alergija na sunce

Alergija na sunce simptomi i kako ih ublažiti

11 minutes, 14 seconds Read

Alergija na sunce čiji je okidač sunčeva svetlost, kao i fotosenzitivne promene na koži koje su reakcija na određene lekove ili sredstva za negu, naročito se pogoršavaju tokom leta.

Dejstvom svetlosti iz UV spektra mogu nastati promene u strukturi određenih proteina kože koje potom ćelije imunskog sistema prepoznaju, pa se javlja alergijska reakcija. Tako nastaju primarne (idiopatske) fotodermatoze, bolesti kože koje pogađaju 10-20 odsto populacije. Te reakcije na koži najčešće su tokom letnjih meseci, kada je sunčevo zračenje najjače.

Za pacijente s tim problemom zaštita od sunca sredstvima s visokim zaštitnim faktorom je neophodna, mada ponekad nije dovoljna, pa se primenjuje i terapija lekovima. Postoje i sekundarne fotodermatoze koje nastaju kao posledica izlaganja suncu i nekih bolesti, kontakta s određenim hemijskim supstancama, uzimanja lekova… Mnogi lekovi mogu izazvati fotosenzitivne reakcije, pa u letnjim mesecima pacijente dodatno treba upozoriti na tu mogućnost i eventualno modifikovati vreme primene tih lekova.

Šta je alergija na sunce?

 svrab po telu alergijaFotoalergijske (fotosenzitivne) dermatoze, tj. alergija na sunce, oboljenja su koja nastaju zbog povećane osetljivosti kože na dejstvo UV zraka. Najčešće je reč o autoimunskim reakcijama koje nastaju tako što ćelije imunskog sistema greškom prepoznaju ćelije kože kao antigene, nakon promena u strukturi ćelijskih proteina kože nastalih dejstvom UV zračenja.

Kod većine ljudi alergičnih na sunce alergijske reakcije ispoljavaju se već od proleća ako se nezaštićena koža izloži suncu. 

U čemu je razlika između opekotina od sunca i alergije na sunce?

Iako su simptomi ta dva problema slični, mehanizam nastanka potpuno je drukčiji. Kod reakcija fotosenzitivnosti aktivira se pacijentov imunski sistem koji dovodi do nastanka simptoma čak i ako je osoba relativno kratko boravila na suncu. S druge strane, opekotine nastaju kada se telo izloži UV zračenju toliko dugo da to premaši sposobnost kože da proizvodi melanin, koji je štiti od sunčevog zračenja.

Alergija na sunce manifestuje se pojavom svraba, koprivnjače ili pečenja kože, uz vidljiv osip ili bez njega, kao reakcija na izlaganje suncu. U zavisnosti od tipa fotoosetljivosti, simptomi se javljaju različitom brzinom, od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon bilo kakvog izlaganja suncu, a isto tako i prolaze.

Da li su sve alergije na sunce iste?

alergija na sunce

Idiopatske (primarne) fotodermatoze uobičajeno se nazivaju alergijama na sunce i zapravo podrazumevaju različite reakcije: polimorfnu svetlosnu erupciju, aktinični prurigo, hronični aktinični dermatitis (karakterističan za starije osobe), solarnu urtikariju.

Polimorfna svetlosna erupcija je veoma česta , i prema najnovijim istraživanjima, svaki četvrti pacijent koji ima alergiju na sunce ima ovu dijagnozu. Ovaj vid alergije na sunceveoma često pogađa mlade žene,a dosta se ređe pojavljuje kod muškaraca.

