Za gastritis su uglavnom karakteristične erozije (ostećenja) sluznice, što rezultira najčešće krvarenjima.

Oko 25 % svih krvarenja iz gornjeg probavnog trakta otpada upravo na erozivni gastritis. Krvarenje može biti opsežno, ali je najčešće blaže.

Često dolazi do povraćanja krvi. Ostali simptomi su nespecifični. Moguća je mučnina, povraćanje i bol u zlicici nakon obroka, te posljedicno odbijanje hrane.

Uprkos značajnoj učestalosti, vrlo često uzrok gastritisa ostaje nepoznat.

Najčešći uzročnici su ipak nesteroidni antireumatici, prvenstveno acetilsalicilna kiselina (Aspirin, Andol, Acisal…). Rizik od krvarenja je velik kad pacijenti uzimaju ovaj lijek bar četiri dana u sedmici ili više.

Drugi važan uzročnik erozivnog gastritisa je alkohol, a jedan od najčešćih uzroka, koji ponekad dovodi i do fatalnog krvarenja je stres. Već dugo je poznato da pacijenti sa višestrukim povredama (politraumama), opečeni bolesnici, kao i bolesnici u šoku često obole od ove bolesti.

Obzirom na ozbiljnost oboljenja preporučje se određivanje konstitucijskog homeopatskog lijeka, mada određeni lijekovi mogu pomoći smirivanju simptoma i bez uzimanja detaljne homeopatske anamneze. To su između ostalih: Naja, Ignatia, Veratrum, Phosphor, Gelsemium.

ČIR ŽELUCA I DVANAESTOPALAČNOG CRIJEVA

ČIR ŽELUCA I DVANAESTOPALAČNOG CRIJEVA (ULKUSNA BOLEST)

Čir (grizlica, vrijed, ulkus) je ograničeno oštećenje, okrugao ili nepravilan defekt sluznice, različite dubine, koji se javlja u dijelovima probavnog trakta gdje postoji (dopire) želučana kiselina. Ma gdje da nastane, ulkus zarasta ožiljkom.

Od ove bolesti, bar jednom u životu, oboli oko 10 % stanovništva svijeta. Češće se pojavljuje uz neke druge bolesti, kao što su: ciroza jetre, hronična plućna bolest, te hronično zatajenje bubrega.

Od lijekova koji utiču na pojavu ovog oboljenja moramo spomenuti nesteroidne antireumatike, naročito acetilsalicilnu kiselinu, koja je posebno povezana sa ulkusom želuca. Primijećeno je da osobe sa krvnom grupom 0 češće obolijevaju od ulkusne bolesti, a kada je dobiju, češće imaju opasne komplikacije, kao što su perforacija (pucanje) i krvarenje. Nesumnjiva je povezanost pojave ove bolesti sa pušenjem cigareta, a kod pušača su česti i recidivi (ponovna javljanja).

Smatra se da i određena psihička stanja dovode do nastanka ulkusne bolesti. To su, npr.nervoza, napetost, jaka ambicija, strah itd. A poznat je i tzv. stresni ulkus kod bolesnika sa sepsom, višestrukim povredama, opekotinama i bolesnika u šoku.

Obolijevaju sve starosne grupe, ali najčešće osobe izmedju 30 i 60 godina. Nekad je oboljelih muškaraca bilo 2,5 puta više nego žena, a danas je taj omjer skoro izjednačen.

Odavno se zna da je periodičnost jedna od karakteristika ulkusne bolesti. Proljeće i jesen su sezone bola.

Glavni simptomi su: nelagodnost i tupi ili pekući bol, najčešće u zlicici (epigastriju ), dijelu trbuha ispod grudne kosti. Bol se može javiti i lijevo i desno od zlicice, a ako bol ide u leđja ili prema desnom rebarnom luku, može značiti komplikaciju – penetraciju u gusteraču ili prema jetri.