Simptomi ovog tipa alergije na sunce se manifestuju u donjem delu vrata, na poleđini ruku, na pregibima nogu i ruku, par sati nakon kožu izložimo sunčanim zracima. Za polimorfnu svetlosnu erupciju su karakteristični osipanje, jak svrab i rumenilo kože, uz pojavu oticanja. Otoci liče na ubode insekata i infalamtaciju i upau koja nastaje posle njih. Simptomi veo ma često nestaju nakon nekoliko dana ako se spreči ponovno izlaganje suncu i koristi adekvatna zaštita. Simptomi su prisutni  na proleće i početkom leta, i smanjuju se kako se smanjuje izloženost kože sunčevim zracima i jakom suncu. Simptomi se smanjuju kako leto prolazi, ali se ponovo pojavljuju sledeće godine u isto vreme u istom intezitetu.

Solarna urtikarija je takožđe česta pojava alergije na sunce. Ona se se veoma brzo nakon prvog izlaganja kože sunčevim zracima. Simptomi su  koprivnjača, nesnosan svrab, crvenilo kože, veoma šesto i plihovi. Solarna urtikarija se teško razlikuje od opekotina koje izaziva sunce, ali ovi simptomi brzo nestaju kako se koža ukloni sa sunca, manje od jednog dana.

Simptomi se javljaju na donjem delu vrata, zadnjoj strani ruku, pregibima ruku i nogu, nekoliko sati nakon izlaganja kože suncu

Šta uzrokuje alergiju na sunce?

Zašto se alergija na sunce javlja, teško je reći. Pretpostavlja se da genetika ima određenu ulogu jer je uočeno da se alergije na sunce češće javljaju kod osoba kod kojih je u porodici već zabeležen taj problem. Faktori rizika uključuju i rasu, mada se alergijske reakcije na koži mogu javiti bez obzira na boju kože i količinu pigmenta, pol (češće kod žena) i godine (polimorfna svetlosna erupcija češće u uzrastu od 20 do 35 godina, hronični aktinični prurigo češće kod starijih osoba).

Hemijska fotosenzitivnost nastaje kada različite supstance koje se unose u organizam ili nanose na kožu dođu u dodir sa svetlošću. Simptomi slični tim alergijama mogu se javiti kod pacijenata koji boluju od bolesti poput sistemskog lupusa eritematozusa (SLE), porfirije ili čak side, ali i kožnih bolesti poput vitiliga, ekcema, rozacee i slično.

Da li neki lekovi mogu izazvati reakciju na koži koja je slična onoj kod alergije?

lekovi i alergije na sunce

Simptome na koži slične alergijskoj reakciji mogu izazvati različite hemikalije u sredstvima za higijenu i negu kože i kose (parfemi, sapuni, šamponi protiv peruti), kao i brojni lekovi. Te reakcije obično su ozbiljnije kod pacijenata alergičnih na sunce nego kod zdravih osoba. Nije retka ni reakcija poput kontaktnog dermatitisa, koji se javlja prilikom upotrebe sredstava za zaštitu od sunca. On se može javiti na bilo kom delu kože na koji je nanet preparat, ali je najčešći na onim delovima koji su izloženi suncu.

U lekove koji najčešće izazivaju fotosenzitivne reakcije spadaju: retinoidi, nesteroidni antiinflamatori (ketoprofen, naproksen, piroksikam, ibuprofen), antibiotici (tetraciklini i sulfonamidi), antimikotici, oralni antidijabetici, diuretici, fenotiazini, triciklici, ali i neki hormonski preparati za oralnu kontracepciju. Fotosenzitivnost se može javiti i kada se lek unosi oralno i kada se primenjuje na koži. Preparati kantariona takođe često daju fotosenzitivne reakcije.

Kako se dijagnostikuje alergija na sunce?

Budući da je osip nespecifičan simptom, alergija na sunce ne može se dijagnostikovati samo na osnovu osipa i crvenila. Ipak, ako se osip javlja samo na delovima kože koji su izloženi suncu, to može biti znak da je možda reč o alergiji. Dijagnoza alergije na sunce postavlja se uglavnom nakon izvođenja specifičnih testova kada se koža izlaže UV svetlosti različitih talasnih dužina.