Neke su bitne razlike izmedju cira na želucu i onoga na duodenumu (dvanaestopalacnom crijevu).

Kod želučanog se bol javlja oko 45 minuta nakon obroka, a uzimanje hrane ga često znatno pogoršava. Posljedica toga je i veće gubljenje tjelesne težine. Prisutni su i mučnina i povraćanje, bez povezanosti sa smetnjama normalnog prolaska hrane kroz probavni trakt. Krvarenje je česta komplikacija (javlja se kod 25 % bolesnika) i komplikacije češće imaju smrtni ishod.

Bol se kod duodenalnog ulkusa javlja 2 do 3 sata nakon jela i redovno je isprovocirana glađu, te se obično gubi nakon jela. Nekad pacijenta bol budi kasno noću. Mučnina i povraćanje prisutni su zbog smetnji u prolasku hrane.

KOMPLIKACIJE ULKUSNE BOLESTI SU :

Krvarenje –  javlja se kao posljedica ostećenja krvnih sudova želučanom kiselinom. Može se spontano zaustaviti kod 70% bolesnika, ali i ponovo javiti kod 40% njih. Očituje se povraćanjem krvi (hematemezom) ili crnom stolicom (melenom). Kod starijih osoba može biti veoma ozbiljno, te zahtijevati hiruršku intervenciju.

Perforacija – nastaje kada ulkus probije sve slojeve zida želuca ili duodenuma, te se njihov sadržaj izlije u trbušnu šupljinu. Tada se javlja žestok bol (kao ubod nožem) u gornjem dijelu trbuha. Ovo je stanje gdje se NE SMIJE ČEKATI, nego se ODMAH treba javiti u Hitnu pomoć.

Penetracijom – se ulkus probija u okolne organe (gusteraču i jetru) . Kao i prethodne komplikacije, može ugroziti život bolesnika.

Prepreka normalnom pražnjenju želuca zbog ožiljaka nastalih zacjeljivanjem ulkusa, dovodi ispočetka do povraćanja svježe hrane, a potom i hrane stare dva do tri dana. Ovo brzo oslabi bolesnika, te je potreban hirurški zahvat.

HOMEOPATIJA I ULKUSNA BOLEST:

Pošto se ovdje radi o izuzetno ozbiljnom oboljenju, UVIJEK će se preporučiti konstitucijsko, tj. individualno, temeljno liječenje. Nakon što se pacijent psihički stabilizira, simptomi će se povlačiti sami.

Ali postoji čitava paleta lijekova koji mogu djelovati samo na različite simptome: Calcarea carbonica, Sulphur, Silicea, Phosphorus, Nux vomica, Argentum nitricum, Kalii bichromicum, Sanguinaria, Natrium muriaticum, Pulsatilla, Arsenicum album…

Prema podacima koje date, homeopat će Vam odrediti jedan od ovih lijekova ili kombinaciju više njih, tzv. poliremediju, a za određivanje konstitucijskog lijeka, kao i uvijek, potrebno je uzimanje detaljne homeopatske anamneze.

SINDROM HRONIČNOG UMORA

Osjećaj umora, iscrpljenosti i klonulosti su među najčešćim tegobama na koje se ljudi žale. Oko 20 % bolesnika koji se iz bilo kog razloga javljaju ljekaru navode umor kao jedan od simptoma.

Ako je, međutim, umor toliko jak da ometa svakodnevne normalne aktivnosti ili ako traje duže od nekoliko dana, treba isključiti eventualna organska oboljenja (anemiju, zatajenje bubrega, šećernu bolest, bolest nadbubrežnih žlijezda, bolest jetre, poremećenu funkciju štitnjače, popuštanje srca, zarazna oboljenja ili zloćudne tumore), kao i izloženost raznim otrovima, djelovanje nekih lijekova, te poremećaje prehrane. U ovim slučajevima treba liječiti uzrok koji je doveo do umora.

Preostaju nam psihički uzroci umora, tj. stresne situacije, kao i previše posla i premalo spavanja. Za razliku od umora izazvanog bolešću, koji je jači uveče, a bolesnici se poslije spavanja bolje osjećaju, umor “na nervnoj bazi ” je najizraženiji ujutru nakon spavanja, a približavanjem večeri stanje se popravlja. Ovo veoma liči na simptome depresije, ali se od nje razlikuje po mnogim karakteristikama.

Ovaj poremećaj češći je kod žena, a javlja se u dobi od 20 do 50 godina. Osim dugotrajnog i jakog umora i iscrpljenosti, koji traje najmanje šest mjeseci, a nekad i godinama, javljaju se i razni drugi simptomi, kao upale grla, lagano povišena tjelesna temperatura sa groznicom ili bez nje, povećani i bolni limfni čvorovi, osjetljivost očiju na svjetlo, glavobolja, proljev, bolovi u mišićima i zglobovima bez oticanja, poremećaji sna i gubitak pamćenja. Zbog svega ovoga smatralo se da je uzrok ovom sindromu hronična infekcija nekim virusom, ali to nije nikada dokazano i pravi uzrok konvencionalna medicina još uvijek ne zna.

Za homeopatiju nema dileme oko uzroka, niti oko liječenja hroničnog umora. Uzrok je definitivno stres, tj.nagomilani životni problemi sa kojima ne znamo izaći na kraj. Dolazi do pada energije u organizmu u pravom smislu riječi. Liječenje se sprovodi iskljućivo konstitucijskim lijekom, za čije određivanje je potrebna detaljna homeopatska anamneza. Pacijent prvo mijenja svoj stav prema problemima, tj. psihički se stabilizira, a onda dolazi do snažnog priliva energije, te nestajanja umora. Ne moramo ni spomenuti da se svi fizički simptomi odmah povlaće.

NEURALGIJA TRIGEMINUSA

Ovako nazivamo oštre napade bola u predjelu gonjeg i donjeg dijela lica, koje inervira peti moždani živac, nervus trigeminus. On se dijeli u tri grane, a bolovi su najčešće u području koje inerviraju druga i treća grana.

Ovi se napadi javljaju tri puta češće kod žena nego kod muškaraca i to u dobnoj skupini iznad pedeset godina. Uzrok je nepoznat. Zapaženo je da se češće javljaju kod bolesnika liječenih digoksinom (lijek za srce).

Ako se pojave u mlađoj dobi mogu biti znak multiple skleroze.

Bolovi su jednostrani. Javlja se niz kratkih (10-30 sekundi) žarećih bolova, koji podsjećaju na ubod noža. Izazvani su vanjskim podražajem, kao npr. žvakanje, pijenje, govor, smijeh, brisanje nosa ili čak samo dodirivanje kože lica ili puhanje vjetra. Ovi podražaji takođe pojačavaju bolove. Zbog toga bolesnik razvija osjećaj strepnje i isčekivanja bola, tako da onda teško može izbjeći upravo ono što će ga izazvati. Inače bolesnici dramatično opisuju ove bolove kao “ludačke”.

Za vrijeme napada krvne žile u bolnom području su proširene, javlja se suženje zjenice i pojačano lučenje suza i curenje nosa.

Homeopatija može znatno olakšati ili čak ukloniti potpuno bolove. To se može postići davanjem lijeka bez detaljne homeopatske anamneze. Ipak, ukoliko se žele spriječiti ponovni napadi, preporućuje se određivanje konstitucijskog homeopatskog lijeka, tj. uzimanje ove anamneze. U tom slučaju pacijent se prvo psihički stabilizira, pa se onda definitivno rješava neuralgija.

PREMENSTRUALNI SINDROM ( PMS )

Noćna mora miliona žena širom svijeta, PMS predstavlja izuzetno ozbiljan zdravstveni problem i razlog stalnog gubitka velikog broja radnih i školskih sati.

Najčešće manifestacije PMS-a su: pojačana nervoza, razdražljivost, netrpeljivost prema članovima porodice ili saradnicima, ponekad agresivnost, nekontrolisani plač bez pravog razloga, nemogućnost pravilnog procjenjivanja određenih situacija, odnosno gledanje stvari “iz najcrnjeg ugla”. Javlja se i pojačan apetit, najčešće želja za slatkom hranom. Fizičke smetnje su: bol u donjem dijelu trbuha, sa ili bez bola u nogama, bol u donjem dijelu leđa (krstima) sa ili bez bola u nogama, natečenost i bol u dojkama, kao i natečenost (podbuhlost) lica ali i cijelog tijela. Glavobolja je vrlo često prisutna.

Nema pravila koliko smetnje PMS-a traju. Tri, sedam, ali i deset i više dana. Obićno prestaju sa početkom menstruacije, ali nekada traju još dan ili dva ili čak do prestanka krvarenja. Glavobolja zna potrajati i par dana nakon menstruacije.

Hormonalne promjene koje se tokom menstrualnog ciklusa odvijaju u organizmu žene normalne su i svakog mjeseca iznova pripremaju žensko tijelo za mogućnost trudnoće. Ukoliko se trudnoća ne desi, dešava se menstruacija.

Različiti uzroci mogu dovesti do različitih poremećaja menstrualnog ciklusa, kao i do pojave PMS-a. To mogu biti infekcije, upale, tumori, poremećaji rada žlijezda sa unutrašnjim lučenjem, alkoholizam itd. Također, uzroci mogu biti psihogeni.

Homeopatija i PMS

Kao što znamo, po shvatanjima homeopata, osnovni uzrok svih naših bolesti i poremećaja je stres. Tako je i sa PMS-om. Mnoge žene su potpuno svjesne toga da imaju pojačano krvarenje i bolniju menstruaciju, kada su opterećene nekim problemom. Psihičke tegobe se tada naročito pojačavaju. Velikom broju njih se ciklus potpuno poremeti, pa dolazi ili do izostanka menstruacije jedan ili vise mjeseci ili se menstruacija javlja dva puta u mjesecu.

U svemu tome najstrašnije nisu tegobe same po sebi, ma kako jake bile, nego način na koji žene prihvataju ovaj problem. Uvriježeno je shvatanje da je normalno da djevojke imaju bolne menstruacije dok se ne udaju i ne rode prvo dijete. Žene su navikle da svakog mjeseca imaju jaku glavobolju. Samo se vodi računa o tome da u kući ili torbici bude dovoljno tableta protiv bolova. Naravno da to nije normalno. Prirodne stvari poput menstruacije, trudnoće, poroda trebaju proteći lagano i bezbolno. Čak i porođajni bolovi kod zdravog i normalnog poroda nisu strasni. Što se tiče psihičkih problema, tu trpi i žena i njena okolina, tablete za smirenje uglavnom ne pomažu.

Postoje veoma dobri homeopatski lijekovi za menstrualne bolove, koji se uzimaju po potrebi, tj. dok problemi traju. Međutim, prava pomoc dolazi određivanjem individualnog ili konstitucijskog lijeka. Za to je potrebno uzimanje detaljne homeopatske anamneze. Ovaj lijek će, nakon psihičke stabilizacije, dovesti i do normaliziranja menstrualnog ciklusa, te prestanka svih tegoba PMS-a.

ANOREKSIJA I BULIMIJA

Prije više od tri stotine godina spominjano je oboljenje koje je uključivalo gubitak tjelesne težine, izostanak menstruacije i poremećaje ponašanja.

U današnje vrijeme, nažalost, ponajprije zbog potpuno poremećenih shvatanja ljepote, mode i društveno prihvatljivog izgleda, susrećemo se sve češće sa ove dvije bolesti, te sa njihovom kombinacijom (bulimareksijom).

Smatra se da oko četvrtina mladih žena izmedju 18 i 35 godina u zemljama zapadne Evrope i u Americi ima, u manjoj ili većoj mjeri, izražen ovaj problem. Inače, na devet žena sa ovom bolešću dolazi jedan muškarac. Rijetko se sreće u istočnjačkim i crnačkim populacijama, a nije česta ni u siromašnim društvima.

Anoreksija i bulimija su tipične psihosomatske bolesti ( tj. bolesti duše i tijela ). Većina ljekara smatra da se radi, prije svega, o duševnom poremećaju, koji nastaje kao posljedica odrastanja u nefunkcionalnoj porodici, osjećaja gubitka ili odvojenosti, emocionalnih problema, kao i problema u seksualnom razvoju, te u sazrijevanju ličnosti. Ovakve osobe razvijaju duboko nezadovoljstvo svojim izgledom i sobom uopšte.

Za anoreksiju je tipično odbijanje uzimanja hrane, čak i kod jake gladi. To dovodi do teškog gubitka tjelesne težine. Bolesnica koristi sve moguće načine da izbjegne unošenje hrane i da još više smrša. Pretvara se da jede, izaziva sama sebi povraćanje i uzima sredstva za izazivanje proljeva. Kod mlađih žena redovno se javlja izostanak menstruacije. Nakon toga slijedi zatvor (opstipacija) i nepodnošenje hladnoće zbog poremećene termoregulacije tijela. Tjelesna temperatura je niska, kao i krvni pritisak, a srce sporije kuca. Nestaje masno tkivo. Kosti prosijavaju kroz kožu. Koža je pretežno suha, pojačane dlakavosti. Laboratorijski nalazi, između ostalog, pokazuju hormonske poremećaje, koji se normaliziraju povećanjem tjelesne težine.

Karakteristike bulimije su: nekontrolirano uzimanje ogromnih količina hrane, samoizazivanje povraćanja i pražnjenja crijeva, patološki strah od debljine, kao i depresija nakon jela.

Ovo, osim mršanja, dovodi do različitih poremećaja i promjena: upala sluznice jednjaka, poremećaji srčanog ritma, oštećenje zuba, umor, slabost, pad krvnog pritiska, glavobolje, česte infekcije mokraćne bešike, moguće ostećenje bubrega , poremećaj funkcije štitne žlijezde ali i sklonost ka debljanju !!!

Liječenje anoreksije i bulimije je iznimno teško. Potrebna je saradnja pacijenta, porodice i šire zajednice.

Homeopatija može pomoći jako puno, jer se upotrebom homeopatskog konstitucijskog lijeka postiže upravo ono što je neophodno za liječenje ovih bolesti. Naime, pacijentica počinje sebe i svijet oko sebe gledati na potpuno drugi način. Mijenja se njen sistem vrijednosti. Uči po prvi put u životu da voli i cijeni sebe. Prorađuju se emocionalne traume i povlače simptomi depresije. Sa porastom samopouzdanja javlja se i želja da učini nesto dobro za sebe. Mijenjaju se loše navike vezane za jelo (odbijanje hrane ili prejedanje). Anoreksične osobe dobijaju na težini, a bulimične, ukoliko im je stvarno potrebna redukcija tjelesne težine, do svog ce cilja ići na pametan i zdrav način. Mada često, kad više nema tog strasnog osjećaja gladi ( koja je zapravo emocionalna glad), neće biti ni potrebna bilo kakva dijeta.

Najvažnije je od svega jako ozbiljno shvatiti i anoreksiju i bulimiju. Kod pothranjenosti gdje je gubitak tjelesne težine oko 35 % lako može doći do smrtnog ishoda. Nekada je potrebno da se pacijentica hrani infuzijama, ali mora što prije početi sama normalno da jede.

Da bi odredio odgovarajući lijek homeopat mora uzeti detaljnu homeopatsku anamnezu.

UPALNI PROCESI

Upala je prirodan, vrijedan proces, kojim se organizam brani od izazivača bolesti i nastoji postići oporavak strukture i funkcije tkiva.

Četiri su tipična znaka akutne upale : crvenilo, toplota, otok i bol. To su lokalni znaci, na mjestu upale, a osim njih javljaju se i tzv. sistemski znakovi, kao slabost, malaksalost, groznica (zimica), povišena tjelesna temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima itd. Uglavnom ih izazivaju razni hemijski spojevi u krvi ( medijatori ).

Kada ćelije upalnog odgovora (limfociti, neutrofili, monociti, makrofazi i dr.) unište uzročnika infekcije ili strani materijal, te raščiste oštećeno tkivo, dolazi do jednog od četiri konačna ishoda akutne upale:

1. Obnavljanje normalne strukture i funkcije tkiva;

2. Stvaranje ožiljka sa promijenjenom tkivnom funkcijom;

3. Stvaranje apscesa (učahurene gnojne kolekcije);

4. Razvoj hronične upale;

Logično je da je samo prvi ishod povoljan za organizam, dok ostali trajno narušavaju zdravlje i kvalitet života. Tkivo ožiljka ometa funkciju organa u kome je stvoren, hronična upala se povremeno akutizira, tj.iz stanja mirovanja pređe u aktivno stanje, obično kad iz bilo kojeg razloga dođe do pada imuniteta. Apsces, međutim, sam po sebi žestoko narušava imunost organizma.

HOMEOPATIJA I UPALA:

Homeopatija može veoma mnogo učiniti kad je u pitanju upalni odgovor.

Postoji čitav spektar različitih homeopatskih lijekova, koji pomažu da se akutna upala kvalitetno izliječi, tj. da dođe do prvog spomenutog ishoda. Takođe pomažu i u eliminaciji apscesa.

Različiti lijekovi imaju afinitet prema različitim upaljenim organima, ali postoje i lijekovi koji djeluju u svakom slučaju.

  • Mnoge upale počinju nakon iznenadnog izlaganja hladnoći, kiši, vjetru. One se mogu spriječiti ako se u roku od 24 sata uzme lijek Aconitum.
  • Hepar sulphur je izuzetno dobar za brzo liječenje gnojnih upala. Gnojna kolekcija vrlo brzo „sazrijeva“ i gnoj iscuri.
  • Silicea pomaže kod izbacivanja stranog tijela i pomaže sporu evakuaciju gnoja.
  • Echinacea podiže opšti imunitet organizma, te na taj način pomaže liječenju upale.

NAVEŠĆEMO SAMO NEKE LIJEKOVE ZA ODREĐENE UPALE:

  • Za konjunktivitis (upala tanke, prozirne ovojnice koja obavija oko) važni lijekovi su Euphrasia i Argentum nitricum.
  • Za upalu sinusa najbolji je Kalii bichromicum.
  • Za laringitis (upala grkljana) i faringitis (upala zdrijela) daju se Spongia, Antimon tartar, Phosphorus, a za upalu krajnika Baryta carbonica, Silicea, Lachesis i Lycopodium.
  • Kod bronhitisa i upale pluća se upotrebljavaju Bryonia, Ipecachuana, Antimon tartar, Arsenicum album, Phosphorus, Sulphur.
  • Pankreatitis (upala gušterače ) odlicno reaguje na Kalii jodid i Mercury solubilis.
  • Za upalu zglobova izvrsni su Bryonia, Apis , Silicea.

Ovi i mnogi drugi lijekovi mogu se koristiti bez detaljnog razgovora sa homeopatom. Potrebno je samo dati jasne podatke o svakom simptomu vezanom za upalu. Primjer :

Iritirajući, režući kašalj, uz koji su prisutni nemir, zebnja i povišena temperatura zahtijevaće Aconitum.

Kod ponavljanih ili hroničnih upala obavezno se preporućuje određivanje individualnog ili konstitucijskog lijeka, za šta je potrebno uzimanje detaljne homeopatske anamneze.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here