Foto-pač testiranje primenjuje se ukoliko lekar sumnja da bi neke fotosenzitivne supstance s kojima je pacijent došao u dodir mogle izazvati reakciju na koži. Kod takvih testova koriste se po dva flastera impregnirana supstancom za koju se sumnja da izaziva reakciju. Flasteri se ostave na koži 24 sata, a potom se koža ispod jednog od flastera izlaže dejstvu UV svetlosti da bi se videlo ima li fotosenzitivne reakcije.

Postoje li neke preporuke za ublažavanje simptoma?

Beta karoten, prordni oblik Vitamina A je jako dobar za ljude koji boluju od alergije na sunce i mogu smanjiti fotoosetljivost kože. Sa primenom vitamina A treba biti oprezan i ne treba preterivati jer ovaj vitamin može da bude toksičan.

Kožu treba sovežavati hidratantnom kremom i losionima koji smanjuju iritacije, njeno ljuštenje, suvoću i svrab. Preparat bogati alojom su odlični za ove probleme. Oosobe koje imaju alergiju na sunce treba da provode što manje vremena na suncu. Vreme izloženosti posebno ne treba da bude povećano u periodu između deset i šesnaest časova. Upotreba sredstava za zaštitu od sunca je obavezna.

Kako se najbolje zaštititi od sunca?

Pacijentima koji pate od alergija na sunce preporučuje se da nose odeću dugih rukava i nogavica, najbolje onu koja nije previše tanka, da UV zraci ne bi prolazili kroz nju, i obavezno šešir.

Sve delove kože koji su izloženi sunčevoj svetlosti, kao i one ispod tanke odeće, treba zaštititi sredstvom za zaštitu od sunca s visokim zaštitnim faktorom (SPF 20 ili viši). Budući da postoje alergije na UVA, UVB ili oba tipa UV zraka, veoma je važno da se koristi sredstvo koje sadrži obe vrste UV filtera. Kožu treba štititi i u zatvorenom, jer UVA zraci prolaze kroz staklo.

Bitno je zaštititi usne odgovarajućim stikom sa zaštitnim faktorom najmanje 20. Pacijentima se preporučuje postepeno izlaganje suncu i upotreba san-blok preparata, s visokim sadržajem mehaničkih filtera poput cink-oksida i titan-dioksida, a treba izbegavati preparate s para-aminobenzojevom kiselinom (PABA) jer mogu delovati dodatno iritantno na kožu.

Koji je odgovarajući zaštitni faktor za osobe alergične na sunce i koliko često treba nanositi sredstvo za zaštitu?

Osobe alergične na sunce ne bi trebalo da koriste zaštitni faktor manji od 20, mada postoje i preporuke da se koristi najmanje faktor 30. Budući da i UVA zraci izazivaju alergijsku reakciju, veoma je bitno da je na proizvodu naznačeno da ima i visoku UVA zaštitu. Sredstvo za sunčanje treba nanositi na celu površinu kože pola sata pre izlaganja suncu i potom barem jednom na svaka dva sata.

Iako je proizvod vodootporan, treba ga naneti svaki put posle plivanja, kao i nakon svakog brisanja peškirom. Vodootpornost, naime, zavisi od vremena provedenog u vodi i proizvodi koji su tako deklarisani podrazumevaju zaštitu tokom 40 minuta, a u to je uračunato i vreme potrebno da se koža osuši bez trljanja peškirom.

Šta treba činiti ako se pojavi osip?

Ako se pojavi osip kada se osoba izlaže suncu, naročito ako se to dešava prvi put, treba ga tretirati kao da je u pitanju opekotina. Najbolje je staviti hladnu oblogu, a eventualne bolove umiriti paracetamolom. Potom treba potražiti savet lekara, koji će videti da li je u pitanju samo opekotina ili fotosenzitivna reakcija primarnog ili sekundarnog tipa.

Kada se preporučuje terapija lekovima?

Svrab je osnovni simptom na koji se žale pacijenti koji imaju problem s fotosenzitivnim reakcijama na koži. Ako pacijent ne toleriše svrab, preporučuje se upotreba oralnih antihistaminika (loratadin, cetirizin, desloratadin, levocetirizin). Kod ozbiljnijih formi mogu se koristiti i kortikosteroidni preparati za topikalnu primenu, najčešće s hidrokortizonom ili triamcinolonom.

Neki slučajevi mogu zahtevati i oralnu upotrebu kortikosteroida, na primer prednizona. Ona je uglavnom kratka, da bi se neželjeni efekti sveli na najmanju meru, a indikovana je pre dužeg izlaganja suncu, na primer pre letovanja ili putovanja u tropske krajeve, kod osoba kod kojih se javljaju teške alergije.

Moguće je raditi i fototerapiju – desenzibilizaciju kože ponavljanim izlaganjima svetlosti. Ona se obično preporučuje pacijentima sa solarnom urtikarijom ili polimorfnom svetlosnom erupcijom. Sprovodi se pod nadzorom lekara, obično pet puta nedeljno tokom tri nedelje da bi se indukovala tolerancija i ublažili simptomi.

Šta je zaštitni faktor?

Faktor zaštite od sunca (SPF) predstavlja meru zaštite od UVB zračenja. To je odnos između doze UV zračenja koja dovodi do pojave eritema kod zaštićene kože i doze zračenja koja dovodi do iste pojave kod nezaštićene kože. Preparat SPF 2 može da apsorbuje oko 50 odsto prispelog zračenja, dok SPF 45 apsorbuje 98 odsto UVB zračenja. Prema direktivi Evropske unije, da se korisnici ne bi zbunjivali, najveći faktor koji se može naći na kozmetičkim preparatima na evropskom tržištu je 50+.

Treba imati na umu da se stepen zaštite ne povećava linearno s rastom SPF-a. Važno je napomenuti da laboratorijska testiranja kojima se određuje SPF podrazumevaju nanošenje 2 mg/cm2 zaštitnog sredstva, što znači da se standardna bočica od 200 ml troši na oko četiri-pet mazanja celog tela. Pacijenti uobičajeno nanose četiri puta manje sredstva za zaštitu (0,5 mg/cm2), pa treba imati na umu da to znatno umanjuje i navedeni faktor zaštite.

Rezime

Kako biste sprečili fotoalergijsku erupciju koja nastaje u sadejstvu sunčeve svetlosti i nanošenja na kožu krema za telo, parfema, losiona, šminke… Dermatolozi savetuju da prilikom izlaganja suncu ne koristite navedene preparate jer hemikalije koje ovi proizvodi sadrže takođe mogu da izazovu alergiju. 

Uzročnici mogu da budu i neki lekovi, pre svega antibiotici, ali i antibebi pilule. Čak i kreme za sunčanje mogu da izazovu neželjene reakcije na koži, zato ih treba testirati – naneti manju količinu, najbolje na podlakticu i sačekati neko vreme kako biste videli da li će koža reagovati ili ne.

Zvuči neverovatno, ali i veštački zaslađivači, zelena salata, šargarepa, celer, smokve, peršun, paškanat i mirođija mogu biti uzročnici, pa se savetuje izbegavanje ovih namirnica tokom izlaganja suncu.

Preventivne mere su postepeno prilagođavanje kože suncu, nanošenje krema za zaštitu od UV zraka sa visokim faktorom, ali i adekvatna odeća – najbolje u beloj boji, dugih rukava i nogavica, a na glavi šešir, kačket… nešto što dovoljno pokriva lice. 

Lekari kažu da alergija na sunce nije opasna po zdravlje, ali ukoliko primetite neke burnije reakcije na koži, konsultujte dermatologa.

Share

author

Miko Lamberto

Ja sam nutricionista sa 10 godina iskustva, neke od svojih zapažanja sam preneo u naš blog. Za najnovije vesti i informacije o prirodi i pridonom lečenju nas pratite.

Similar Posts

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *